Većinu djetinjstva proveo sam u strahu i bijegu. Moji roditelji prakticirali su Falun Gong, i otac bio je nezakonito zatvoren zbog svoje vjere. Samo 13 dana nakon što je pušten na slobodu, umro je u bolnici i napustio nas zauvijek.
Moja majka bila je uhićena 4 puta, i nakon svih tih uhićenja pustili bi je na slobodu samo iz razloga što je bila na ivici života. U manje od 100 dana u tome periodu progona, majka je izgubila najbližu rodbinu, uključujući mog oca, ujaka, djeda i baku. Nema riječi koje bi mogle opisati majčinu patnju. U to vrijeme samo sam imao 8 godina. Toliko sam bio prestrašen da sam se mogao samo sakriti u kut i plakati.
Uhićenje mojih roditelja
U 2001. godini, policajci iz policijske postaje iz Shengli u gradu Shengynag uhitili su moje roditelje zbog tiskanja Falun Dafa materijala. Taj se slučaj smatrao kao značajni Falun Gong slučaj tiskanja materijala. Oca su nezakonito poslali na osam godina u zatvor. Samo nakon 28 dana nezakonitog pritvora, majka je doznala da je trudna te je stoga puštena na slobodu prije suđenja.
Kada su moji roditelji bili uhićeni, policija ih je pretukla. Nisu znali da je majka trudna. Pretučena je po glavi, licu i leđima. Pretučena je tako jako da je imala vrtoglavicu, povraćala je te joj je šumilo u ušima. Naredili su joj da cijelu noć čuči bez micanja. Srećom, nije pobacila inače ja ne bih došao na ovaj svijet.
Sjećam se da sam oca vidio samo dvaputa u periodu od 13 dana. Nikada ga zapravo nisam upoznao prije nego što sam ga zauvijek izgubio. Kadgod bih vidio drugu djecu s roditeljima, zavidio bih im i čeznuo za ocem. No jedino što sam mogao je samo često gledati u očevu sliku.
Za vrijeme tih osam godina, naša je obitelj išla u zatvor posjetiti oca, ali većinom im je bio zabranjen pristup. Iz razloga jer su znali da majka, baka i djed prakticiraju Falun Gong, naredili su nam da proklinjemo Falun Gong i osnivača prakse kao uvjet da bismo mogli vidjeti oca. Ponekad nam nisu dozvolili da ga vidimo iz razloga jer nije odustao od Falun Gonga i jer je bio u strogom pritvoru.
Prvi puta kad sam vidio oca imao sam sedam godina. I majci i meni konačno je dozvoljeno da ga u zatvoru posjetimo. Iako je bio mršav, bio je jakog duha. Bio je uzbuđen kada me ugledao i želio me zagrliti. Iako sam znao da je to moj otac, djelovao mi je čudno i bio sam prestrašen dozvoliti mu da me zagrli. Taj događaj je ostao moje vječno žaljenje.
Smrt mog oca
Drugi puta kada sam vidio svoga oca bilo je kada je pušten na slobodu nakon osam godina pritvora. Bili smo skroz šokirani kada smo ga vidjeli. Teško smo ga prepoznali jer je bio jako mučen za vrijeme služenja zadnje godine u Shenyang Dongling zatvoru. Posijedio je te bio mršav i prepun ožiljaka. Rane na koljenima i gležnjevima nisu zacijelile te imao je ožiljke od davljenja na vratu. Na abdomenu su mu bili ožiljci od šokiranja električnom palicom. Teško je disao.
Bio je u mentalnom poremećaju, malo je bio bistar, a malo zbunjen. Noću bi odjednom iza zida i vrata čučnuo i držao glavu. Plakali smo, pokušavajući ga umiriti i govorili smo mu da se ne boji jer je kod kuće.
Obitelj je pripremila sve vrste ukusne hrane, ali nije mogao jesti. Konačno smo ga odveli u bolnicu. Liječnik ga je pregledao i pokušao izvaditi krv, ali nije uspio. Otac je umro u bolnici od zatajenja organa, unatoč pokušaju da ga spasimo. Prije nego je umro, povikao je: „Falun Dafa je dobar! Istinitost, Dobrodušnost, Tolerancija su dobri!“ Djed ga je zagrlio i otac je umro u njegovim rukama.
Bio je samo 36 godina star, i moji baka i djed su puno patili zbog njegovog preranog odlaska. To što smo majka i ja čekali oca osam godina pokazalo se razornim za obitelj.
Tražeći pravdu
Da bismo ispravili nepravdu koja nas je zadesila, majka je svuda pokušavala sakupiti peticiju. Otišla je u rodni kraj moga oca da potraži pomoć od seljaka kako bi podnijela žalbu, dok je od odvjetnika zatražila da podnese žalbu pravnim putem. Zauzvrat su joj prijetili uhićenjem.
Iz razloga što je 376 ljudi iz rodnog kraja moga oca potpisalo peticiju da podrže moju majku u traženju pravde, taj događaj šokirao je cijelu vladu iz pokrajina Liaoning i Zhou Yongkang. Tajnik Središnjeg odbora za politička i pravna pitanja osobno je naredio uhićenje moje majke.
Policajci u civilu su je pratili i uhitili u Shengyang te zadržali cijelu noć u policijskoj stanici. Pustili su je zbog napadaja epilepsije iz razloga što joj je život bio u opasnosti.
Progon i dalje traje
Od moje osme godine pa nadalje nikada nisam stabilno živio. Do trećeg razreda bio sam prisiljen promijeniti četiri škole. Kasnije sam živio u školi. Vikendom bi dolazili po mene mamini razni prijatelji, skoro svaki puta netko drugi.
Četvrta škola koju sam pohađao bila je Shenyang Lions škola. Većina mojih učitelja bili su Falun Gong praktikanti. Učitelji su bili vrlo pažljivi i dobro su brinuli za mene, i kolege iz razreda su bili ljubazni. Viđao sam majku vikendom. Provela je puno vremena u pokrajini Shenyang iz razloga što je tražila pravdu za mog oca. Bio sam vrlo sretan u školi. U to vrijeme mislio sam da konačno imam stabilno mjesto za život i rad.
Međutim, strah je uvijek bio prisutan. Sjećam se jednog dana u kolovozu 2012. godine, razredni kolega vidio je poruku na Minghui.org u kojoj pisalo da je žena od Xu Dawei (mojeg oca) uhićena. Bio sam toliko prestrašen da nisam znao što napraviti. Potrčao sam do balkona i plakao. Razredni kolega potrčao je za mnom i pitao me što nije u redu. Rekao sam: „Što da napravim? Moja je majka uhićena, a moj otac progonjen do smrti. Hoću li postati siroče? Nemam ništa!“ Upitao sam učiteljicu je li moja majka stvarno uhićena. Učiteljica me utješila i rekla: „Tvoja majka je dobro.“ No moja majka stvarno je bila uhićena. Nakon nekog vremena, moja majka je na samrti puštena na slobodu. Imao sam sreće da nisam postao siroče.
Policajci su došli u školu 22.listopada 2013.godine i uhitili mnoge učitelje i ravnatelje koji prakticiraju Falun Gong. Nekoliko razrednih kolega i ja smo uspjeli pobjeći.
Kasnije sam čuo da je policija uhitila mnoge razredne kolege. Među njima, i dječak Ba Guan bio je u pritvoru nekoliko dana. Policija mu nije dozvolila da spava četiri dana, naredila mu je da optuži učitelje i izvijesti koga su učitelji kontaktirali, a zatim su podigli optužnice protiv tih učitelja. Bio je prestravljen i nakon povratka kući umro je od živčanog sloma. Kasnije je Minghui.org izvijestio o njegovoj smrti.
Dugo vremena nakon toga često bih se budio od noćnih mora, i nekada sam trebao držati ruku da bih mogao zaspati. Nakon svih tih dešavanja, više nisam pohađao moju omiljenu školu. Policija je izdala potjernicu za mojoj majkom zbog očeva slučaja. Policija je isto i mene tražila zbog događaja u školi. Postali smo beskućnici.
Prisiljeni da napustimo Kinu
U veljači 2014. godine majka i ja, tada 12. godina star, bili smo prisiljeni pobjeći na Tajland. Ali nakon dolaska na Tajland, nismo živjeli bez straha. Pod ekonomskim pritiskom KPK, vlada Tajlanda isto je uhićivala Falun Gong praktikante u području gdje smo iznajmili stan. Majku i mene majka je zamalo uhitila i poslala u ured za imigrante. Tri godine koliko smo proveli na Tajlandu, policija je uhitila oko 30 Falun Gong praktikanata i čak ih je pokušala odvratiti od njihove vjere.
Sada sam sretan jer je vlada SAD-a prihvatila moj stalni boravak. Više ne trebam brinuti zbog progona. Mogu slobodno vjerovati u Falun Gong, ići u školu slobodno, i objašnjavati istinu slobodno.
Međutim, progon u Kini se nastavlja, i mnoga djeca prolaze kroz isti strah kao i ja prije. Neki su postali siročad, neki su razdvojeni od roditelja, a neki se ne mogu vratiti kući. Neka djeca ne mogu pohađati školu, dok su neka diskriminirana. To se treba momentalno zaustaviti. Pozivamo sve ljude i vlade svih zemalja za poduzmu efektivne mjere kako bi zaustavili ovaj progon.
Hvala vam na pozornosti.
