Krvavi dugovi Đijang Cemina

(Minghui.org)

Đijang Cemin je mrtav, ali njegovi gnusni zločini nad praktikantima Falun Gonga neće biti zaboravljeni. On je angažovao celu zemlju, uključujući policiju, tužilaštva, sudove, druge vladine agencije, preduzeća i škole, da progone praktikante. Šteta koju je naneo bezbrojnim praktikantima i njihovim porodicama, kao i društvu u celini, je bez presedana.

Kada je u julu 1999. godine pokrenuo progon, Đijang se zarekao da će iskoreniti Falun Gong za tri meseca i izdao naređenje da se „sruši njihova reputacija [praktikanata], da se dovedu do bankrota i da ih fizički unište“. Da bi pojačao progon, takođe je dao tajno uputstvo da „neće biti posledica u slučaju da se [praktikanti] pretuku na smrt. Smrt od mučenja treba računati kao samoubistvo. Poslati [telo] direktno na kremaciju – nema potrebe da se proverava identitet“.

Da bi naterali praktikante Falun Gonga da se odreknu svoje vere, počinioci su pribegavali svim vrstama mučenja, sakaćenja, izluđivanja ili čak ubijanja mnogih nevinih života. Neki praktikanti su pretučeni na smrt, neki su preminuli nakon što su bili šokirani električnim palicama, neki su stradali kada su im creva za prinudno hranjenje umetnuta u pluća, neki su ubijeni injekcijom toksičnih supstanci, neki su smrznuti na smrt, a nekima su ubrizgane nepoznate droge i preminuli su nekoliko dana nakon puštanja na slobodu.

Mnoge porodice izgubile su više članova u progonu, uključujući šestočlanu porodicu u kojoj je ubijeno pet članova. Štaviše, veliki broj praktikanata je postao žrtvom prisilnog uzimanja organa i njihova tela su kremirana bez znanja njihovih porodica, dok su vlasti pokušavale da izbrišu dokaze o zločinima nad praktikantima.

Đijangov progon Falun Gonga postao je velika katastrofa za ljudska prava u 21. veku.

Falun Gong je miroljubivi sistem meditacije zasnovan na principima Istinitosti-Blagosti-Trpeljivosti. Dvadeset tri godine nakon početka progona, Falun Gong i dalje napreduje i sada je dobro prihvaćen u preko 100 zemalja. Ali krvavi dugovi koje Đijang duguje Falun Gongu moraju se platiti.

Smrt usled mučenja

Prema instrukcijama Đijanga i njegove vansudske Službe 610, organi za sprovođenje zakona, tužilaštvo i sudovi su mobilisani da po volji hapse, optužuju i osuđuju Falun Gong praktikante.

Praktikanti u pritvoru često su mučeni. „Ako ne odustanete od [praktikovanja Falun Gonga], spalićemo vas!“ policajci su vikali na praktikante koje su mučili.

 Vrste mučenja koja se koriste na praktikantima Falun Gonga u zatvoru
Vrste mučenja koja se koriste na praktikantima Falun Gonga u zatvoru

Za mučenje praktikanata korišćeni su brojni metodi mučenja. Oni uključuju premlaćivanje, elektrošokove, drogiranje, mentalno zlostavljanje, prisilno hranjenje, uskraćivanje sna, vešanje, vezivanje lisicama, razapinjanje, izglađivanje, uskraćivanje upotrebe toaleta, ubadanje iglama, sputavanje odećom, prisilni abortus, vezivanje, telesno kažnjavanje, smrzavanje, sakaćenje, bičevanje, parenje, pečenje, prženje, peglanje, polivanje kipućom vodom ili vrelim uljem, vuču po zemlji ili gore/dole stepenicama, prisiljavanje žrtve da sedi ili miruje duže vreme, seksualno zlostavljanje, samicu, prisilni rad i još mnogo toga.

Svaka kategorija mučenja se sastoji od više taktika. Vešanje, na primer, može biti vešanje sa jednim parom lisica, vešanje sa duplim lisicama, vešanje o okvir vrata, vešanje gvozdenom žicom, gvozdenim prstenom, vešanje naopačke, vešanje na visini i tako dalje. Slično, lisice bi mogle biti vezivanje oko ruku i stopala zajedno, vezivanje obe ruke oko nogu, vezivanje ruku iza leđa, vezivanje lisicama za metalnu alku na podu, vezivanje lisicama za okvir kreveta sa ispruženim udovima danima (ili duže), stavljanje lisica oko oba palca (sa rukama ispruženim oko metalnih šipki), vezivanje lisicama nekoliko ljudi zajedno i tako dalje.

Ovako obešeni ili vezani lisicama, praktikanti su takođe dobijali vrlo malo hrane i zabranjen im je pristup toaletu. Postoji oko 100 metoda mučenja koje je dokumentovao Minghui.org, a svaka od njih može da proizvede neizmeran bol i dovede do invaliditeta ili smrti.

Primeri mučenja

Zbog blokade informacija i cenzure od strane kineskog režima, obim i ozbiljnost progona mogli bi biti mnogo gori od onoga što je Minghui uspeo da dokumentuje. Bez obzira na to, primeri u nastavku će dati uvid u torturu koju su praktikanti trpeli zbog svojih uverenja.

Prisilna primena toksičnih supstanci

Falun Gong praktikanti u pritvoru često su podvrgnuti prisilnom davanju droga. Nekima su u hranu i vodu dodavani nepoznati lekovi, dok su drugima davane injekcije.

Gospođa Zhang Fuzhen, 38, bila je zaposlena u parku Ksianhe u gradu Pingdu, provincija Šandong. Nakon što je u novembru 2000. otišla u Peking da apeluje za Falun Gong, uhapsili su je agenti iz Službe 610. Skinuli su joj svu odeću, obrijali joj kosu i vezali je za krevet u položaj raširenog orla. Zatim su joj ubrizgali otrovne supstance koje su joj nanele toliko bola da se nekontrolisano trzala sve dok nije umrla. Zvaničnici iz Službe 610 gledali su je kako umire pred njima.

Nanošenje povreda ključalom vodom

Pored pritvorskih centara, radnih logora i zatvora, zvaničnici Komunističke partije Kine (KPK) su takođe uspostavili veliki broj centara za ispiranje mozga u kojima su praktikanti primorani da proučavaju propagandu blaćenja Falun Gonga i naređeno im da se odreknu svog verovanja u Istinitost-Blagost-Trpeljivost. Ovi centri za ispiranje mozga obično nose naziv „centar za zakonsko obrazovanje“, dok su u stvari crni zatvori u kojima se u tajnosti čine zločini.

Gai Chunlin je bio 51-godišnji stanovnik okruga Kingiuan, grada Fushun, provincija Liaoning. 17. aprila 2005. godine, službenici Policijske uprave grada Fushun, Policijske uprave okruga Kingiuan i policijske stanice Nankoukian otišli su u njegovu kuću i uhapsili ga. Nakon što su ga držali u policijskoj stanici Nankoukian pet dana, poslali su ga u policijsku upravu Fushun, a zatim u centar za ispiranje mozga Luotaishanzhuang. Dana 6. maja te godine, njegova porodica je obaveštena da je umro usled „srčane bolesti“.

Kada je njegova porodica stigla da vidi telo, videli su da je obučen u novu odeću i pitali su kako je umro. „Moj brat je bio zdrav, bez istorije bolesti srca. Kako je mogao umreti od bolesti srca?" upitao je njegov mlađi brat. Ali niko nije odgovorio. Videvši opekotine na licu gospodina Gaija i na desnoj strani njegovih grudi, njegova porodica je insistirala na obdukciji.

Rezultati su pokazali da su jednjak i donji deo gastrointestinalnog trakta gospodina Gaija teško opečeni. Površinsko tkivo je otpadalo na najmanji dodir, a čak mu je i deo srca postao siv. Medicinski islednik je zaključio da je Gai umro od otkazivanja unutrašnjih organa usled nasilnog hranjenja ključalom vodom.

Šokiranje električnim palicama

Električni šokovi su jedno od najčešće korišćenih sredstava za mučenje praktikanata Falun Gonga.

Budući da su svi zakonski kanali za traženje prava na praktikovanje Falun Gonga bili blokirani, grupa praktikanata u gradu Čangčun, provincija Jilin, presrela je signal kablovske televizije u martu 2002. i emitovala program koji razotkriva propagandu mržnje KPK.

Đijang je bio besan i izdao je naređenje da se „ubija bez milosti“, što je dovelo do hapšenja preko 5.000 praktikanata iz Čangčuna. G. Liu Haibo, jedan od onih koji su učestvovali u presretanju televizijskog signala, mučen je u Jingiuetanu u Čangčunu. Policija ga je skinula do gola, naterala ga da klekne i ubacila mu električnu palicu u anus da bi mu šokirala unutrašnje organe. Gospodin Liu, 34-godišnji lekar, preminuo je samo nekoliko sati nakon hapšenja.

Sputavanje odećom

 Sputavanje odećom
Sputavanje odećom

Još jedna metoda mučenja je „sputavanje odećom“, sašivenom od platna. Obučena spreda i zategnuta pozadi, takva odeća može izazvati prelome ramena, zglobova, laktova i kičme, pa čak i smrt.

Gospođa Sun Šime je bila praktikantkinja Falun Gonga u svojim 40-im godinama iz grada Ksiangcheng, provincija Henan. Stražari u prinudnom radnom logoru Šibalihe stavili su je u takvu odeću 22. maja 2003. Pošto su joj je skinuli sledećeg dana, već je bila mrtva nekoliko sati. Da bi prikrili njenu smrt, čuvari su naredili narkomanima po imenu Feng Janpingu i Fu Jinju da odnesu gospođu Sun u obližnju bolnicu, gde joj je lekar ubrizgao lek kao dokaz da su pokušali da je reanimiraju. Rukovodioci radnog logora su tada tvrdili da je gospođa Sun umrla od iznenadne bolesti i požurili su da je kremiraju.

Premlaćivanje do smrti

Mnogi praktikanti su povređeni ili su stradali usled brutalnob premlaćivanja. Gospodin Chen Ksiangrui, 29, bio je praktikant u gradu Hengiang, provincija Hunan. Pošto je odbio da odustane od praktikovanja Falun Gonga, Lei Zhenzhong i drugi policajci iz policijske uprave Hengjang su 11. marta 2003. tukli gospodina Čena u policijskoj upravi, koristeći električne palice, čekić i gumene palice.

Gospodin Čen je preminuo u Centralnoj bolnici Hengjang sledećeg jutra. Imao je frakturu lobanje, intrakranijalno krvarenje, oštećenje unutrašnjih organa. Pored toga, slomljena su mu rebra, ključna kost i kukovi. Iz trbušne duplje mu je izvučeno ukupno 2.500 mililitara krvi.

Dan nakon smrti gospodina Čena, policija je odvela njegove roditelje, sestru, zeta i drugu rodbinu u hotel Jingiuan i naredila im da potpišu formular za pristanak da se njegovo telo kremira. Kada su to odbili, zadržani su u hotelu do 14. maja 2003. U odgovoru na njihov prigovor, dva kamiona naoružanih policajaca dopratila su telo do lokalnog krematorijuma.

Ubrizgavanje nepoznatih droga

Centar za ispiranje mozga Ksinjin u gradu Čengdu, provincija Sečuan, bio je poznat po zlostavljanju praktikanata. G. Ksie Deking, 69, penzionisan na Institutu za istraživanje i dizajn u Čengduu u provinciji Sečuan, odveden je u centar za ispiranje mozga Ksinjin 29. aprila 2009. godine.

Ubrizgana mu je nepoznata droga, zbog čega je pretrpeo jak bol u grudima i postao neosetljiv. Takođe je imao poteškoća sa pićem i gutanjem. Ubrzo je omršavio. Četiri dana nakon što je gospodin Ksie pušten, umro je, 27. maja 2009. godine.

G. Ksie je jednom rekao svojoj porodici da ga je centar za ispiranje mozga poslao u bolnicu na takozvani lekarski pregled. Nakon što su mu lekari ubrizgali nepoznate lekove, imao je poteškoća da jede i pije više od 10 dana. Pre nego što je preminuo, imao je simptome trovanja – ruke su mu pocrnele, kao i celo telo.

Kljukanje

Neki praktikanti su štrajkovali glađu u znak protesta protiv nezakonitog zatvaranja i mučenja. Kao odgovor, međutim, stražari u raznim zatvorskim objektima su za kaznu brutalno nasilno hranili praktikante.

G. Kin Iueming, 47, živeo je u okrugu Jinshantun u gradu Jičun, provincija Heilongđang. Pošto je praktikovao Falun Gong, osuđen je na 10 godina zatvora. Dana 25. februara 2011, četiri zatvorenika u zatvoru Jiamusi držala su g. Kina za ruke i noge, dok mu je peti zatvorenik izvukao jezik hemostatskom pincetom. Zatim su mu ubacili crevo u usta i na silu ga hranili mlekom i solju.

U to vreme su bili prisutni svi čuvari u jedinici, uključujući upravnika Ju Jifenga i zatvorskog doktora Džao Veja. Jin Hongliang i još jedan zatvorenik ubacili su crevo za prinudno hranjenje u pluća gospodina Kina. Vrištao je od bola i umro je sledećeg jutra.

Razapinjanje do smrti

Razapinjanje je još jedan metod mučenja. Naročito u severoistočnoj Kini, mnogi zatvori su zlostavljali praktikante na ovaj način.

Gospođa Zhao Iankia, 55, penzionisana je u Agenciji za zaštitu životne sredine okruga Lišu u provinciji Jilin. Pošto je praktikovala Falun Gong, dva puta je slana u logore za prinudni rad, ukupno na tri godine. Nakon što je ponovo uhapšena u maju 2011. godine, osuđena je na tri i po godine zatvora pred Okružnim sudom Lišu. Odvedena je u ženski zatvor Jilin u septembru 2011. i zadržana je u obrazovnoj jedinici.

Pošto gospođa Zhao nije odustala od svog verovanja, stražari su je tukli, vezivali, vešali, nisu joj davali vodu i zabranili su joj pristup toaletu. Videvši da je i dalje odlučna u svojoj veri, upravnik Džang Šužen je dao instrukcije zatvorenicima da što je više moguće razapnu njena četiri uda. Kao rezultat toga, gospođa Zhao je postala neosetljiva, ali je sledećeg dana bila mučena na isti način.

 Mučenje razapinjanjem
Mučenje razapinjanjem

Čuvari su 5. oktobra 2011. uputili zatvorenice da muče gospođu Zhao tako što će je ponovo razapeti. Umrla je tokom torture. Da bi to prikrio, načelnik Zhang Shuzhen rekao je zatvorenici Jang Huiju da joj pozajmi novi komplet odeće i obuče je gospođi Zhao. Zatim su gospođu Zhao odveli u zatvorsku bolnicu da je „reanimiraju“ pre nego što će objaviti da je umrla od srčanog udara.

Lanac snabdevanja ljudskim organima

Nakon što je u martu 2006. godine otkriveno prisilno vađenje organa iz živih Falun Gong praktikanata, pojavljivalo se sve više i više dokaza koji ukazuju na to da je zločin KPK trajao godinama i da još traje.

Đijang Cemin ne samo da je pokrenuo progon 1999. godine, već je takođe izdao naređenje da se vade organi zatočenih Falun Gong praktikanata. Kada je Bo Ksilai, tadašnji ministar trgovine, posetio Nemačku u septembru 2006. godine, priznao je da je Đijang izdao naređenje za vađenje organa Falun Gong praktikanata. Bai Shuzhong, bivši ministar zdravlja u Generalnom odeljenju za logistiku Kineske narodne oslobodilačke armije, takođe je priznao u septembru 2014. da je Đijang lično dao naređenje da se vade organi praktikantima Falun Gonga.

Ubijanje na zahtev KPK je olakšano lancem snabdevanja koji uključuje Službu 610, policiju, vojne bolnice i druge državne službe. Stručnjaci za ljudska prava nazvali su sistematsko prisilno vađenje organa „novim oblikom zla na ovoj planeti“.

Zbog cenzure i prakse brzog kremiranja, potpuna slika uzimanja organa tek predstoji da bude otkrivena. Ali do sada dobijene informacije su potvrdile ovaj užasan zločin.

Gospođa Hao Runjuan je bila u iz okrugu Baiiun grada Guangdžou, provincija Guangdong. Išla je u Peking četiri puta da apeluje na Falun Gong i svaki put je bila uhapšena. Nakon 22 dana mučenja 2002. godine, umrla je u pritvorskom centru Baiiun u Guangdžouu.

Kada je njena porodica pozvana da preuzme njeno telo, nisu mogli da je prepoznaju. Njeni unutrašnji organi su nestali, koža joj je bila uklonjena, a oči izvađene. Videli su samo kosti, mišiće i svežu krv. Njena porodica je dva puta pogledala telo i nije mogla da kaže da li je to gospođa Hao. Na kraju su njenog dvogodišnjeg sina odveli na analizu krvi, koja je potvrdila da je gomila kostiju i mesa pripadala gospođi Hao.

Bivši policijski čuvar je takođe svedočio u decembru 2009. o vađenju organa kojem je prisustvovao 9. aprila 2002. Žrtva je bila učiteljica u 30-im godinama, a incident se dogodio u opštoj bolnici vojne oblasti Šenjang, provincija Liaoning. Dok je praktikantkinja bila potpuno svesna, hirurzi su joj izvadili srce i bubrege, bez anestezije.

„Skalpel, hirurški nož na grudima. Kada je zasekao grudi, potekla je krv. Šištalo je, a ne...”, priseća se svedok. Praktikantkinja je mučena oko nedelju dana i imala je bezbroj povreda svuda po sebi. „Nožem su joj sekli grudi, i ruke im se nisu zatresle. Da sam ja u pitanju, tresao bih se“, dodao je. „Prvo je izvađeno srce, a zatim bubrezi. Kada su joj makaze presekle srčane sudove, počela je da se trza. Bilo je krajnje užasno. Mogu da imitiram njene zvuke, mada ne mogu dobro da imitiram. Zvučalo je kao da se nešto kida, a onda je rekla „Ah“. Posle toga je imala širom otvorena usta, širom otvorene oči. Ah… Ne želim da nastavim..“

Pre vađenja organa, praktikantkinja je takođe bila seksualno zlostavljana. Neki policajci su koristili alate da je maltretiraju. „Sve ovo sam video svojim očima, ali mi je žao što nisam napravio nijednu fotografiju. Lepo je izgledala, bila je relativno lepa, (pa su je policajci) silovali... ovo je bilo sasvim uobičajeno”, dodao je on.

Dugovi Đijanga i KPK

Kada je Đijang počeo da progoni Falun Gong, rekao je: „Ne verujem da KPK ne može da pobedi Falun Gong.“ On je potisnuo Falun Gong u ime KPK i to je učinio sredstvima KPK. Đijang je umro, ali se progon nastavlja, uključujući i prisilno vađenje organa.

Koliko je Falun Gong praktikanata stradalo u progonu? Među desetinama miliona praktikanata, kao i članova njihovih porodica, skoro svi su bili diskriminisani zbog svojih uverenja. Prema potvrđenim informacijama do kojih je došao Minghui, preko 4.800 praktikanata je izgubilo život u progonu. Broj praktikanata koji se drže u pritvorskim centrima, radnim logorima, centrima za ispiranje mozga i zatvorima je prevelik za izbrojati. Isto važi i za broj žrtava vađenja organa. Najverovatnije ćemo imati punu sliku tragedije tek nakon pada KPK.

Krvavi Đijangovi dugovi su takođe gresi koje je počinila KPK. Prepoznavanje ovoga i odbacivanje KPK je kritičan korak pre nego što svane zora u boljem sutra.

Copyright © 2024 Minghui.org. All rights reserved.
Kategorija: Perspektive

Mediji

Prijavite se

na naš newsletter

© Copyright Minghui.org 1999-2024