Kada sam počela prakticirati Falun Dafa u lipnju 1996. godine, imala sam tri želje. U to vrijeme smatrala sam ih samo maštanjem. Htjela bih s vama podijeliti kako su se ostvarile.
Prva želja: Ponovni susret s mojim sinom
Majka mi je umrla kad sam bila mlada. Nakon što se moj otac ponovno oženio, bojala se pokazati zabrinutost za nas. Kad sam se s bratom i sestrom vratila kući za vrijeme kineske Nove godine, moja maćeha s nama nije razgovarala.
U proljeće 1995. bila sam iz raznih razloga na rubu psihičkog sloma. Rekla sam mužu da više ne želim živjeti. Predložila sam da se razvedemo. Složio se, jer je primijetio da već dugo živim u boli. Išli smo na sud da predamo papire za razvod.
Nisam imala kuću, niti stabilan prihod. Nije mi preostalo ništa drugo nego ostaviti sina mužu. Upravo kad sam se htjela iseliti iz kuće, došao je mužev brat i napravio scenu.
Bilo mi je jako stalo do toga što drugi misle o meni. Već je bila velika sramota biti razveden. Nisam željela da moji kolege i učenici u školi vide kako moj šogor pravi scenu ispred školskih vrata.
U predmetu koji sam predavala nedostajalo je nastavnika. U školi sam predavala tri godine. Međutim, kako nisam davala darove (mito), moj zahtjev za premještaj nije bio odobren. Bila sam prisiljena napustiti svoj učiteljski posao.
Da bih se uzdržavala i sačuvala obraz, uz pomoć rođaka, dobila sam posao daleko od kuće. Kasnije sam saznala da smo prodani kao jeftina radna snaga . Posrednik je uzeo 300 juana od svakog od nas. Bila je to velika svota novca u to vrijeme.
U tvornici su nas pomno pratili i uvjeti rada bili su teški. Željela sam vidjeti sina i počela sam mrziti svog bivšeg muža. Iako sam znala da nije loša osoba, krivila sam ga za svoju situaciju. Jedne noći sam sanjala da moj sin ima maćehu i ona ga je uhvatila za glavu i lupila njome o zid. Probudila sam se plačući. U mraku sam pronašla olovku i papir i napisala ovo: “Bogovi koji upravljaju mojom sudbinom! Zauvijek ću činiti dobro ako se mogu ponovno ujediniti sa svojim sinom!”
Mnogi članovi moje obitelji radili su za KPK i većina njih bili su članovi Partije. Od djetinjstva su me učili da Boga nema pa sam bila ateist. Nikad nisam mislila da ću jednog dana zamoliti Boga i Budu za pomoć. Moja je želja bila poziv upomoć iz dubine srca, ali sam imala osjećaj da će sve ostati samo to – želja. Tada sam živjela u velikim mukama.
Druga želja: Vlastito mjesto za iskazivanje poštovanja Učitelju
Počela sam prakticirati Falun Dafa u lipnju 1996. Prakticirajući Dafa sam shvatila svrhu života i naučila da ljudske nesreće dolaze od karme nastale u prošlim životima. Polako sam se oslobodila svoje ogorčenosti prema onima koji su me povrijedili u prošlosti. Prošla sam kroz veliku transformaciju fizički i duhovno. Svakog dana sam bila dobro raspoložena.
Godine 1997. živjela sam u studentskom domu, u sobi koju mi je omogućilo radno mjesto. Uspijevala sam raditi vježbe i čitati Fa svaki dan. Sin mog poslodavca koji je studirao na sveučilištu došao je kući na odmor. Dok smo razgovarali, saznao je da prakticiram Falun Dafa i rekao mi je da postoji mjesto za prakticiranje izvan tvornice. Kad je čuo da ujutro ne mogu izaći raditi vježbe jer je spavaonica noću bila zaključana, uzeo je ključeve i dao mi ih. Dvije praktikantice koje su živjele u blizini rekle su mi gdje postoje mjesta za grupne vježbe i grupe za učenje Fa. Shvatila sam da je Učitelj Li (osnivač Falun Dafa) uvijek pazio na mene.
Nakon što sam počela prakticirati Dafa, dala sam sve od sebe kako bih učenja primijenila u praksi. Poslodavac i suradnici su mi vjerovali, a tri suradnika također su počela vježbati. Moji cimeri voljeli su me slušati kako čitam Dafa knjige. Ujutro su palili tamjan kako bi odali počast Učitelju. Stavila sam Učiteljev portret na ormarić iznad svog kreveta, ali sam znala da to nije baš pristojno u tom okruženju.
Zimi za nas nije bilo posla i imala sam vremena čitati Fa. Osim grupnog učenja i vježbi, imala sam vremena čitati Zhuan Falun. Svi su se jako dobro odnosili prema meni. Kako ne bih bila sretna?
Ipak sam imala želju: kako bi bilo lijepo kad bih imala negdje odati poštovanje Učitelju! Kako bi bilo sjajno kad bi i moj sin mogao prakticirati Dafa ! Neki bi ljudi mogli pomisliti: Što je tu tako teško? Ipak, to je za mene u to vrijeme bila samo pusta želja!
Treća želja: privatni prostor za izradu materijala za objašnjavanje istine
U listopadu 2008. nevoljko sam se preselila na drugo mjesto u potrazi za bolje plaćenim poslom kojim bih mogla platiti školarinu svog sina. Prijatelji i rodbina preporučili su nekoliko poslova. Nakon što sam dobro razmislila, odlučila sam otići u Peking. Kao Dafa učenik, ne bih trebala razmišljati o zarađivanju više novca dok drugi praktikanti trpe progon. Barem sam u Pekingu mogla slati ispravne misli u neposrednoj blizini sjedišta KPK.
Otišla sam u agenciju za kućne pomoćnice. Rekla sam sebi da neću birati i da ću prihvatiti prvi posao koji mi se ponudi jer to mora da je organizirao Učitelj.
Moj prvi posao bilo je čuvanje petomjesečne bebe. Plaće nisu bile visoke, ali držala sam se visokih standarda koji se traže od Dafa učenika. Nakon što sam tamo radila tjedan dana, obitelj me zamolila da ostanem za stalno. Rekla sam im da sam pouzdana osoba jer prakticiram Falun Dafa i da nas je naš Učitelj učio da budemo dobri ljudi. Progon je bio raširen, ali moji su poslodavci imali visoko mišljenje o meni i o Dafa i povećali su mi plaću. Zaista su to bili ljudi s predodređenim odnosom koje je uredio Učitelj.
Susrela sam se s mnogim testovima na poslu. Kad bih osjetila da me nepravedno tretiraju ili kad sam bila uzrujana, sjetila bih se Učiteljevih riječi:
„Da li ste znali da je Buda jednom, da bi vas spasio, prosio hranu među svakodnevnim ljudima.“ („Istinsko kultiviranje“ iz Bitno za daljnje napredovanje)
Odmah sam se osjećala bolje. Pomagala sam svojim prijateljima, rođacima i posjetiteljima da napuste KPK.
Tijekom kineske Nove godine imala sam slobodnog vremena s posla. Kupila sam materijal za izradu transparenata s porukama o Dafa. Kako ne bih stvarala brigu svojim poslodavcima, transparente sam radila nakon ponoći, kad su svi spavali. Zatvorila bih vrata, raširila materijale na svom krevetu i napisala riječi: „Falun Dafa je dobar, Istinitost, Dobrodušnost, Tolerancija su dobre, Pravda za mog Učitelja." Beba se obično budila u 4 ujutro, no majka se tada sama brinula o djetetu pa sam imala više vremena za odmor noću. Nastavila bih raditi na transparentima.
Pomislila bih: Kako bih voljela imati privatni prostor za izradu materijala za objašnjavanje istine. Znala sam da mnogi praktikanti žele ići u Peking kako bi potvrdili Fa, ali nisu mogli. Bili bi uhićeni, ili zatočeni i mučeni u zatvoru. Ovo je glavni grad, a stanovi su skupi. Kako se ja, pomoćnica u domaćinstvu, mogu nadati da ću imati svoj stan? Bila je to pusta želja.
Moje se želje ostvaruju
Dopustite mi da se vratim u 1997. Kako sam više učila Fa, uspjela sam se osloboditi svoje ogorčenosti prema bivšem mužu. Rekla sam sestri: „Više ga ne mrzim. Ako ga opet vidim, reći ću mu za Falun Dafa."
Ispričala sam vam samo mali dio teškog života kroz koji sam prošla prije nego što sam počela vježbati. Jedan dan i jedna noć nisu dovoljni da ulazim u detalje svog teškog života. Učitelj je nosio moju karmu i promijenio moj životni put. No što se tiče obične osobe koja ne prakticira Falun Dafa, nitko neće promijeniti njegovu sudbinu i ona je fiksna.
Nakon što sam se istinski oslobodila mržnje prema bivšem mužu, dva tjedna kasnije primila sam vijest o njegovoj smrti. Šokirana i sa žaljenjem odlučila sam ga vidjeti posljednji put. Kad sam rekla da sina želim dovesti kući, suprugov otac je bio oduševljen. Ali odmah je rekao da moj bivši muž nije ostavio ni centa iza sebe. Tako sam se ponovno srela sa svojim sinom.
Kasnije sam se zapitala kako sam mogla tako mirno donijeti odluku? Kad sam bila mlada, često sam čuo starije kako govore: „Novac treba ostaviti za hitne slučajeve." Odjednom sam shvatio: „Više se ne moram brinuti da ću biti bolesna budući da sam Dafa praktikant. Zašto bih se bojala hoću li imati novca?"
Moja poslodavka je bila ljubazna osoba. Stalno me molila da ostanem. Mislila sam da će to stvarati previše problema jer sam se morala brinuti za svog sina koji je tada išao samo u osnovnu školu i morala sam ga voziti u školu i iz škole. Odlučila sam napustiti posao koji je plaćao dvostruko više nego što bih zarađivala u svom rodnom gradu.
Neki praktikanti su me pitali jesam li previše vezana za emocije. Objasnila sam im da je otac mog djeteta preminuo. Kao praktikantica, ako se ne brinem o svom djetetu, kako se mogu smatrati suosjećajnom prema živim bićima? To je bilo moje shvaćanje u to vrijeme. Da nisam kultivator, ne bih imala hrabrosti dovesti svog sina kući.
Nakon nekih poteškoća, pronašli smo stan koji sam si mogla priuštiti. Pospremila sam ga i našla mjesto za Učiteljev portret. Dok sam pregledavala svoje stvari, pronašla sam molbu koju sam napisala 1995. godine: „Bogovi koji upravljaju mojom sudbinom! Zauvijek ću činiti dobro ako se uspijem ponovno ujediniti sa svojim sinom!” Odmah sam zaplakala i sjetila se svoje druge želje. Činilo mi da se možda javlja moja Buddha priroda. Iako sam se u prošlosti, zbog svog neznanja, pokušala cjenkati s Bogovima, Učitelj mi je ipak cijelo vrijeme pomagao.
Pa kako sam ispunila treću želju? To je nešto zbog čega vrijedi biti radostan. Budući da se kultiviram, svako se čudo može dogoditi.
Uzela sam slobodno vrijeme s posla i vratila se u svoj rodni grad krajem 2008. Praktikant mi je predstavio mladog praktikanta koji je radio u Pekingu, a on me zauzvrat upoznao s mladom praktikanticom iz mog rodnog grada koja je radila u Pekingu.
Kada je djevojčica koju sam čuvala napunila godinu dana, njena baka, koja je čuvala još jedno unuče, došla je čuvati unuku. Šest mjeseci prije nego što sam završila i nisam bila odlučna po pitanju što bih trebala sljedeće učiniti, mlada praktikantica iz mog rodnog grada nazvala je da me pita želim li se preseliti kod nje. Njena dotadašnja cimerica se morala preseliti u drugi grad. Nakon razgovora s mladom praktikanticom, odlučile smo podijeliti stanarinu. Tako sam si mogla priuštiti stanarinu. Nikad nisam uspjela shvatiti kako je Učitelj tako savršeno posložio stvari.
Ubrzo nakon toga, rodica mlade praktikantice počela je prakticirati Falun Dafa. Nas četvero smo zajedno učili Fa, radili vježbe i objašnjavali istinu. Kako sam sazrijevala u kultivaciji, više nisam imala mnogo želja.
Dobre vijesti od moga sina
Članovi moje obitelji koji ne prakticiraju Dafa često me grde što ne obraćam mnogo pažnje na pokušaje da se moj sin oženi. Znam da je život osobe posložen i da trebam pustiti da stvari idu svojim prirodnim tokom. Također sam se mogla osloboditi boli koju je moja obitelj nanijela meni i mom sinu. Iako moj sin ne prakticira Dafa , mnogo puta on otpušta stvari čak i bolje od mene. Osjećam da su mnoge stvari koje mi kaže natuknice od Učitelja. Ljubazan je i velikodušan prema drugima, uključujući i one koji su ga prije povrijedili.
Nedavno je moj sin upoznao djevojku i jako su se dobro slagali. Jednog dana sin me nazvao i rekao da će doći kući da podijeli sa mnom dobre vijesti. Dojurio je kući i rekao mi je da u obitelji njegove djevojke ima nekoliko praktikanata. Oči su mi zasuzile i odmah sam ponudila tamjan Učitelju. Riječi ne mogu opisati koliko sam zahvalna Učitelju!
Nakon tog događaja, palo mi je na pamet da napišem svoje iskustvo. Još uvijek imam mnogo vezanosti kojih se moram riješiti. Kad sam vidjela obavijest za 19. Kinesku Fahui na Minghui.org, počela sam pisati ovaj članak. Razmišljala sam o tome i kako bih trebala hodati preostalim putem svoje kultivacije i na koji način dobro raditi tri stvari.
Moram dati sve od sebe da zadržim ispravne misli i cijenim ovu priliku do koje je tako teško doći.
Kolege praktikanti, ljubazno vas molim da istaknete ako postoji nešto neprikladno.
