Jedna prakikantica mi je rekla da se u zadnje vrijeme ne osjeća baš najbolje. Rekla je da je imala glavobolje, bol u leđima te da se sveukupno osjećala slabo. Kada su poteškoće postale ozbiljnije, čak bi dobila zubobolju. Pokušala je pronaći svoje nedostatke i gledala je unutar sebe, ali nije mogla pronaći uzrok svojih problema.
Određeni praktikanti u drugim područjima su preminuli jer njihove misli nisu bile u skladu s Fa. Priznavali su svoje bolesti i prihvatili aranžmane starih sila. Neki praktikanti su se čak žalili, navodeći da Učitelj nije fer prema njima jer su oni uradili puno toga za Dafa, a Učitelj ih nije čuvao. Praktikant s rakom nije prestao potvrđivati Fa čak i dok je bio u bolnici. Nastavio je govoriti ljudima da je „Falun Dafa dobar“ i da su „Istina, Dobrodušnost i Tolerancija dobri“. Međutim, nije mogao razumjeti zašto se razbolio i preispitivao je zašto je Učitelj dopustio da se to dogodi.
Kada je započeo progon, neki praktikanti su prestali prakticirati jer su se bojali uhićenja. Sada rijetko uče Fa i ponekad vježbaju. Saznala sam da su se neki praktikanti vratili učenju Fa i vježbanju jedino zbog toga što im se zdravlje pogoršavalo. Drugi praktikanti su mi rekli da su imali iznimno udoban osjećaj kada im je Učitelj na početku kultivacije pročistio tijelo. Sada, kada se ne osjećaju dobro, više uče Fa i vježbaju, s mišlju da im se vrati taj isti osjećaj.
Svi mi kultiviramo isti Fa, ali zašto postoje tako velike razlike među nama? Jedan praktikant koji je prošao test karme bolesti je rekao: „Nema velike koristi da se oslanjamo na druge i da oni šalju ispavne misli da bi nam pomogli. Prošao sam test čvrsto vjerujući u Učitelja i u Fa. Moje razumijevanje je da kao kultivatori, mi ne možemo ništa dobrodušno razriješiti. Istinski dobrodušno rješenje donosi Učitelj.“ Ako nismo marljivi, Učitelj nam ne može pomoći.
Sjećam se jedne drevne kultivacijske priče o kultivatoru koji je želio udobno živjeti.
Učitelj koji je kultivirao taoizam na planini Laoshan, jedno vrijeme je vodio grupu učenika. Učitelj je svakom učeniku dao bocu tikvinog sjemenja i objasnio im kako zasaditi sjeme. Ako učenici budu pratili učiteljeve instrukcije, sjeme će narasti u blago i učenici će moći dobiti što god zažele. Međutim, učenici su svaki dan trebali napajati izdanke sjemenja s tri kapi krvi iz njihovog srednjeg prsta. Jedan učenik je otišao nazad u planinu obaviti nuždu. Primjetio je da kada je njegov urin pao na zemlju, ono se pretvaralo u crvenkastu tekućinu, nalik na krv. Odjednom mu je sinula ideja. Ponio je nešto te crvene zemlje u hram i od nje napravio crvenu tekućinu koju je želio koristiti umjesto krvi iz svog srednjeg prsta. Od tada na dalje, kada je vidio kolege učenike u boli od neprestanog krvarenja, osjetio se sretnim jer više nije trebao patiti na taj način. Međutim, kako bi sakrio svoja djela od drugih, i dalje je zamatao svoj srednji prst, pretvarajući se da zaustavlja krv.
Tri godine kasnije, naraslo je blago. Učitelj je učenicima pokazao magičnu čaroliju i podučio ih kako se služiti blagom. Tada je učitelj rekao da mogu isprobati svoje blago i pitao ih je što žele od svog blaga. Prvi učenik je rekao: „Učitelj je uložio puno truda u našu kultivaciju, kao učenik ja želim pitati za nekoliko nebeskih breskvi i vino za našeg učitelja.“ Onda je pročitao čaroliju i vidio je nebeske vile koje na pladnjevima donose breskve i vino. Svi učenici su bili jako sretni. Drugi učenik je rekao: „želim leteću kočiju za našeg učitelja, tako da se u njoj može voziti i lutati vanjskim domenama.“ Onda je pročitao čaroliju i pojavila se zlatna kočija sa srebrnim konjima. Svaki učenik je zatražio nešto dobro za svog učitelja. Onda je učitelj pogledao učenika koji se služio tekućinom od crvene zemlje. Rekao mu je da je njegov red. Učenik je, također pun samopouzdanja, pročitao čaroliju i rekao : „Otvori se!“, ali ništa se nije dogodilo. Nekoliko puta je pročitao čaroliju i počeo se znojiti po cijelom tijelu. Učitelj mu je tada rekao: „Ne trebaš više čitati čaroliju. Zar misliš da ne znam? Da bi izbjegao bol ti si se služio crvenom zemljom umjesto krvlju iz svog srednjeg prsta. Krv iz tog prsta je povezana s tvojim srcem. Učitelj te je podučavao da srcem kultiviraš Tao.“ Kada je završio s pričom, učitelj je poveo učenike koji su završili svoju kultivaciju i odletio s njima. Učenik koji je težio komforu se bacio u zid, duboko žaleći i držeći veliku tikvu koja je izrasla.
Je li misao o težnji za komforom drugačija od korištenja „tekućine od crvene zemlje“ da bi zalijevali blago? Kultivator koji je težio komforu je mogao jedino plakati i žaliti kada su drugi uspješno završili kultivaciju i napustili ovaj svijet sa njihovim učiteljem.
Ne možemo gledati na kultivaciju samo iz razloga da nam bude udobno i ne možemo gledati na kultivaciju kao na način poboljšavanja našeg zdravlja. Ako ne želimo žaliti, moramo odstraniti vezanost za komfor. Moramo imati čvrstu vjeru u Fa, završiti kultivaciju i otići s našim Učiteljem.
