Falun Dafa Minghui.org

Što je previše, previše je: priče o ljudima koji su se pridružili pokretu za napuštanje KPK

(Minghui.org)

"Prije nekoliko desetljeća pridružio sam se mnogim mladim intelektualcima u pokretu 'Gore u planine i dolje na selo'. U ekstremno hladnoj divljini sjeveroistočne Kine, beskrajno sam trpio, bez mjesta da se požalim", prisjetio se u svojoj deklaraciji o napuštanju Kineske komunističke partije (KPK) objavljenoj na internetskoj stranici Epoch Timesa u martu mjesecu 2020. godine čovjek iz Kine po imenu Qu Hudong.

Qu sada živi u Shanghaiu. Prije nekoliko godina je naučio kako koristiti softver za zaobilaženje internetskog Firewalla koji je postavila KPK i kako da pristupi necenzurisanim informacijama. Pomoću YouTubea, Epoch Timesa i drugih web stranica je saznao kako je KPK obmanjivala ljude nanoseći toliko bijede njemu i ostalim kineskim građanima u svojim neumoljivim političkim kampanjama.

"Pokazat ću svojim kolegama intelektualcima, koji su prognani u sjeveroistočnu pustinju, kako da koriste ovaj software kako bi im bilo jasno ko je odgovoran za našu tugu i suze", nastavio je. "Napustit ću KPK i reći ću svojoj djeci i njihovoj djeci da se nikada ne učlanjuju u KPK ili u njene omladinske organizacije."

Quovo iskustvo nije rijetko među kineskim građanima. Nakon desetljeća nasilja i ispiranja mozga od strane KPK, sada im je jasno šta KPK znači za njih lično i za Kinu općenito. U nastavku donosimo ono što su drugi napisali u svojim izjavama u tekstovima „Napustite KPK“ objavljenim na web stranici Epoch Timesa.

Umirovljeni oficir: Dva DVD-a su mi promijenila život

Čovjek koji se na internetu javio pod pseudonimom Xin Zeqiang je predao svoju izjavu "Napustite KPK" u novembru mjesecu 2019. godine. Nakon što se prije više od 30 godina pridružio vojsci i KPK, učio je istoriju Partije, verziju kineske istorije kako je tumači KPK i sva potrebna marksistička učenja. "Iako su me ove doktrine učinile gotovo tvrdokornim marksistom i članom KPK, od roditelja sam kao dar naslijedio i malo nezavisnog razmišljanja."

Jedna od prekretnica je uslijedila nakon 16. nacionalnog kongresa KPK 2002. godine, kada je najavljeno da će se državna poduzeća (DVP) pretvoriti u privatne entitete. “Bio sam zbunjen, jer mi je rečeno da će komunizam eliminisati privatno vlasništvo. Pa zašto onda nismo nastavili s državnim poduzećima i planskom ekonomijom? Zašto smo prešli na tržišnu ekonomiju? Osim toga, bilo je teško objasniti zašto su sve bogate zapadne zemlje bile kapitalističke."

No odgovore nije našao. Nekoliko godina kasnije, nakon napretka u karijeri i porodici, imao je više vremena da razmišlja o tim pitanjima. Tada je posumnjao da nešto nije u redu s pričom koju je prezentirala Partija, situacijom u Kini i sa samom komunističkom teorijom.

Xin je kupio mnogo knjiga o demokraciji i slobodi, od Montesquieua (francuskog filozofa koji je predložio teoriju podjele vlasti), Alexisa de Tocquevillea (francuskog diplomata koji je zagovarao parlamentarnu vlast) i Adama Smitha (osnivača ekonomije slobodnog tržišta) . Naročito, Ustav slobode Friedricha Hayeka u kome objašnjava da je načelo slobode preduvjet bogatstva i rasta, a ne obrnuto. Xin se također koristio i enciklopedijama kako bi riješio ove dileme.

Prava se promjena dogodila 2005. godine. “Dok sam bio u kupovini, jedna mi je žena u koverti dala dva DVD-a. Jedan od njih je bio snimak predstave Shen Yuna, a drugi softver koji mi je pomogao da zaobiđem internetski Firewall”, napisao je.

Xin je otišao kući i otvorio oba DVD-a. "Prvi mi je pomogao da shvatim što je zapravo kineska kultura, a drugi je otvorio prozor da uđe svjež zrak i dobijem poglede koje nikada prije nisam imao", rekao je. “Nakon toga sam pročitao puno necenzurisanih informacija na Epoch Timesu, NTD i drugim web stranicama. To mi je pomoglo da shvatim koliko je KPK opaka, a počeo sam o tome i drugima govoriti.

"Ovdje svečano izjavljujem da ću se zauvijek odvojiti od KPK i svih organizacija povezanih s njom", izjavio je.

Žena od osamdesetak godina: Od napredne omladinke do napuštanja Partije

Zhang Aiyuan iz Pekinga ima više od 80 godina. U KPK se učlanila prije gotovo 70 godina. U svojoj je izjavi napisala: "Trenutno mi moj unuk pomaže da zaobiđem internetski Firewall i da napišem moju izjavu da prekidam veze s KPK."

Odrastajući na sjeveroistoku Kine, Zhang je svjedočila brutalnosti Sovjetskog Saveza. "Sovjetski su vojnici često dolazili u naša sela pljačkati i silovati, terorizirajući nas", napisala je. Zbog siromaštva je, međutim, u mladosti, slično kao i mnogi drugi ljudi, morala napustiti dom kako bi pronašla posao. Ubrzo nakon što se preselila u glavni grad provincije, KPK je preuzela vlast. Kako se Zhang prvo učlanila u Ligu mladih, a zatim i u samu Partiju, njezini su je vršnjaci smatrali "naprednom omladinkom". "Ali u mislima ja sam samo željela pronaći hranu i najesti se", napisala je. "Što se tiče našeg ‚Velikog brata‘, Sovjetskog Saveza, još uvijek sam ga doživljavala kao mjesto razbojnika i silovatelja."

Sovjetski se teror ubrzo proširio cijelom Kinom nakon što je KPK okupirala cijelu naciju. Jedan od primjera je bila 1960. (godina "Gengzi" prema kineskom lunarnom kalendaru i o njoj će se govoriti dalje u nastavku), kad su mnogi Kinezi gladovali na smrt za vrijeme velike gladi, katastrofe koju je izazvao Mao Cetung. Zhang se jednom onesvijestila od gladi i zamalo umrla. Situacija na selu je bila još gora.

Nakon što je počela Kulturna revolucija, cijela je njena porodica poslana u ruralna područja na sjeverozapadu Kine u okviru partijskog programa "reforma kroz rad". U tom kraju je zemljište bilo zaslanjeno i neplodno i rijetko ste mogli vidjeti drugu osobu, čak i ako ste pješačili nekoliko kilometara. “Nismo imali hrane ni pitke vode. Da stvar bude gora, moja je kći oboljela od pneumokonioze radeći u tvornici papira. Moj mladi sin se, s druge strane, često igrao u blatnom ribnjaku pokušavajući naučiti plivati​​”, napisala je. “Tek nekoliko godina kasnije, nakon što smo se vratili u grad, moj se sin usudio staviti glavu pod vodu (koja više nije bila blatnjava) i naučio plivati. To su bila tužna sjećanja i nikad se više nisam poželjela vratiti na sjeverozapad Kine."

Unuk Zhangove je često dijelio necenzurirane informacije koje je pročitao nakon što je probio internetski Firewall. Zhang je shvatila da je vodstvo KPK postalo vrlo gorljivo u unapređivanju komunističke ideologije. “Ako se ovo nastavi, mi ćemo se gotovo sigurno vratiti u Maovu eru i postati još jedna Sjeverna Koreja. To znači da bismo se mogli vratiti u mračno doba u kom su se članovi porodice često okretali jedni protiv drugih i kada je sve bilo u haosu. U stvari, iako se propaganda KPK hvali ekonomijom, većina bogatstva odlazi u ruke korumpiranih funkcionera. U mom rodnom gradu cijela bratova porodica još uvijek živi u siromaštvu - napisala je.

Još jedna "Gengzi" godina (koja se događa jednom u 60 godina) je bila 2020., tokom koje su dezinformacije i propaganda KPK omogućili da se koronavirus proširi cijelim svijetom. “Zbog toga želim napustiti KPK i Ligu mladih. Također želim da i moja djeca učine to isto kako bi mogla živjeti u boljoj Kini bez KPK”, napisala je.

Fakultetska profesorica: Licemjerje KPK

Xiao Jun, fakultetska profesorica u Kini, je 29. jula 2020. godine predala izjavu o napuštanju KPK. Podsjetila je na svoje teško djetinjstvo tokom Kulturne revolucije. Njezin je djed u to vrijeme bio proglašen za intelektualca i umro u pedesetim godinama života. Porodica joj je pričala i o noćnoj mori velikoj gladi koja je odnijela živote njezine tete i mnogih drugih.

Pristup inozemnim informacijama poput Epoch Timesa i NTD joj je pomogao da se zamisli nad situacijom u Kini. “Jedna riječ može sažeti prirodu KPK - licemjerje. Svako govori stvari drugačije od onoga što misli jer su im isprani mozgovi. A propaganda je često suprotna onome što se zapravo događa." Na primjer, djeca mnogih funkcionera su emigrirala u inozemstvo, ali još uvijek se javno zalažu za KPK i osuđuju zapadne zemlje.

Xiao Jun je napisala da ju je, dok je bila na postdiplomskom studiju, partijska sekretarica Lige mladih u njenoj školi nagovorila da se učlani u KPK. Kako nije znala kako da to učini, ona joj je dala obrazac prijave i rekla joj samo da ga kopira. "Tako sam postala član KPK – što je najsramotnija stvar u cijelom mom životu", napisala je.

Nakon što je dugo godina imala pristup vanjskim informacijama, Xiao je rekla da sada puno bolje razumije KPK. Napisala je, „Evo, dajem svoju ostavku na članstvo u KPK, tako da moje misli i duša mogu biti oslobođene. Također se nadam da će više ljudi širom svijeta prepoznati što je zapravo KPK. Zajedničkim radom postići ćemo bolje društvo i bolju budućnost."

Državni službenik: Zapisati "Ne" u prljavštinu

Mo Daoke je državni službenik. Podnio je izjavu da napušta KPK 28. jula 2020. godine. Napisao je da nema neko posebno porijeklo, da nema rodbinu u inostranstvu ili imovinu i da nikada nije putovao izvan Kine. "No, gledajući unatrag, moram priznati da mi je KPK isprala mozak i da sam imao osobnog interesa u njoj", napisao je. "Zbog toga sam, čim sam uspio sastaviti kraj s krajem, bio zahvalan Partiji."

U KPK je učlanjen 1995. godine, iako se nije ni prijavio. Tek dvije godine kasnije njegov ga je pretpostavljeni natjerao da retroaktivno preda zahtjev. Njegovog je oca jako uzrujalo to što je bio prisiljen pridružiti se KPK jer je Moov djed, poljoprivrednik iz Kine, bio napadan tokom kampanja Tri-Anti i Pet-Anti početkom pedesetih godina prošloga vijeka. "Tokom velike gladi djed je umro od gladi, a njegovo tijelo nikada nismo ni pronašli", napisao je Mo. "Praznik Qingming (poznat i kao Dan čišćenja grobnica) je za moga oca najbolniji dan u godini", nastavio je.

Mo je rekao da je uzoran radnik, zahvaljujući svojim standardima poštenja i vrijednosti napornog rada naslijeđenim od njegove porodice. "To je upravo ono što KPK treba - neko ko taj posao radi poput vrijednog mrava i ne žali se", objasnio je. Postepeno je shvatio kakva je zapravo KPK - mrska, okrutna i neiskrena. Jednom je tražio da napusti partiju, ali su viši funkcioneri odbili udovoljiti njegovom zahtjevu. "Nakon toga, kad god bismo imali ceremoniju "obnavljanja zakletve Partiji", ja bih napisao „Ne" na tlu vrhom moje noge u znak protesta“, objasnio.

Dok je Mo nastavio istraživati ​​život, slučajno je došao do primjerka knjige o nedavnoj kineskoj istoriji koju je napisao zapadni naučnik. "Prisjećajući se iskustava moje porodice, znao sam da nas je KPK sve prevarila, što to me jako rastužilo i naljutilo", napisao je. „Ljudi često kažu da čitanje istorije pomaže sticanju mudrosti. Mislim da je to moguće samo kad čitate istorijske knjige koju nisu napisali komunisti."

U januaru mjesecu 2018. godine Mo je naučio kako zaobići internetski Firewall i pristupiti necenzurisanim informacijama. “KPK je gora nego što možete zamisliti. Zbog toga sam počeo drugima objašnjavati činjenice o režimu kako bi više ljudi bilo načisto s time“, rekao je. Neki ga prijatelji u šali nazivaju kontrarevolucionarom, a on se time ponosi.

Što je previše, previše je

Zhao Chongshen je službenik zaposlen u upravi grada Zhoukoua u provinciji Henan. "Znam da KPK cijelo vrijeme laže i da mi se, iskreno rečeno, ne sviđa", napisao je u svojoj izjavi dostavljenoj u julu mjesecu 2019. godine. "Ali da bih preživio, ne preostaje mi ništa drugo nego pristati na to i živjeti s tim."

Ali Zhao sve teže podnosi KPK. Uz svakodnevni posao i bavljenje svim vrstama službenih inspekcija, Zhao mora provoditi vrijeme i na Xueqi Qiangguo, obveznoj telefonskoj aplikaciji stvorenoj za ljude da proučavaju govore i spise trenutnog najvišeg čelnika KPK. U članku BBC objavljenom u februaru mjesecu 2019. godine, ova se aplikacija nazivala modernom verzijom Maove "Crvene knjižice".

"Što je previše, previše je! Gledajući naše bespomoćne građane, stvarno želim odbaciti amblem Partije u kantu za smeće i ukloniti aplikaciju Xueqi Qiangguo sa svoga telefona", napisao je Zhao, "ali KPK tako brižljivo nadgleda stvari i ne dopušta nikome da se izvuče. Zbog toga mi je tako drago što ovdje [na Epoch Timesu] postoji platforma pomoću koje ljudi mogu napustiti KPK i volio bih biti jedan od njih."