Još jedna izložba plastiniranih tijela otvorena je u gradu Chengdu u pokrajini Sečuan 30. prosinca 2014., unatoč snažnom protivljenju javnosti tijekom prethodnog održavanja 2007. godine. Osobito je trudna mumija s fetusom pokrenula mnoga pitanja u zajednici.
Jedan od organizatora izložbe, rekao je da su plastinirana tijela ili dijelovi tijela, od stvarnih ljudi. Na pitanje odakle su ti leševi, rekao je da su donirani, ali nije želio pružiti nikakve daljnje detalje.
Njegov odgovor baca sjenu sumnje u vezi izvora ove izložbe.
Tajanstveni izvor tijela
Izvor tih tijela nije jasan, ali većina njih, ako ne i svi, su Kinezi. U Kini ljudi nerado doniraju svoje organe, a kamoli da svoja tijela izlože nakon uklanjanja kože.
Slično "TIJELA ... Izložba“, gdje je ta tijela plastirao Sui Hongjin s medicinskog sveučilišta Dalian. Jednom učenik Gunthera von Hagensa, izumitelja tehnike plastinacije, Sui se odvojio od svog mentora i udružio se s Premier Exhibitions, da bi održavao ovakve izložbe u mnogim zemljama.
Ni Sui niti von Hagens, vlasnik izložbe Svjetovi tijela, nisu mogli pružiti dokumente koji dokazuju da su ta tijela od dobrovoljnih darivatelja. Izvještaj NPR-a nije pronašao jasan papirnati trag od preminulog donatora do plastificiranog tijela. "Dr. von Hagens ... kaže da ih sve dobiva samo putem pouzdanih izvora, ali niti jedan neovisni izvor nije potvrdio da možda nisu, u najgorem slučaju, disidenti ubijeni u kineskom zatvoru, a zatim prodani putem trgovca tijelima, medicinskoj ustanovi te potom prikazani javnosti."
Kad je von Hagens devedesetih proširio posao na Kinu, naišao je na snažan otpor zbog kulturnih i pravnih razloga. No, konačno je osnovao svoju tvrtku u kolovozu 1999. u gradu Dalianu, u pokrajini Liaoning, nakon što je dobio odobrenje od Bo Xilai-ja, tadašnjeg gradonačelnika Daliana.
Prema von Hagensu, kad je 1999. započeo von Hagens Plastifikaciju, Sui mu je rekao da će se koristiti samo nepotraživana tijela.
Međutim, na temelju "Propisa o seciranju leševa" kojeg je izdalo Ministarstvo zdravstva u veljači 1979., tek nakon što ljudski leš ostane nepotraživan najmanje mjesec dana, mogao bi se smatrati "nepotraživanim" i koristiti ga za anatomske studije na medicinskim fakultetima. Takvi leševi nisu prikladni za postupak plastifikacije, koji zahtijeva svježe leševe bez konzervansa, zbog izmjene tekućine.
Unatoč tome, posao plastinacije brzo je napredovao. Uz podršku Medicinskog sveučilišta Dalian, Sui Hongjin osnovao je vlastiti posao u lipnju 2002., dok je radio kao generalni direktor u tvrtki von Hagens-a. Kad je von Hagens to saznao, otpustio je Sui-a.
Sui-jeva tvrtka, Dalian Hoffen Bio-Technique, tada je započela suradnju s tvrtkom Premier Exhibitions iz SAD i otvorila “BODIES-The Exhibition” ("TIJELA - Izložba") u SAD 2005. godine. Glasnogovornik BODIES ... The Exhibition, rekao je da njihovi leševi, koji su svi iz Kine, nisu potekli od dobrovoljnih donatora, već su bili nepotraživani. S obzirom na politički sustav u Kini, mnogi vjeruju da su bili od zatvorenika ili političkih zatočenika.
Izvještaj u New York Times je utvrdio da "Ovdje u Kini, nije lako zaključiti tko je u poslu s tijelima i odakle tijela dolaze. Muzeji koji održavaju izložbe tijela u Kini kažu, da su odjednom 'zaboravili' tko je isporučio ta tijela, policijski službenici redovito su mijenjali svoje priče o tome što su radili s tijelima, a čak su i sveučilišta potvrdila, a zatim porekla postojanje operacija očuvanja tijela na njihovim kampusima."
U svibnju 2008. nagodba s državnim odvjetnikom u New Yorku obvezala je Premier Exhibitions, Sui-jevog izložbenog partnera, da objavi izjavu o odricanju odgovornosti na svojoj web stranici i u izložbenoj dvorani, navodeći kako podrijetlo leševa Dalian Hoffen dolazi od "Ureda kineske policije."
Bliske veze s progonom Falun Gonga
Izvještaj Svjetske organizacije za istraživanje progona Falun Gonga (WOIPFG) potvrdio je da su, umjesto "donacija" ili "nepotraživana tijela", mnoga tijela bila od Falun Gong praktikanata koje je ubio komunistički režim.
Von Hagens jednom je rekao novinarima, da je odlučio otvoriti podružnicu u Dalianu, ne samo zbog jeftine radne snage, već i zbog aktivne podrške dužnosnika i obilne zalihe tijela. To se je dobro poklapalo s progonom Falun Gonga, koji je započeo Jiang Zemin u srpnju 1999.
Zbog miroljubive prirode Falun Gonga, Jiang se suočio s jakim protivljenjem progonu čak i unutar Politbiroa. Da bi branio svoju politiku progona, Jiang je u kolovozu 1999. posjetio grad Dalian, gdje je tadašnjem gradonačelniku Bo Xilai-u rekao: "Budite opaki prema Falun Gongu i imat ćete sjajnu budućnost." Slijedeći njegovu zapovijed, Bo je osobno vodio uhićenja praktikanata, povećao zatvore da bi držao praktikante i rekao policijskim službenicima: "Možete zlostavljati Falun Gong praktikante koliko god to želite, čak i ako pritom umru."
Dva mjeseca kasnije, u listopadu 1999., Bo je postao partijski sekretar Daliana. To je dodatno potaknulo njegove napore na suzbijanju Falun Gonga. Između 2000. i 2004. godine, više je zatvora i radnih logora izgrađeno ili obnovljeno sredstvima iz Pekinga. Među njima i zloglasni zatvor Masanjia i radni logor Masanjia, koji su koštali oko 500 milijuna yuana. Oni su bili korišteni za smještaj praktikanata uhićenih u Liaoningu i drugim pokrajinama. Do 2000. godine Bo je postao guverner pokrajine Liaoning.
U međuvremenu, praktikanti Falun Gonga odlazili su u Peking od početka progona, 1999. godine, pokušavajući reći čelnicima Komunističke partije da zaustave progon. Zatvori i radni logori u Pekingu i okolnim područjima bili su pretrpani praktikantima. Oni, a posebno oni praktikanti koji su odbili otkriti svoja imena, su brzo bili prebačeni u zatvore i radne logore u Dalianu.
Sui je jednom ustvrdio da su neki "leševi" iz Ureda javne sigurnosti. Rekao je, da je zahvaljujući podršci državnih dužnosnika, postrojenje postalo najveća tvornica plastificiranja ljudskih tijela na svijetu. Jedan policajac iz Ureda 610 u Tianjinu potvrdio je, da su neki od organa i tijela bili od Falun Gong praktikanata.
Obilna dobit
Sui, bivši generalni direktor von Hagens Plastination, rekao je 2003. za Oriental Outlook: "Hagens nije namjeravao održavati izložbe u Kini, jer ne bi bilo velikog profita. Kinu je samo namjeravao učiniti svojom proizvodnom bazom, jer su troškovi radne snage i sirovina u Kini puno niži."
Nakon von Hagensa i Sui-a, u Dalianu je otvoreno još nekoliko tvornica za plastificiranje tijela, čime je Kina postala najveći svjetski izvoznik leševa. Prema Radio Free Asia, jedno plastificirano tijelo može se prodati za milijun dolara. Procjenjuje se da je Sui od 2004. prodao gotovo 1.000 primjeraka drugim zemljama.
Izvještaj New York Times-a pokazao je, da je do 2006. von Hagensov Body Worlds (Svjetovi tijela) privukao 20 milijuna ljudi širom svijeta i zaradio preko 200 milijuna U.S. dollara. Otvoreno je najmanje 10 drugih kineskih tvornica tijela, za isporuku narudžbi za izložbe, isporučujući plastificirane leševe u Japan, Južnu Koreju i SAD.
Mračna tajna
Von Hagens je priznao, da je u početku imao poteškoća s prikazivanjem plastificiranih tijela u Europi, "... gdje su ga zvali dr. Smrt i dr. Frankenstein. Europski tisak čak ga je uspoređivao s Josefom Mengeleom, liječnikom nacističkog logora smrti." Zatim je otišao u Kinu, gdje je radio sa Sui-jem zbog "jeftine radne snage, željnih studenata, malih vladinih ograničenja i lakog pristupa kineskim tijelima."
Ali njegova ekspanzija u Kini, potaknuta labavim zakonskim ograničenjima, lošom zaštitom ljudskih prava i teškim progonom Falun Gonga, preoblikovala je poslovanje izložbe plastificiranih tijela. Zajedničkim naporima Sui-ja i drugih sljedbenika, brutalnost totalitarnog režima prerušava se i pretvara u unosan posao.
U veljači 2008. godine kalifornijska skupština donijela je zakon, kojim se od Izložbe tijela traži da ima dokaz da je svako tijelo donirano uz "svjesni pristanak". Članica Skupštine Fiona Ma, inicijatorica zakona, rekla je za ABC 20/20 da "Kao osoba kineskog podrijetla, jednostavno ne vjerujem da bi bilo koja obitelj pristala da se njihova rodbina prikazuje na ovaj način."
Prema informacijama do kojih je došao The Epoch Times, Gu Kailai, supruga Bo Xilai, odigrala je ključnu ulogu u pretvaranju zatočenih Falun Gong praktikanata u žrtve plastinacije. Točnije, Gu je otkrila da postoje dva načina za pretvaranje pritvorenih praktikanata u novac. Njihove bi organe bolnice u pokrajini Liaoning mogle izvaditi i koristiti ih za transplantaciju, a njihova tijela bi mogle prodati tvornicama za plastinaciju.
Mnogi su sumnjali da su Gu i njezin pomoćnik Neil Heywood opskrbljivali tvornice tijelima Falun Gong praktikanata, koji čine glavninu leševa isporučenih iz kineskih izvora u Dalianove tvornice za plastinaciju. "Gu je, prema jednom izvoru, bila mozak financijskog upravljanja, međunarodnog i domaćeg internetskog oglašavanja i otvaranja izvoznih kanala za trgovinu organima i ljudskim tijelima."
Nakon što je Heywood ubijen u Kini 2011. godine, Gu je osuđena za to ubojstvo u kolovozu 2012. godine i izrečena joj je uvjetna smrtna kazna. Bo je 2013. osuđen na doživotni zatvor zbog korupcije. Ali, njihova povezanost s progonom nedužnih praktikanata Falun Gonga, posebno u vezi prisilnog uzimanja organa i plastificiranja tijela, još uvijek nije otkrivena.
