Falun Dafa Minghui.org

Od 1996. do 1999.: Holistički pogled na apel 25. aprila u Pekingu prije 22 godine

(Minghui.org)

Prije dvadeset dvije godine, oko 10.000 Falun Gong praktikanata se, 25. aprila 1999. godine, okupilo u Pekingu radi mirnog apela. Oni su tom prilikom tražili puštanje na slobodu nekoliko desetina ilegalno uhapšenih praktikanata u obližnjem gradu Tianjin i tražili potvrdu njihovog zakonskog prava na prakticiranje svog vjerovanja.

Apel je bio dobrovoljni događaj usmjeren na očuvanje moralnih temelja našeg društva. Budući su njihove kolege u Tianjinu uhapšene zbog podržavanja svoje vjere, 10.000 Falun Gong praktikanata se odlučilo podići svoj glas i izraziti svoju zabrinutost. Nisu znali što će se biti rezultat njihovog apela, ali znali su da je to ispravno.

Od tada su mnogi ljudi saznali za nezakoniti progon Falun Gonga od strane Komunističke Partije Kine (KPK). Međutim neki ljudi, uključujući i starije generacije koje su iskusile brojne političke pokrete koje je vodila KPK, kao i mlađe generacije, posebno milenijalci i generacija Z, još uvijek ne znaju o čemu se tom prilikom radilo pa čak gaje nesporazume o ovom periodu istorije.

Ovdje bismo željeli razmotriti što se dogodilo i objasniti zašto je ovaj mirni apel važan za Kinu i njenu budućnost.

Pozadina događaja: 1996. do 1999.

Otkako je KPK preuzela vlast 1949. godine, ona je svakih nekoliko godina pokretala razne političke kampanje, ciljajući na zemljoposjednike, kapitaliste, intelektualce i mnoge druge obične građane. Nekoliko godina nakon masakra na trgu Tjenanmen 1989. godine, KPK je usmjerila svoju pažnju na Falun Gong praktikante.

Falun Gong, poznat i kao Falun Dafa, je sistem meditacije zasnovan na principima Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. On ima korijene u tradicionalnoj kineskoj kulturi i bitno se razlikuje od ideologije KPK klasne borbe, mržnje i laži. Štaviše, čudesna snaga Falun Gonga u poboljšanju zdravlja i karaktera je također privukla brojne ljude da uče tu praksu.

1996: Kleveta u novinama

Guangmin Daily, jedna od glavnih novina u Kini usmjerena na intelektualce je, 17. juna 1996. godine, objavila komentar u kome napada Falun Gong. Ljudi upoznati s istorijom KPK su sumnjali da je taj članak signalizirao namjeru KPK da uništi ugled Falun Gonga.

Mjesec dana kasnije, 24. jula 1996. godine, Generalna uprava za štampu i publikacije, agencija u okviru Ministarstva propagande KPK, najavila je novu politiku. Ova je politička odluka poslana u biroe za štampu i publikacije u svim provincijama, a ta je politika zabranjivala objavljivanje Zhuan Falun i Kineskog Falun Gonga, glavnih knjiga učenja Falun Gong i najprodavanijih knjiga u Pekingu.

1997: Policijske istrage ne nalaze dokaze o nezakonitim radnjama

Dva su vala istraga bila pokrenuta širom zemlje od strane kineskog Ministarstva javne sigurnosti (poznatom i pod nazivom Ministarstvo policije) u januaru i julu mjesecu 1997. godine radi istrage o provođenju takozvanih "ilegalnih vjerskih aktivnosti" povezanih s Falun Gongom. Rečeno je da će Falun Gong, ako se takve aktivnosti potvrde, biti klasificiran kao „kult“. Nakon temeljitih istraga policijskog sistema širom Kine, međutim, takvi dokazi nisu pronađeni.

Ipak, sve veća popularnost Falun Gonga je uznemirila Jiang Zemina, tadašnjeg vrhovnog lidera KPK.

1998: Špijuniranje i lažne optužbe

Nakon što je Luo Gan, ključni funkcioner Jiangovog režima, u martu 1998. godine, postao sekretar Centralnog odbora za politička i pravna pitanja (PLAC) počeo je aktivno progoniti Falun Gong.

Preko Ministarstva javne sigurnosti, Luo i drugi zvaničnici su, u julu mjesecu 1998. godine, okarakterisali Falun Gong kao „kult", a zatim su mobilizirali policiju širom zemlje kako bi prikupili dokaze koji podržavaju ove navode.

Prvi biro Ministarstva javne sigurnosti je, 1998. godine, objavio uredbu br. 555 pod naslovom „Najava o pokretanju istrage o Falun Gongu“. Otvoreno proglašavajući Falun Gong "kultom", uredba je pozvala policiju da otkrije unutrašnje informacije o Falun Gong aktivnostima i prikupi dokaze o njegovim "ilegalnim i kriminalnim" radnjama. Politika je također naložila lokalnim policijskim snagama da provode dubinske istrage.

Veliki broj policajaca, članovi osoblja Odjela Ujedinjenog fronta i specijalnih agenata su upućeni na mjesta gdje se prakticirao Falun Gong širom Kine. Pod krinkom učenja Falun Gonga i čitanja knjiga poput Zhuan Faluna, ovi su policajci radili kao tajni agenti. To im je bilo lako učiniti jer su sve aktivnosti Falun Gonga bile otvorene za javnost, bez spiskova ili članstva.

Kroz blisku interakciju sa Falun Gong praktikantima, mnogi su službenici dobro upoznali Falun Gong i sami postali odlučni praktikanti. Suprotno onome što su Luo i drugi očekivali, protiv Falun Gonga nije bio prikupljen nijedan dokaz.

Bez obzira na to, takve su istrage i dalje proizvodile efekte kolebanja na mjestima gdje su postojali lažni navodi protiv Falun Gonga. Kad god bi se to dogodilo, praktikanti bi istupili da bi razjasnili situaciju i smanjili štetu.

U nastavku slijede neki primjeri.

Slučaj 1: Policijska uprava Chaoyang u provinciji Liaoning je, 1998. godine, izdala uredbu br. 37. pod nazivom „Najava o zabrani ilegalnih aktivnosti Falun Gonga“. Neki dobrovoljni asistenti na mjestima za grupno prakticiranje su dobili brojne novčane kazne u ukupnom iznosu od preko 4.000 yuana. Međutim za izdavanje ovih „novčanih kazni“ im nisu bili izdani računi.

Zbog toga je više od 40 praktikanata otišlo u Peking kako bi se žalilo Ministarstvu javne sigurnosti. Više od 1.000 praktikanata podnijelo je zajedničku žalbu protiv policijske uprave Chaoyang.

Slučaj 2: Generalna je uprava za sport u Kini provela sveobuhvatnu istragu o Falun Gongu u maju mjesecu 1998. godine. Praktikanti su na pitanja odgovarali mirno i iskreno.

U govoru održanom 20. oktobra 1998. godine, direktori radnih grupa upućenih u grad Changchun u provinciji Jilin i gradu Harbin u provinciji Heilongjiang su snažno pohvalili blagodati prakticiranja Falun Gonga za fizičko zdravlje, socijalnu stabilnost i civilno društvo.

Pored toga, nevladine ankete su provedene i u Pekingu, provinciji Guangdong, gradu Dalianu u provinciji Liaoning i gradu Wuhan u provinciji Hubei. Rezultati su bili slični i potvrdili su pozitivan uticaj Falun Gonga.

Slučaj 3: Pekinška je televizijska stanica emitovala klevetničke izjave He Zuoxiua protiv Falun Gonga u svom programu Peking Tekuai (Peking Express) krajem maja 1998. godine. On je posebno napao Falun Gong i tvrdio da je štetan. Na snimcima grupnih vježbi praktikanata u parku Yuyuantan, izvjestitelj je Falun Gong nazvao "praznovjerjem".

Nakon emitovanja programa, stotine praktikanata Falun Gonga u Pekingu i obližnjoj provinciji Hebei su pisali televizijskoj stanici ili su je lično posjetili. Ukazali su na vladinu politiku o "Tri ne" u vezi qigonga (ne napadati, ne ulaziti u rasprave i ne prijavljivati) i govorili o koristi koje su imali od prakticiranja Falun Gonga. Također su istakli da bi takvo neistinito izvještavanje TV stanice u velikoj mjeri obmanulo građane i javno mnijenje.

He i Luo su rođaci (njihove supruge su sestre). Uprkos malim akademskim dostignućima, Hu je postao akademik Kineske akademije nauka (CAS) zbog političke korektnosti i promovisanja komunističke ideologije. Kako bi se dodvorio najvišem čelniku KPK Jiangu, jednom prilikom je objavio rad u kojem je tvrdio da Jiangove političke teorije potvrđuje "kvantnom mehanikom", čime je stekao titulu "naučnika siledžije". Kada je napao Falun Gong, primjeri koje je naveo nisu imali nikakve veze sa Falun Gongom. Bila je to tipična radnja podmetanja u stilu KPK.

Nakon što su praktikanti Falun Gonga iznijeli svoja iskustva, zvaničnici sa Televizijske stanice u Pekingu su priznali da je njihov izvještaj o Falun Gongu najozbiljnija greška napravljena u istoriji stanice. U znak ispravke, Televizijska stanica Peking je 2. jula 1998. godine donijela pošten izvještaj, pokazujući Falun Gong praktikante iz svih sfera života koji mirno prakticiraju u parku.

Slučaj 4: Prvi biro Ministarstva javne sigurnosti je 21. jula 1998. godine izdao još jednu uredbu usmjeravajući policiju da napadne Falun Gong. Kao rezultat, policajci sa nižeg nivoa su prisilno tjerali praktikante Falun Gonga sa mjesta za grupno prakticiranje u provincijama kao što su Xinjiang, Heilongjiang, Hebei i provincija Fujian. Također su bez razloga vršili pretrese stanova i oduzimali lične stvari.

Prema provjerenim informacijama, Luo je dva puta pokušao Falun Gong proglasiti „kultom“ koji će biti meta suzbijanja, jednom 1997. i drugi put 1998. godine. „To nije bilo zbog toga što su praktikanti Falun Gonga učinili nešto loše. On je već bio na najvišem položaju na kome je mogao biti, a da bi se popeo još više, morao je učiniti nešto politički veliko“, kaže se u analizi u članku objavljenom na Minghui 2009. godine.

Luo je kasnije otkrio da mnogi ljudi u Ministarstvu javne sigurnosti znaju za qigong i aktivno ga prakticiraju. On je 1996. godine uklonio sve šefove koji su prakticirali qigong.

Slučaj 5: U drugoj polovini 1998. godine, nekoliko je penzionisanih funkcionera iz Nacionalnog narodnog kongresa, predvođenih Qiao Shiem, izvršilo detaljnu istragu o Falun Gongu i zaključilo da prakticiranje Falun Gonga donosi samo korist i nikakvu štetu. Na kraju godine su svoja otkrića predstavili Centralnom politbirou. Jiang Zemin je u to vrijeme bio šef Politbiroa.

Qiao Shi je bio jedan od članova osnivača KPK. Rođen je u Shanghaju i izvorno se zvao Jiang Zhitong. Tokom japanske invazije (1937. do 1945. godine) sudjelovao je u tajnim aktivnostima KPK u Shanghaju. Tokom kineskog građanskog rata (1945. do 1949.) bio je sekretar Partije na univerzitetu Tongji i generalni koordinator akademskog komesarijata u Shanghaju.

Nakon što je od 1949. godine radio u tehničkoj oblasti, Qiao je 1963. godine postao političar. Nakon što je 13 godina radio u Uredu za vezu Centralne narodne vlade (LOCPG), 1983. godine je postao zamjenik ministra, postao je direktor Generalnog ureda Centralnog komiteta KPK i šef Odjela za organizaciju KPK, agencije na nivou ministarstva. On je 1985. godine postao član Politbiroa i imenovan za partijskog sekretara u centrali PLAC, i bio odgovoran za politiku i pravo, sigurnost, inteligenciju i pravdu. Nakon što je 1986. postao potpredsjednik vlade, Qiao je 1993. godine postao predsjednik Narodnog kongresa. Tada je predsjednik Narodnog kongresa još uvijek bio zadužen za politiku i pravo. Kasnije se, 1998. godine, povukao.

Qiao je bio na gotovo svim visokim položajima u KPK, uključujući pozicije u internoj organizaciji, organizaciji, politici i pravu, upravi i zakonodavstvu. To je bilo nešto vrlo rijetko za funkcionere KPK. Zapravo, između 1985. i 1998., Qiao je bio najviši funkcioner u kineskom političkom i pravnom sistemu.

Bez obzira na to, Qiao je zaključio da: "prakticiranje Falun Gonga donosi samo koristi, a nikakvu štetu“, a onda je demokratski način rješavanja mirnog apela od 25. aprila 1999. godine kako je to uradio tadašnji premijer Zhu Rongji razbjesnio Jianga. Jiang je također bio ljubomoran na ogromnu popularnost Falun Gonga i njegovog osnivača.

1999: Hapšenja u Tianjinu

Nakon incidenta s televizijskom stanicom u Pekingu, novinski su mediji u Pekingu konačno usvojili politiku „Tri ne“. Suočivši se s ovom situacijom, Luo i He su preusmjerili pažnju na obližnji grad Tianjin.

U časopisu Naučni pregled omladine (časopis koji objavljuje Fakultet za obrazovanje Univerziteta Tianjin ili TUCOE) He je 11. aprila 1999. godine objavio članak pod naslovom „Ne odobravam praksu Falun Gonga kod mladih“. U članku je ponovio klevetničku propagandu koju je napravio na televizijskoj stanici u Pekingu 1998. godine, a koja je dokazano bila falsifikovana.

Nakon objavljivanja ovog članka, neki su praktikanti u Tianjinu znali da trebaju objasniti činjenice izdavaču i srodnim vladinim agencijama. Kao rezultat toga, neki praktikanti su išli u TUCOE i druge agencije između 18. i 24. aprila.

Slijedeći principe Falun Gonga da budu dobri građani, praktikanti koji su išli u TUCOE su održavali red i minimizirali smetnje u saobraćaju. Nisu govorili glasno niti se bespotrebno šetali, a prolaze su ostavljali slobodnim kako bi se izbjeglo blokiranje prometa. Praktikanti su također dobrovoljno pomagali policajcima u usmjeravanju saobraćaja.

Takav je apel bio jedini način da praktikanti izraze svoju zabrinutost organima vlasti zbog klevetničkog članka, jer je totalitarni režim KPK kontrolirao sve vijesti i javno mnijenje u Kini. Gotovo su svi politički pokreti KPK počinjali objavljivanjem laži od strane "dvorskih pisaca" u publikacijama.

Pored slobode vjerovanja i izražavanja, pravo na žalbu je zagarantovano i članom 41. kineskog ustava:

„Građani Narodne Republike Kine imaju pravo kritikovati i davati prijedloge u vezi s bilo kojim državnim organom ili funkcionerom. Građani imaju pravo podnijeti nadležnim državnim organima žalbe ili optužbe ili ih izložiti protiv bilo kojeg državnog organa ili funkcionera bilo kojeg državnog organa zbog kršenja zakona ili zanemarivanja dužnosti. Dotični državni organ se mora na odgovoran način i utvrđivanjem činjenica baviti žalbama, optužbama ili izlaganjima građana. Nitko ne može pobiti takve pritužbe, optužbe i izlaganja ili vršiti odmazdu nad građanima koji ih podnose."

Ali kao odgovor na mirni apel, Luo, partijski sekretar centralnog PLAC, je naredio policiji u Tianjinu da pošalje više od 300 policajaca zbog protesta između 23. i 24. aprila. Neki praktikanti su bili pretučeni, zadobili modrice i krvarenja, a 45 je uhapšeno.

Kada su praktikanti zatražili puštanje 45 uhapšenih praktikanata, općinska vlada u Tianjinu im je kazala da je Ministarstvo javne sigurnosti u Pekingu intervenisalo u incidentu i da pritvoreni praktikanti ne mogu biti pušteni bez odobrenja ministarstva. "Idite u Peking", savjetovali su neki zvaničnici, "tek tada se to može riješiti."

Eskalacija lažnih optužbi i napad KPK na Falun Gong u periodu između 1996. i 1999. godine su također izazvali zabrinutost među praktikantima. Provjerili su načine na koji bi mogli zaustaviti ovu klevetu odlaskom u Peking da apeliraju. Mnogi su čuli da je zvanični način Ured za žalbe Državnog vijeća, pa su se dobrovoljno okupili ispred Ureda za žalbe 25. aprila 1999. godine.

Istorijski apel

Iako su hapšenja u Tianjinu bila direktni uzrok apelima u Pekingu od 25. aprila, ona su bila samo dio sistemskih lažnih optužbi i kleveta nekih najviših zvaničnika KPK protiv Falun Gonga od 1996. godine.

Iako su praktikanti bili iz cijele Kine i imali su različito porijeklo, svi su imali istu želju. Njihova sjećanja na taj dan su također bila slična. U nastavku slijede odabrana svjedočanstva objavljena na Minghui.org u protekle 22 godine.

Svjedočenje gospodina Meng Zhaowua

Gospodin Meng je pedesetih godina studirao u Sovjetskom Savezu i bio je uvaženi naučnik. Kad je u oktobru 1995. godine počeo prakticirati Falun Gong, pronašao je „nagradu za gorčinu moga života“. "Mislio sam da će ljudskim bićima biti teško pronaći ovako sjajnu priliku poput ove", napisao je.

Meng je za incident u Tianjinu čuo od druge praktikantice dok su razgovarali telefonom. Rekla je da će ona sutradan (25. aprila 1999) ići u Državni ured za žalbe, pa je i on odlučio poći.

„Rano ujutro narednog dana sam se biciklom odvezao do Ureda za žalbe i stigao u ulicu Xisi u 9 časova ujutro. Primijetio sam da je s obje strane ulice bilo parkirano puno bicikala. Tu sam i ja ostavio svoj bicikl”, prisjetio se.

„Šetajući ulicom Fuyou gdje se nalazi sjedište Ured za žalbe, vidio sam da se tamo već bio okupio veliki broj Dafa praktikanata. Po naredbi policije stajali su s obje strane ulice Fuyou. Pridružio sam se ljudima na zapadnoj strani ulice i bio na desetak metara udaljen od Ureda za žalbe. Policijska vozila koja su usmjeravala promet su prolazila tamo-amo. Atmosfera je bila pomalo napeta."

„Nešto kasnije, prema uputama policije, svi praktikanti koji su stajali na istočnoj strani ulice, koja se nalazi pored crvenog zida Zhongnanhai (centralnog vladinog kompleksa u kojem se nalazi Državno vijeće) su se premjestili na zapadnu stranu ulice. Premještanje tako velike grupe ljudi je izvršeno u roku od samo 10 minuta. Na zapadnoj strani puta postala je gužva. Bilo je puno redova ljudi, svaki red od oko 10 ljudi, red za redom, gužva je bila ogromna. Gotovo se nismo mogli ni okrenuti", nastavio je Meng.

„Duž ulice Fuyou, red praktikanata je bio dug više od jednog kilometra. Samo onih u ulici Fuyou je bilo preko 10.000. Prema sjeveru, praktikanti su stajali na ulici od istoka do zapada od Xisija sve do parka Beihai. Dužina redova je bila sigurno nekoliko kilometara. S moje lijeve strane je bilo više od 10 Dafa praktikanata iz Tianjina. S moje desne strane je bilo nekoliko praktikanata koji su doletjeli iz Urumqija u provinciji Xinjiang. Svi su bili vrlo staloženi i mirno su stajali. Jedan po jedan, ljudi su prenosili ono što se događalo naprijed”, kazao je.

Svjedočenje gospodina Shija, tada doktora nauka i kandidata za Kinesku akademiju nauka

„Uvečer 24. aprila otišao sam kao i obično na mjesto za grupno prakticiranje. Ali sam malo zakasnio radi posla”, napisao je gospodin Shi. Jedna od volonterskih asistentica, gospođa Li, je govorila o situaciji u Tianjinu.

„Sljedećeg jutra sam stigao u ulicu Fuyou oko 7:30 časova. U ovoj ulici i obližnjim ulicama je već bio izvjestan broj praktikanata. Neki praktikanti su stajali, a neki sjedili. Nisu razgovarali s prolaznicima, a neki su čitali Falun Gong knjige. Iako je bilo puno praktikanata, nismo blokirali promet niti stvarali buku”, napisao je.

U obližnjoj ulici Xi’anmen, gospodin Shi je vidio praktikante kako uredno čekaju u redu za javni WC. Praktikanti su se poredali duž ulice, a oni pored zida su sjedili, dok su oni blizu ulice stajali. Neki su čitali Zhuan Falun. "Mogao sam vidjeti da neki dolaze sa sela, mnogo dobrih ljudi i vrlo skromnih", dodao je. Svuda je bila i policija u civilu koja je o situaciji izvještavala putem svojih radija.

Svjedočenje druge Falun Gong praktikantice iz Kine

Iz sigurnosnih razloga ne možemo dati ime ove praktikantice, jer je progon u Kini još uvijek u toku.

„Nakon vježbanja sam vidjela male grupe praktikanata iz Pekinga i izvan grada kako se kreću prema Državnom vijeću. Policija je već dežurala pored puteva i raskršća. Onemogućili su nam da krenemo naprijed. Kroz male uličice smo krenuli prema sjeveru od zapadnih vrata Zhongnanhai-ja."

„Dok je sunce izlazilo, okupljalo se sve više i više praktikanata. Nismo se poznavali, ali smo bili mirni. Formirali smo tri reda. U prvom redu su bili mladi praktikanti koji su stajali. Praktikanti u drugom i trećem redu su sjedili, čitali Zhuan Falun ili meditirali. Napravili smo put kako bi pješaci mogli prolaziti."

„Tokom jutarnje špice, autobusi i automobili su se kretali ulicom kao i obično. Naš apel je bio jasan i jednostavan: „Oslobodite uhapšene praktikante, vratite praktikantima okruženje u kojem mogu mirno prakticirati svoju vjeru i dozvolite objavljivanje Falun Dafa knjiga."

“Kasnije je, zbog policijskih aktivnosti, bilo manje vozila i pješaka. Mnogo je policajaca patroliralo ulicom. Ogromno oklopno vozilo se vozilo amo-tamo ulicom. U vozilu je bila kamera koja je snimala prizor apela. Niko se nije sakrivao, jer smo osjećali da radimo ispravnu stvar. Kasnije smo saznali da su snimci namijenjeni raznim poslodavcima kako bi provjerili da li se njihovi zaposlenici nalaze u gomili."

„Praktikanti su ondje ostali čitav dan čekajući rezultate pregovora između predstavnika Falun Dafa i tadašnjeg premijera Zhu Rongjija. Dok smo čekali, nekoliko scena koje sam vidjela duboko su me dirnule."

„1. Na raskršću malih puteva, žena i njeno malo dijete su se odmarali pored staze. Muškarac srednjih godina, vjerovatno policajac u civilu, ju je upitao: ‘Ko ti je rekao da dođeš?’ Odgovorila je: ‘Moje srce.’ Odmah su mi pošle suze kad sam čula njen iskren i mudar odgovor."

„2. Iako je bilo desetak hiljada praktikanta, bili smo vrlo disciplinovani. Policajci su šetali ulicom, opušteno. Neki od njih su na zemlju bacali pakete s hranom, boce s vodom i opuške cigareta. Praktikanti koji su bili u blizini bi pokupili smeće i bacili ga u kante za otpad. Ulice i trotoari su bili čisti zbog praktikanata."

„3. U poslijepodnevnim satima službenicima iz okolnih okruga je naređeno da dođu na lice mjesta. Osoba koja je tvrdila da je na čelu okruga Yanqing je upitala jednu seljanku. ‘Šta radiš ovdje, ostavila si svoju farmu bez nadzora?’ Ona je odgovorila: ‘Nakon što sam počela prakticirati Falun Gong, povratila sam svoje zdravlje, a moji su prinosi rasli. To želim reći službenicima u centralnoj vladi.’ Bila je jednostavna i iskrena i to me impresioniralo."

“Oko 21 čas smo saznali da je naš apel usvojen. Očistili smo ulice od smeća i mirno i brzo napustili mjesto događaja. Međutim, praktikanti koji su došli van grada su otišli automobilima koje su im poslale lokalne vlasti. Ovo je bio podao način da se registruje njihovo učešće u događaju. Praktikanti nikada nisu mislili da će za manje od tri mjeseca započeti brutalni progon koji neće biti okončan ni desetak godina kasnije. Kasnije je moj pretpostavljeni razgovarao sa mnom o tome pa sam saznala da je u povjerljivom vladinom dosijeu broj praktikanata koji su apelirali bio daleko veći od 10.000. Ovaj broj će jednog dana biti poznat kad se napokon istina objavi."

Svjedočenje praktikanta iz Kine

„Oko 8:15 časova ujutro 25. aprila, tadašnji premijer Zhu Rongji je poveo grupu ljudi i prešao ulicu kod Zapadnih vrata pred Državnim vijećem i stao pred praktikante koji su apelirali. Začuo se pljesak praktikanata koji su apelirali. Premijer Zhu je ih je upitao: 'Zbog čega ste došli? Ko je od vas tražio da dođete?’ Mnogi su praktikanti odgovorili: ‘Došli smo izvijestiti o situaciji u vezi Falun Gonga. Niko nas nije organizovao.’ Premijer Zhu ponovo je pitao: ’Zašto pišete pisma da se žalite? Zašto je toliko ljudi ovdje?'"

„Mnogi su mu praktikanti odgovorili. Jedan je rekao: ‘Pisma koja sam napisao gotovo bi mogla napuniti vreću. Ali nisam dobio nikakav odgovor.’ Premijer Zhu mu je rekao: ’Odgovorio sam na vaše pitanje.’ Praktikanti su mu odgovorili: ’Nismo dobili odgovore.’ Premijer je zatražio od praktikanata da izaberu nekoliko predstavnika koji će ući u Državno vijeće i dati dubli izvještaj o situaciji."

„U podne, 25. aprila 1999. godine, Li Chang i Wang Zhiwen iz Istraživačkog Falun Dafa udruženja i tri pekinška praktikanta su ušli u Državno vijeće kao predstavnici Falun Gonga i obavili razgovor sa vladinim zvaničnicima. Iznijeli su tri zahtjeva praktikanata Falun Gonga:

1) Oslobodite Falun Gong praktikante koji su uhapšeni u Tianjinu.

2) Osigurajte normalno okruženje kako bi Falun Gong praktikanti mogli javno prakticirati bez straha od odmazde vlasti.

3) Dozvolite objavljivanje Falun Gong knjiga."

„Među vladini funkcionerima koji su prisustvovali razgovoru bili su i odgovorna osobu iz Ureda za žalbe Državnog vijeća i ljudi zaduženi za grad Peking i Tianjin. U sumrak je grad Tianjin oslobodio sve pritvorene Falun Gong praktikante u skladu sa uputama centralne vlade. Nakon toga, praktikanti su tiho razišli. Čitav proces bio je vrlo miran i uredan.”

Kako je apel označen kao „opsada“

Mediji pod kontrolom KPK su kasnije optužili Falun Gong da je "izveo opsadu Zhongnanhaia", kompleksa centralne vlade. U stvari, jedini razlog zbog kojeg su praktikanti bili u blizini Zhongnanhai je bio taj što se Ured za žalbe Državnog vijeća nalazio na zapadnim vratima Zhongnanhaia.

Falun Gong uči ljude da budu dobri građani i slijede principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije kao i da otpuštaju vezanosti, uključujući političke aspiracije. Praktikanti koji su učestvovali u apelu 25. aprila se nisu namjeravali baviti politikom. Njihov je jedini cilj bio zaustavljanje klevetničke propagande kako javnost ne bi bila potaknuta na mržnju.

Učinak apela

Iako apel od 25. aprila nije uspio zaustaviti smišljenu zavjeru KPK protiv Falun Gonga, on je javnosti, kao i običnim građanima i funcionerima, omogućio da budu svjedoci miroljubive i dobrodušne prirode Falun Gong praktikanata. Kako je sve više i više ljudi saznalo što se dogodilo, mnogi od njih su shvatili da je apel bio moralni spomenik naše ere.

U Kini, najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu kojom vlada najtotalitarniji režim, teško je zamisliti da bi se u društvu koje je doživjelo takav moralni pad, moglo dobrovoljno okupiti toliko mnogo ljudi da bi zaštitili principe Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Kroz brojne političke pokrete, KPK je u istoriji uspješno progonila stanodavce, kapitaliste, intelektualce i prodemokratske aktiviste. Suočeni sa takvim brutalnim režimom, nivo hrabrosti, dobrote i odlučnosti koji su pokazali praktikanti Falun Gonga je bio bez presedana.

Nakon apela od 25. aprila, otpočeo je sveobuhvatan nadzor praktikanata Falun Gonga, bilo direktno od strane policije ili posredno od strane poslodavaca. U stvari, maltretiranje praktikanata Falun Gonga je započelo već 1998. godine, kao što je gore već opisano. Ali brutalni progon praktikanata nije javno vršen sve do jula mjeseca 1999. godine, kada je Jiang izdao naredbu policiji da počne progoniti Falun Gong praktikante širom zemlje.

Klasna borba, brutalnost, mržnja i laži su ključne vrijednosti KPK, koja ne može tolerisati principe Falun Gong Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Zbog toga je Jiang izdao direktive da se praktikantima Falun Gonga "uništi reputacija, financijski ih se upropasti i fizički uništi". KPK je koristila istu ideologiju protiv drugih ciljanih skupina u prethodnim političkim kampanjama, ali tek progonom Falun Gonga KPK je razotkrila sve svoje taktike progona grupe nevinih ljudi čija je jedina namjera bila biti dobri građani.

Kroz hiljade godina civilizacije, Kinezi su vjerovali u dobrotu i duboko vjerovali u božansko. Iako je KPK gotovo uništila tradicionalne kineske vrijednosti i sada prijeti čitavom svijetu, samo je pitanje vremena kada će nemilosrdni režim biti poslan u istoriju. Preko 370 miliona Kineza se već javno odreklo svog sadašnjeg i bivšeg članstva u KPK i njenim omladinskim organizacijama. Mnoge vlade, zvaničnici i pojedinci širom svijeta također su se odlučili suprotstaviti komunističkom režimu.

Bez obzira na to koliko jake mogu izgledati mračne sile, i bez obzira na to koliko je funkcionera napustilo svoje moralne vrijednosti, nas nadgleda božansko. Naš će izbor odlučiti o našoj budućnosti, jer su istinita svjedočanstva to gdje pripadamo.

Svi članci, grafike i sadržaji objavljeni na Minghui.org su zaštićeni autorskim pravima. Nekomercijalno umnožavanje je dozvoljeno, ali zahtijeva dodavanje naslova članka i vezu do izvornog članka.