Prošlo je više od 20 godina otkako je Falun Dafa predstavljen javnosti. Kako vrijeme prolazi, uočio sam da neki praktikanti s vremenom napuštaju Fa. Većina njih nije otišla zbog progona, već zato što nisu bili u stanju postojano učiti Fa. Otišli su jer nisu mogli održati učenje Fa, raditi vježbe i ustrajno gledati unutar sebe.
Također sam primijetio da su mnogi praktikanti koji su ostali postojani u progonu pokazali, u različitim stupnjevima, manifestacije popuštanja. Oni su mogli dosljedno raditi vježbe čak i nakon što bi brutalno pretučeni. Bili su hrabri i ustrajni. Nakon što su pušteni, zaspali bi kada bi učili Fa, samo povremeno bi napravili vježbe i odbili bi hodati duge udaljenosti kako bi objasnili istinu. Principi učenja se nisu promijenili i Učitelj je i dalje suosjećajan. Što se dogodilo tim praktikantima? Shvatio sam da je nekome bez iskrene volje i stava, teško biti pun entuzijazma i postojan na svom putu kultivacije tijekom Fa-ispravljanja.
Želio bih podijeliti moje razumijevanje o tome zašto se to dogodilo i kako svi možemo opet postati marljivi.
Prije svega, u našem razumijevanju Fa moramo osjećaje zamijeniti racionalnošću. Kada smo na početku dobili Fa, bili smo uzbuđeni i revni kao obični ljudi. Bili smo znatiželjni, željeli smo saznati koje nadnaravne sposobnosti i prednosti ćemo dobiti prakticiranjem. Kako se osjećaj novine istrošio, ono što je preostalo je bezličnost i usamljenost. Iz dana u dan, iz godine u godinu, nastojali smo otpustiti naše vezanosti i dobro postupati u sukobima. Vidimo stroge standarde Fa, no ne vidimo raj, osjećamo testove posvuda, no ne osjećamo ikakve nadnaravne sposobnosti. Ako ne možemo sagledati Fa s racionalnošću i poštovanjem iz dubine srca, nećemo dugo ustrajati. Nećemo moći održavati naše prakticiranje na temelju impulsa i strasti. Mi moramo jasno znati da je svrha života vratiti se svom izvornom ja i pomoći Učitelju ispraviti Fa. Tek tada možemo ostati postojanima, bez ikakvih dvojbi.
Drugo, moramo misliti na naša živa bića. Čovječanstvo je sebično, dok se božanska bića bez premišljanja mogu odreći svega što imaju za svoja živa bića. To je nesebično suosjećanje. Ako ćemo prakticirati zbog nas samih, patit ćemo, prigovarati i postupno odustati. Ako ćemo to učiniti za naša živa bića, marljivo ćemo napredovati, biti tolerantni kada stvari postanu teške i postupno se asimilirati s Fa. Motivacija i svrha učenja Fa mora biti čista, tako čista da ne ostane ni najmanji prostor za sebe. Tada se nećemo bojati smrti i nećemo htjeti popustiti.
Treće, trebamo čvrsto vjerovati u Fa. Kada praktikant ne može učiti Fa jasnog uma i znati istinu o univerzumu, on će postati zbunjen, nesiguran i povući se. S druge strane, kada imamo dobro razumijevanje Fa, naše ispravne misli će se prirodno pojaviti i takve ispravne misli su nepokolebljive. Sve popuštanje proizlazi iz nemanja ispravnih misli i postojanosti. Učitelj je rekao:
„Nije li bilo kakav oblik pritiska test da se vidi je li vaša vjera u Buddha Fa temeljito snažna? Ako još uvijek niste odlučni u Fa, sve ostalo ne dolazi u obzir.“
(„Za koga se kultivirate?“ iz Bitno za daljnje napredovanje)
Četvrto, moramo biti svjesni vezanosti za udobnost i ozbiljno shvaćati prakticiranje. Sve u ovom svijetu može biti smetnja i test, a ako popustimo, vezanost za udobnost se može prišuljati, otupiti naše umove, iritirati nas i učiniti nas nemirnima. To je loša navika koja će nas spriječiti da dosegnemo kraj puta kultivacije. Praksa kultivacije je ozbiljna stvar, to je poput plivanja uzvodno; ići ćete unatrag ako ne idete prema naprijed.
Peto, trebali bi biti onakvi kao kada smo prvi put započeli praksu, a ne prestati biti marljivima. Običan čovjek je samo kratko vrijeme marljiv, a zatim ga zauvijek muči lijenost. Prakticiranje bez volje da se bude uporan prouzrokovat će da opet postanemo obična osoba. Možete li biti uporni je samo po sebi test u prakticiranju. To je test kako bi se vidjelo imate li ispravne misli i jeste li postojani. Samo oni koji nastave prakticirati će imati priliku dostići Ispunjenje.
Posljednje, ali ne i najmanje važno, praksa se ne temelji na impulsima i ne bi trebala biti parola. Praksa kultivacije znači da ispravimo naša srca, ojačamo svoje misli i ustrajno učimo Fa te slijedimo načela Dafa. To je jedini način da se spoznaju unutarnja značenja Fa, dožive čuda te potvrđuje Fa. Bez obzira koliko smo naučili, to je samo kap vode u oceanu. Bez obzira koliko smo dugo prakticirali i patili, to je samo puki trenutak u povijesti univerzuma. Nastaviti prakticirati i ostati nepokolebljivo ustrajnim je jedini način da se prođu testovi.
