Xuanzang, inspiracija za lik redovnika Tang-a u Putovanju na zapad (Journey to the West), jednom je putovao 19 godina u Indiju, u potrazi za budističkim svetim spisima. Ova pustolovina nadahnjivala je Kineze više od 1.000 godina u važnost vjere.
Xuanzang-ova avantura dokumentirana je u The Great Tang Records on the Western Regions (Zapisi Velikog Tanga o zapadnim regijama), što je pripovijedao Xuanzang, a zapisao njegov omiljeni učenik Bianji. Nakon što je kod njega pronađen kraljevski jastuk - za koji se ispostavilo da je poklon princeze Gaoyang, Bianji je javno pogubljen zbog neprilične veze.
Ova tragedija redovnika, koji je obećavao, je ozbiljna lekcija. Kineska izreka kaže da treba „izbjegavati požudu poput izbjegavanja strelica“. To je zato što svaka opsjednutost požudom može biti fatalna.
Grijeh razvratnih djela
Gao, učenjak iz dinastije Qing, bio je dobar u crtanju. Tijekom festivala Qingming (poznat i kao Dan čišćenja grobnica), mnogi su ljudi puštali u zrak zmajeve. Gao je nacrtao razne nepristojne slike na svojim zmajevima.
Odjednom se vatra spustila s neba. Iako je Gao trčao uokolo kako bi pobjegao, vatra je izravno krenula za njim. Na kraju je Gao bio opečen i unakažen. Ljudi u regiji rekli su da je to posljedica razvratnih slika.
Živeći u modernoj eri, možemo u publikacijama, kao i na internetu, vidjeti sve vrste nepristojnih slika i sadržaja. Pogotovo u Kini, Komunistička partija Kine (KPK) je gotovo eliminirala tisuće godina tradicionalne kulture i zamijenila s pohlepom za novcem, moći i požudom. Posljedice su vrlo ozbiljne.
Književna djela nisu iznimka. Huang Tingjian, poznati pjesnik iz dinastije Song, običavao je stvarati djela koja prikazuju odnose između muškaraca i žena. Jednom su on i slikar Li Boshi otišli posjetiti redovnika Yuantong Xiu-a. Xiu je savjetovao Li-ju da prestane stalno crtati konje: „Ako stalno razmišljate o konjima i crtate konje, ne biste li se na kraju reinkarnirali kao konj?“
Huang je to smatrao zabavnim i nasmijao se. Xiu je njemu rekao da će se ista stvar odnositi i na njega. “Li-ovo slikanje konja i reinkarnacija kao konj, utječe samo na njega samog. Ali ako vaše pjesme potaknu požudu kod mnogih ljudi, čineći ih nesposobnima da se dolično ponašaju, takav bi grijeh doveo do jedne od najnižih razina pakla”, odgovorio je redovnik.
Čuvši te riječi, Huang je od tada prestao pisati takve pjesme.
Jin Ping Mei, zloglasni kineski roman o seksualnosti iz dinastije Ming, bio je zabranjen u svim dinastijama. Autor, Lanling Xiaoxiao Sheng, imao je tri generacije potomaka koji su svi bili nijemi. Svi su članovi obitelji bili osrednji i njegovo obiteljsko stablo je okončano kada se nakon pet generacija više nije rodilo dijete.
Odmazda kroz životne cikluse
Yuewei Caotang Biji, zbirka kratkih romana iz dinastije Qing, zabilježila je priču o odmazdi u dva života.
Mladiću iz grada Jining-a, u pokrajini Shandong, često je smetao duh lisice. Čak i kad je imao više od 20 godina, lisica je i dalje dolazila svake noći spavati s njim. Netko mu je predložio da pusti bradu. Nakon nekog vremena, lisica bi ga obrijala kad bi on spavao. Također ga je našminkala iz zabave. Obitelj je pozvala u pomoć redovnike i taoiste, ali oni nisu mogli učiniti ništa po tom pitanju.
Jednom je poznati taoist prošao tom regijom i mladić ga je zamolio za pomoć. Taoist je izdao naredbu Chenghuan-u (božanstvu zaduženom za lokalne poslove). Tada je lisica došla objasniti što se dogodilo.
U jednom životu, mladić je bio redovnik, a lisica djevojka. Jednom kad je prolazila pokraj hrama, redovnik je oteo djevojku. Držana u tajnoj odaji, trpjela je ponižavanje i silovanje 17 godina, prije nego što je umrla u tuzi.
Nakon što se na to žalila u podzemlju, redovnik je osuđen na vraćanje duga, nakon što je bio podvrgnut mučenju u paklu. Za to vrijeme djevojka se zbog drugih zločina reinkarnirala u lisicu. Sada je mogla susresti redovnika - mladića u ovom životnom ciklusu, da raščisti dugove. „Otići ću sama nakon 17 godina i ne trebaš se zbog toga brinuti“, rekla je lisica.
Čuvši ovu priču, taoist nije ništa poduzeo. Karmički dugovi su realni, kao i odmazda koja se događa s razlogom.
Kultivaciju dugu tisuću godina uništila je požuda
Wu, okružni sudac iz dinastije Tang u Tanzhou-u (današnji okrug Miyun u Pekingu), imao je 16-godišnju kćer. Djevojčica je bila izuzetno lijepa.
Jednom je djevojci bilo loše u krevetu i pala je u komu. Wu je kontaktirao mnoge liječnike i isprobao sve vrste lijekova, ali oni nisu pomogli. Potom je pozvao taoistu, iz obližnje planine, u pomoć. Taoist je propisao neke lijekove i djevojka je za dva dana ozdravila.
Wu je bio vrlo zahvalan i ponudio je puno novca, ali taoist je to odmah odbio. Da bi izrazio zahvalnost, Wu je pozvao taoistu da ostane kod njega mjesec dana.
Nekoliko dana kasnije, djevojka je osjetila kao da joj je netko ušao u sobu i noću je zagrlio u krevetu. To se nastavilo više od 10 dana pa je o tome rekla majci.
Da bi saznao što se dogodilo, Wu je zatražio da se premjesti krevet njegove kćeri, pokraj njegove sobe. Također je iskopao malu rupu u zidu da provjeri. Treće noći iznenada je primijetio, kako se podiže zastor kreveta njegove kćeri. Poslao je nekoga da uhvati uljeza, a ispostavilo se da je to bio taoist.
Taoist je jako žalio. Kultivirao se je gotovo 1.000 godina, a u sekularni svijet nije ušao više od 600 godina. Ovaj put, iako je položio test novca, pao je na testu požude. Njegova nevidljiva moć bila je ograničena i vjerojatno je bila njegova sudbina da ga se uhvati.
Wu je bio bijesan i dao je pogubiti taoistu.
Izbjegavanje požude poput izbjegavanja strijela
Lu Qing iz dinastije Ming, volio je razgovarati o seksualnim dogodovštinama i potajice je promatrao žene. Do tridesete godine, bio je izuzetno siromašan, s dva mrtva sina.
Jednog dana, Lu je iznenada umro. Ispostavilo se da je njegov djed, koji je već preminuo, molio kralja podzemlja da Lu-a privremeno odvede u podzemlje na poduku. Djed je rekao da su dvije generacije prije Lu-a nakupile puno vrlina. Kao rezultat toga, Lu je imao sudbinu da bude bogat. Budući da je volio požudu - razmišljajući o tome, gledajući to i razgovarajući o tome, blagoslov bi prestao i njegovo bi potomstvo moglo biti ugroženo.
Lu se branio rekavši da je samo pričao o tome i potajice gledao žene. Nije imao neprimjereno ponašanje sa ženama.
„Kad osoba pomisli na požudu, to je velika greška. Božansko zaista bilježi takve incidente i ne propušta niti jednu misao“, odgovorio je službenik podzemlja, „etički kodeks u ljudskom svijetu je previše labav“, rekao je, „ali u podzemlju je vrlo strog.“
Tada su Lu-u pokazali neke koji su počinili grijehe povezane s požudom. Neki su postali nijemi prosjaci, neki prostitutke, neki su postali volovi tijekom dva života, a neki su se reinkarnirali kao svinja tijekom 10 generacija. Službenik je rekao da su neki ljudi patili još više i upozorio ga je da „izbjegava požudu poput izbjegavanja strijela“.
Nakon što je Lu oživio, zapisao je takva iskustva kako bi upozorio druge. Učinio je također najbolje što je mogao da akumulira dobra djela. Njegova sudbina ponovno se promijenila za 10 godina. Imao je dva sina i postao vrlo bogat.
Traženje zemaljskog užitka nije cilj života. Asimiliranje s tradicionalnim vrijednostima i održavanje primjerenog ponašanja koristit će i nama i društvu.
Svi članci, slike i sadržaji objavljeni na Minghui.org zaštićeni su autorskim pravima. Nekomercijalna reprodukcija je dopuštena, ali zahtijeva označavanje s naslovom članka i poveznicom na izvorni članak.
