Falun Dafa Minghui.org

Sir Geoffrey Nice QC: Prisilno vađenje organa koje provodi KPK je prijetnja čovječanstvu

(Minghui.org)

Tijekom foruma 24. veljače, Sir Geoffrey Nice QC, predsjedavajući Suda za Kinu, osvrnuo se je na povijest i rad Suda, kao i na njegovu presudu o prisilnom uzimanju organa u Kini, što provodi Komunistička partija Kine (KPK). Rekao je da zločin uzimanja organa prijeti čovječanstvu i mi smo odgovorni za njegovo ispravljanje. 

Sir Geoffrey Nice QC, predsjedavajući Suda za Kinu, govori o prisilnom uzimanju organa u Kini, na forumu 24. veljače 2021. godine.

Forum je bio dio konferencije o prisilnom uzimanju organa koje provodi KPK, koju je organizirala Međunarodna koalicija za okončanje zloupotrebe transplantacija u Kini (ETAC). 

Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima, kojeg je 1966. godine usvojila Generalna skupština Ujedinjenih naroda, kaže: "Svako ljudsko biće ima urođeno pravo na život. To će pravo biti zaštićeno zakonom. Nitko ne smije biti samovoljno lišen svog života", objasnio je ETAC na svojoj web stranici o motivaciji za konferenciju.

Međutim, KPK posljednja dva desetljeća sustavno pogubljuje ljude "na zahtjev" kako bi osigurala organe za transplantaciju. "Za žrtve, među kojima su politički zatvorenici, Falun Gong praktikanti i Ujguri, nije riječ samo o vađenju njihovih organa, već je riječ i o uzimanju njihova života. Za nas ostale, to nas lišava naše humanosti i zauvijek narušava našu sposobnost da budemo ljudi", nastavio je ETAC. 

Široko prihvaćanje

Sir Geoffery je advokat od 1971. Između 1998. i 2006. vodio je kazneni progon bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića pred UN-ovim Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Od 2007. savjetuje i zastupa države i žrtve u vezi s nekoliko domaćih i međunarodnih oružanih sukoba.

U prosincu 2018. godine, Sud za Kinu donio je privremenu presudu: "Članovi Suda sigurni su - jednoglasno i van svake sumnje - da se u Kini prisilno vađenje organa od zarobljenika savjesti obavlja već duže vrijeme, što uključuje vrlo značajan broj žrtava."

Sud je 18. lipnja 2019. objavio konačni zaključak. "Prisilno uzimanje organa godinama se vrši u čitavoj Kini u značajnim razmjerima i Falun Gong praktikanti su jedan - i vjerojatno glavni - izvor opskrbe organima. Progon i medicinsko testiranje Ujgura novije su dobi, a u budućnosti se mogu pojaviti dokazi o prisilnom uzimanju njihovih organa", nastavlja se u izjavi. "Sud nema dokaza da je značajna infrastruktura povezana s kineskom transplantacijskom industrijom demontirana i nema zadovoljavajućeg objašnjenja o izvoru lako dostupnih organa te zaključuje da se prisilno vađenje organa nastavlja do danas."

Te su se presude temeljile na dva ročišta, jednom između 8. i 10. prosinca 2018., a drugom 6. i 7. travnja 2019. Tijekom ročišta svjedočilo je preko 50 svjedoka, stručnjaka, istražitelja i analitičara. 

Sir Geoffery rekao je, da su zaključci potom doneseni na temelju tih izlaganja. Presude su široko prihvaćene u brojnim zemljama. Nekoliko je država također koristilo to za provođenje zakona kojima je obuzdano uzimanje organa. Te zemlje uključuju SAD, Kanadu, Veliku Britaniju i druge. 

Ovakvi neovisni narodni sudovi započeli su nakon Drugog svjetskog rata. Relativno su rijetki u Europi, ali često se viđaju u Južnoj Americi, objasnio je sir Geoffery. Rekao je da takav sud ne može riješiti sva pitanja, ali može biti koristan kada neke vlade ili međunarodne organizacije ne uspiju riješiti određene teme, a narodni sud tako može popuniti nastalu prazninu. 

Osvrćući se na svoju karijeru, Sir Geoffery rekao je da u početku nije znao puno o narodnim sudovima. Unatoč tome, pozornost mu je privukla povreda ljudskih prava u Iranu tijekom 1980-ih. Zbog toga je sudjelovao u Sudu za Iran nakon njegova formiranja 2007. Slično tome, kada je radio s ICTY, bio je glavni tužitelj na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu. 

Prije otprilike pet godina, advokat za ljudska prava Ben Rogers razgovarao je sa sir Geofferyjem, nadajući se da će dati izjavu o pitanju vađenja organa u Kini. Budući da su neke zemlje rekle da dokazi možda nisu dovoljni i nisu htjele sudjelovati, sir Geoffery je mislio uspostaviti narodni sud. Surađujući s Wendy Rogers sa Sveučilišta Macquarie i Davidom Matasom, poznatim odvjetnikom za ljudska prava, osnovan je Sud za Kinu.

Sud pripada narodu i bavi se samo činjenicama

Na temelju svog prethodnog iskustva s drugim sudovima, Sir Geoffery je na sličan način izgradio i Sud za Kinu. Rekao je da su potrebni narodni sudovi kada vlade i međunarodne organizacije zanemaruju proganjanje ljudi i odbijaju nešto poduzeti. 

Za razliku od redovnog suda ili parlamentarnog odbora, narodni sud trebao bi pripadati narodu. Odnosno, trebali bi se sastojati od običnih ljudi iz raznih područja, umjesto od odvjetnika ili stručnjaka iz nevladinih organizacija.

Drugim riječima, sir Geoffery očekivao je da će Sud funkcionirati poput suđenja porote. Na primjer, porotnici kaznenih ili građanskih sudova donose zaključak na temelju dokaza. U slučaju oduzimanja organa, članovima Suda također je rečeno da ne iznose pretpostavke. Kao da počinju od početka, oni bi prikazivali činjenice i formulirali mišljenja. 

Kao rezultat toga, iako su neovisne istrage Davida Matasa, Davida Kilgoura, Ethana Gutmanna i drugih, dale snažne dokaze o uzimanju organa u Kini, Sud je samo uzeo dokaze i izvukao vlastiti zaključak. 

Jasan zaključak

Sir Geoffery rekao je da je zaključak definitivan, da prisilno vađenje organa - zločin protiv čovječnosti - i genocid zaista postoje u Kini, kako je navedeno u presudi. 

Prije ovog procesa rekao je, da nitko od članova Suda nije bio svjestan prisilnog oduzimanja organa. Oni su obični građani koji donose vlastiti, racionalni sud na temelju činjenica. Iako je bilo uključenih pravnih stručnjaka, Sud je funkcionirao poput porote, kako bi donio vlastiti zaključak. Osim toga, oni nisu odgovorni za davanje preporuka ili za naređivanje ljudima da poduzmu određene radnje, što je izvan dosega Suda. 

Unatoč tome, zaključak Suda je dragocjena referenca svima koji se bave Kinom. To uključuje obrazovne organizacije, tvrtke, putničke agencije i druge subjekte. 

Sir Geoffery naglasio je, da članovi Suda nemaju nikakve političke ciljeve i da su presudili samo na temelju činjenica. Zbog toga bi nekome moglo biti teško osporiti njihov zaključak. Zapravo, otkako su presude Suda objavljene 2018. i 2019., nitko ih nije osporio na činjeničnoj osnovi. 

Prijetnja čovječanstvu

Budući da su zaključci u vezi s prisilnim vađenjem organa u Kini došli od običnih građana, takvi se zaključci mogu koristiti za donošenje odluka kad god postoji potreba da se utvrdi je li KPK počinila zločine protiv čovječnosti. Prisilno vađenje organa ne odnosi se na samo nekoliko slučajeva, već je to zločin velikih razmjera, koji je KPK počinila nad nevinim ljudima, pod okriljem države. Ostavljen bez nadzora, ovaj bi se zločin mogao proširiti s obzirom na današnju globalizaciju i ugroziti cijelo čovječanstvo. 

Kada su Ujedinjeni narodi 1948. godine usvojili Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, to je dalo univerzalni okvir za temeljna prava i osnovne slobode. Sir Geoffery rekao je budući da se to naziva "univerzalnim pravima", to također znači i "univerzalne odgovornosti". To je obveza svih vlada i svih ljudi. 

Stoga, kada se krše prava grupe ljudi, to je povezano sa svima nama. Svi imamo odgovornost da to ispravimo. 

To čini prisilno vađenje organa u Kini vrlo relevantnim za sve. Zapravo, zločin se i dalje nastavlja u Kini i opsežniji je od onoga što je obuhvaćeno presudom prošle godine. 

Svi članci, slike i sadržaji objavljeni na Minghui.org zaštićeni su autorskim pravima. Nekomercijalna reprodukcija je dopuštena, ali zahtijeva označavanje s naslovom članka i poveznicom na izvorni članak.