Kineske vlasti su 30. studenoga objavile osmrtnicu u kojoj su objavili smrt bivšeg vođe Komunističke partije Kine (KPK), Jiang Zemina.
U osmrtnici se tvrdilo da je Jiang bio izvanredan vođa komunističke Kine, ali nisu spomenute neke osnovne činjenice o njemu. Na primjer, popeo se na čelnu poziciju zbog svoje aktivne uloge u slamanju studentskog demokratskog pokreta 1989. godine; izdao je Kinu dajući zemlju Rusiji; pretvorio je Kinu u korumpiranu državu i potkopao je moralne temelje Kine progonom Falun Gonga.
Jiang je prepisao povijest
Jiang Shijun, otac Jianga Zemina, bio je član dviju izdajničkih organizacija, „Mirno nacionalno spasenje” i “ „rivremeno povjerenstvo za održavanje Nanjina”. Kasnije, u studenom 1940. pridružio se vladi Wang Jingweija u gradu Nanjingu, u provinciji Jiangsu—izdajničkom marionetskom režimu Japana. Prema knjizi Anything for Power: The Real Story of China's Jiang Zemin objavljenoj 2005., Jiang Shijun imenovan je zamjenikom ministra u Ministarstvu propagande Wangove vlade, kao i glavnim članom uredničkog odbora te institucije. Zajedno s drugim izdajicama kao što je ozloglašeni pisac Hu Lancheng, Jiang Shijun je dobio mnoge nagrade od invazijskih Japanaca za njegovu „izvrsnu" izvedbu.
Jiang Shijun imao je velika očekivanja od svog sina Jianga Zemina, pa ga je poslao na „Sveučilište Nanjing Young Leaders Training Session", ustanovu za obuku specijalnih agenata marionetskog režima. Sesija je održana pod nazivom Nanjing Central University, tako da su Jiang Zemin i drugi obučeni specijalni agenti zapravo primljeni na Central University.
Budući da je japanska vojska kasnije monopolizirala opijumski posao marionetskog režima, Jiang Shijun i drugi dužnosnici u Ministarstvu propagande organizirali su studentske prosvjede 1943. protiv opijumskih trgovina koje su kontrolirali Japanci. Njegov sin Jiang Zemin vodio je napore.
KPK nikada nije otvoreno priznala da je Jiang Zemin rođen u obitelji izdajnika i da je bio uključen u obuku specijalnih agenata. Kada je 2005. angažirao američkog investicijskog bankara i pisca Roberta Lawrencea Kuhna da napiše biografiju, Jiang je promijenio taj dio povijesti tvrdeći da se 1943. pridružio studentskim pokretima koje je predvodila podzemna KPK.
Jiang je također izmislio još jednu informaciju, tvrdeći da ga je u dobi od 13 godina usvojio njegov ujak Jiang Shangqing , član KPK. Malo je ljudi znalo da je Jiang Shangqing već bio mrtav u to vrijeme, ali ova laž o „usvajanju" ipak je prikrila Jiangovu izdajničku ostavštinu.
Izdaja Kine kao specijalni agent KGB-a
Nakon što je KPK preuzela vlast 1949., Jiang Zemin je postao inženjer. Na temelju laži da je bio siroče, sin mučenika Jiang Shangqinga , uspio je pristupiti Jiang Shangqingovom podređenom, Wang Daohanu, koji mu je pomogao započeti uspon do uspjeha u hijerarhiji moći KPK.
No uvijek je bilo iznenađenja. Kad su Jiang Zemin i još 12 drugih poslani u Moskvu na obuku 1955. godine, puštao je glazbu, pjevao pjesme i pričao viceve kako bi privukao pažnju. Za njega se zanimala sovjetska obavještajna služba KGB. Ispostavilo se da su, kada je sovjetska Crvena armija ušla u Kinu 1945. kako bi porazila Japance, pronašli kompletne dosjee aktivnosti pro-japanskih specijalnih agenata, uključujući i one povezane s „Obukom mladih vođa Sveučilišta Nanjing”. Nakon što je otkrio da je Jiang Zemin bio sin ozloglašenog izdajnika Jianga Shijuna i da je on osobno služio kao specijalni agent za Japance u to vrijeme, KGB je tada dodijelio ljubavnici na tajnom zadatku, Klavi, da zavede Jiang Zemina.
Očekivano, Jiang je upao u zamku i, tek što se upustio u aferu, pojavili su se agenti KGB-a. Obećali su Jiangu da će njegovu izdajničku povijest i aferu s Klavom držati u tajnosti „pod jednim uvjetom, a to je: da se Jiang pridruži Dalekoistočnom birou KGB-a i prikupi obavještajne podatke o kineskim studentima koji žive u Sovjetskom Savezu, kao i da pruži određene informacije u vezi s Kinom,” prema Pravoj priči Kineza Jianga Zemina. „I tako je Jiang doista nastavio raditi za KGB nakon povratka u Kinu iz Moskve.“
Službeni glasnogovornik kineske KPK vlade, The People's Daily, kratko je izvijestio 11. prosinca 1999. da su Jiang Zemin i tadašnji ruski vođa Boris Jeljcin potpisali u Pekingu tri kinesko-ruska granična sporazuma, prema kojima je Kina morala ustupiti istočni dio Kinesko-sovjetske granica, više od 1 milijun četvornih kilometara kineskog teritorija, prema Rusiji.
Dok su u Jiangovoj biografiji istaknuta gotovo sva njegova postignuća, njegov sastanak na visokoj razini s Jeljcinom i trogranični sporazumi uopće nisu spomenuti. Da stvari stavimo u perspektivu, ustupljena zemlja bila je preko 30 puta veća od Tajvana. Od 9,6 milijuna četvornih kilometara kineskog kopna, pustinje i dezertificirana područja čine oko 33% cjelokupnog zemljišta, dok ozbiljno erodirano zemljište čini otprilike 38%. Stoga je samo manje od jedne trećine sve zemlje pogodno za život. No prostrana i bogata zemlja koju je Jiang poklonio bila je ogromna i plodna, ostavljena od prošlih generacija, bogata šumama i bogata mineralima i naftom, koji su bili važni resursi.
Zbog toga su mnogi ljudi nazivali Jianga najvećim kineskim izdajnikom. Međutim, čak ni Jiangovi nasljednici nisu se usudili otkriti ove skandale, budući da bi to ozbiljno ugrozilo „slavnu" povijest i legitimitet KPK.
Korupcija i otimanje bogatstva
Jiang se popeo na čelnu poziciju KPK jer je potisnuo studentski demokratski pokret 1989. godine. Bio je nesposoban kada je riječ o upravljanju zemljom, ali ga je njegov otac izdajica dobro istrenirao da zadovolji druge talentima kao što su sviranje glazbe, pjevanje, i više.
Bilo je dosta neugodnih trenutaka na međunarodnoj sceni. Kad je Jiang posjetio Španjolsku krajem lipnja 1996. godine, španjolski kralj Juan Carlos pozvao ga je na smotru počasne straže. Na iznenađenje kralja Carlosa, u tom trenutku Jiang je izvadio češalj i nastavio se uređivati u kraljevoj prisutnosti. Tijekom banketa dobrodošlice u njegovu čast te večeri, Jiang je sjedio desno od kraljice. Još jednom se počešljao neposredno pred kamerama. Dana 25. lipnja 1996. najveće novine u Španjolskoj, El Pais, kao i mnoge druge novine, objavile su na naslovnoj stranici fotografiju i priču o incidentu s češljanjem kose.
Bilo je i bezbroj incidenata kada je Jiang pokazao svoje muziciranje, pjevanje i ples. Jedan primjer dogodio se 30. ožujka 1999., kada je Jiang posjetio Mozartov rodni grad Salzburg u pratnji predsjednika Austrije, Thomasa Klestila. Najvrjedniji predmet u Mozartovoj bivšoj rezidenciji bio je bečki klavir koji je 1785. godine kupio sam maestro. Nakon što je predsjednik opisao 200 godina stari antikvitet, Jiang je pojurio do klavira, spustio se na njegov stolac i otvorio klavir, željan svirke. Umjesto reprezentativnih Mozartovih djela, svirao je kinesku pjesmu — „Val za valom u jezeru Honghu “. [1] Predsjednik Klestil, kojem je bilo vidno nelagodno, očito nije želio dopustiti Jiangu da dotakne maestrovu dragocjenu starinu, ali je bio vezan diplomatskom etiketom pa se držao po strani. Jiang je nesvjesno svirao klavir dok je nepristojno zurio u mladu Kineskinju pored sebe, nadajući se da će pridobiti njezino divljenje.
Afera između Jianga i pjevačice Song Zuying bila je poznata i u Kini. Nakon što je Song debitirala u kineskoj novogodišnjoj gala večeri KPK 1991. godine, CCTV, Jiang ju je primijetio. Pjesma je zatim brzo promovirana, a nakon jednog nastupa, Jiang joj je kriomice dao mali papirić na kojem je pisalo: „Dođi vidjeti svog starijeg brata kad ti treba. Veliki brat ti može pomoći riješiti sve.” Kasnije , Song se razvela od svog supruga kako bi se ona i Jiang mogli sastajati češće, a Jiang je također dao Song crvenu kartu za pristup Zhongnanhaiju(kompleks središnje vlade KPK) u bilo koje vrijeme. Nepotrebno je naglasiti da su se oni koji su se usudili odavati informacije ili tražiti istrage o tim stvarima susreli s odmazdom.
Jiangov promiskuitet pratila je njegova pokvarenost. Jiang je imao slogan koji je glasio: „Gomilanje bogatstva, a da se ne istakne." Nakon što se njegov sin Jiang Mianheng vratio iz Sjedinjenih Država 1992. godine, izgradio je gigantsko telekomunikacijsko poduzeće uz podršku Jianga Zemina, čime je Jiang Mianheng postao korumpirana osoba broj 1 u Kini. Ne samo to, s nekoliko postignuća i bez ijednog dana iskustva kao stalni profesor, Jiang Mianheng je 1999. godine imenovan potpredsjednikom Kineske akademije znanosti.
Podaci pokazuju da obitelj Jiang posjeduje najmanje milijardu američkih dolara u imovini u inozemstvu i da je barem polovica toga oprana. Mediji u Hong Kongu su jednom izvijestili da je Banka za međunarodna poravnanja otkrila nepotraživani iznos od preko 2 milijarde američkih dolara koji je došao iz Kine. Liu Jinbao, tadašnji potpredsjednik Kineske banke, kasnije je otkrio izvor sredstava nakon što je uhićen. Liu je rekao da je novac pripadao Jiang Zeminu, koji je pripremao rezervni plan prije 16. Nacionalnog kongresa KPK, prebacivanjem sredstava u inozemstvo.
Jiangova korupcija brzo se proširila na dužnosnike niže razine. Reuters je izvijestio da je Zhou Yongkang, bivši tajnik Središnje komisije za politička i pravna pitanja (PLAC) i ministar javne sigurnosti Kine, zaplijenio najmanje 90 milijardi yuana (ili 14,5 milijardi američkih dolara) imovine. Guo Boxiong i Xu Caihou, dva potpredsjednika Središnjeg vojnog povjerenstva, proglašeni su krivima za korupciju i zgrtanje bogatstva prodajom vojnih položaja.
Kao rezultat toga, vojska je postala hipermarket moći, novca i seksualnih transakcija. Do sada je pod istragom više od 160 generala, pa tako i više od 400 dužnosnika na razini viceguvernera (ili zamjenika ministra). Među njima, 121 dužnosnik svaki je uzeo najmanje više od 100 milijuna yuana mita. Korumpirani su i dužnosnici na nižim razinama. Sheng Fenggang , seoski partijski tajnik u Pekingu, imao je 31 kilogram zlata, gotovinu od preko 7,2 milijuna yuana, više od 20 luksuznih automobila i ormare s vrhunskim vinima.
Da se podijeli među ljudima, mito koje su dužnosnici uzimali moglo je riješiti probleme siromaštva u Kini.
No gore navedene činjenice i brojevi nisu se vidjeli u Jiangovoj osmrtnici. Da su Kinezi znali istinu, vjerojatno bi imali drugačiju vrstu „divljenja" prema Jiangovom „izvanrednom" vodstvu.
Novac i seksualna trgovina u vojsci
Iz gore navedenog može se vidjeti da je KPK trula do srži. Uostalom, Jiang nije imao kvalifikacije da bude šef države, osim gušenja demokratskog pokreta. Kako bi osigurao svoj položaj kao tajnik Partije i predsjednik Centralne vojske, izdao je brojne titule kojima je kupovao lojalnost ljudi, odobravao krijumčarenje i korupciju i dopustio procvat trgovine seksom.
Samo između 1993. i 2004. Jiang je promaknuo 79 vojnih generala, a broj general-bojnika i general-pukovnika bio je u stotinama. Dana 23. siječnja 1996. Jiang je rekao svojim podređenima: „Danas je lijep dan. Kako bi bilo da unaprijedimo nekoliko generala iz zabave?" Četvorica dužnosnika toga su dana postali generali.
Vojska je počela poslovati sredinom 1980-ih kako bi subvencionirala vojne troškove i „podržavala vojsku vojskom". Nakon što je Jiang preuzeo vlast 1989. godine, dopustio je da bezobzirna poslovna praksa i korupcija vojske preuzmu kontrolu. To je dovelo do neviđene korupcije u vojsci, a šverc vojske bio je gori od pirata.
Na nacionalnoj konferenciji za ispitivanje krijumčarenja u rujnu 1998., tadašnji premijer Zhu Rongji objavio je neke brojke. Samo u prvih šest mjeseci te godine vojska je iz vatrenog oružja ubila 450 carinika, policajaca i drugih službenika za provođenje zakona, a preko 2200 ih je ranjeno. Među 800 milijardi yuana koji se prokrijumčare svake godine, najmanje 500 milijuna dolazi od vojske. Pod pretpostavkom da je utaja poreza bila jedna trećina cijene robe, to znači da je vojska zaradila 160 trilijuna yuana u tom razdoblju. Novac nije pokrivao vojne troškove, već je išao u vlastite džepove dužnosnika.
Korupcija je brzo dovela do trgovine seksom. Godine 1995. samo je Treća grana Glavnog stožera imala 15 takvih „zabavnih” objekata koji su angažirali 476 mladih žena koje su pružale „punu” uslugu. Osim toga, vojska je imala mnogo klubova, pansiona, sanatorija i odmarališta, gdje su visoki dužnosnici uživali u takvom „zadovoljstvu" koristeći javna sredstva. Ova situacija je dosegla vrhunac 1997. godine.
Ovi objekti su podijeljeni u super-klasu, visoku klasu i pod-klasu. Bilo je osam objekata super klase u Kini diljem zemlje koji su pružali usluge 24 sata dnevno tijekom cijele godine. Bilo je i više od 30 objekata visoke kategorije diljem zemlje koji su svaki dan bili potpuno popunjeni. Objekti super klase bili su izvrsni i luksuzni, s vojnim helikopterima Z-9 koji su bili na mjestu za hitnu upotrebu. Konobarice, pomoćnice, medicinske sestre i ostalo osoblje bile su sve neudate mlade žene. Nakon što su prošle političku provjeru i bile odabrane iz vojnih i policijskih umjetničkih trupa, vojnih i policijskih zdravstvenih škola i vladinih agencija, također su prošle kulturnu, književnu, bontonsku, društvenu i drugu obuku prije nego što su počele raditi u tim ustanovama.
U osmrtnici je pisalo da je Jiang strogo upravljao vojskom u skladu sa zakonom, što je dovelo do velikih postignuća. Kao što je gore spomenuto, u biti je bilo suprotno. Postoji šala u Kini da je samo vremenska prognoza istinita, dok je sve ostalo u vijestima KPK lažno.
Uništavanje moralnih vrijednosti
Dok su Jiang i njegovi sljedbenici uništavali Kinu svim ovim kaosom, na horizontu se pojavila nova nada. Falun Gong, sustav meditacije koji se temelji na principima Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija, javnosti je predstavio g. Li Hongzhi 1992. Njegova duboka načela i čudesna moć u poboljšanju zdravlja i prirode uma brzo su privukli desetke milijuna praktikanata.
Jiang je Falun Gong smatrao prijetnjom i obećao da će ga slomiti, unatoč protivljenju svih ostalih stalnih članova Središnjeg politbiroa. Tvrdeći da će Falun Gong ugroziti Partiju, on i njegovi sljedbenici dali su upute policiji, obavještajnoj službi i medijima da izmišljaju priče kako bi ocrnili Falun Gong. Bez ikakvih dokaza, u svom govoru na sastanku Politbiroa Centralnog komiteta KPK 7. lipnja 1999., pozvao je da se ubrzaju napori za ukidanje Falun Gonga. „Ovo je politička borba između Partije i njezinih neprijatelja, kako kod kuće tako i u inozemstvu, oko [odanosti] masa i oko dominantnog položaja”, rekao je.
Nakon što je započeo progon u srpnju 1999. godine, Jiang je obećao da će eliminirati Falun Gong u tri mjeseca i izdao je naredbu da se „okleveće njihov ugled [praktikanata], financijski bankrotiraju i fizički unište!” Zapravo, po njegovom je nalogu već 10. lipnja 1999. osnovana izvansudska agencija. Bila je poznata kao Ured 610. Funkcionirajući poput Gestapoa, prodro je u sve razine vladinih agencija s neusporedivom moći. Ukupni troškovi progona Falun Gonga činili su oko jednu četvrtinu kineskog BDP-a. Između 2002. i 2012. trošak „održavanja stabilnosti” također je premašio trošak nacionalne obrane .
Falun Gong praktikanti nemaju politički cilj—oni samo žele biti dobri ljudi. Ipak, Jiang i KPK mobilizirali su državni aparat i resurse kako bi ocrnili Falun Gong. Razmjeri i ozbiljnost bili su izvan onoga što se događalo tijekom Kulturne revolucije i bez presedana u povijesti. Sve novine, televizijske i radio postaje proizvele su i propagirale laži kako bi klevetale Falun Gong, kao što je lažno predstavljanje miroljubivog apela 25. travnja 1999.; optužujući Falun Gong za uzrok smrti pacijenata; i insceniranje incidenta samospaljivanja na trgu Tiananmen . U stvari, prema članku koji je Minghui objavio 11. listopada 2000. godine, Ured 610 je već planirao incident samospaljivanja kako bi smjestio Falun Gongu. Samospaljivanje se doista dogodilo 23. siječnja 2001., uoči kineske Nove godine.
Zbog svoje vjere u Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju, neopisiv broj Falun Gong praktikanata je uhićen, pritvoren, zatvoren i mučen u protekle 23 godine. Neki su postali žrtve prisilnog uzimanja organa — novog oblika zla na ovom planetu. Informacije koje je primio Minghui.org potvrdile su da je preko 4,700 praktikanata izgubilo živote zbog progona, dok je stvarni broj umrlih vjerojatno mnogo veći zbog cenzure i blokade informacija koje dolaze iz Kine. Tribunal za Kinu, neovisni sud, donio je presudu u lipnju 2019. godine, u kojoj se navodi da se žetva organa i dalje odvija u Kini i da su Falun Gong praktikanti primarne žrtve.
Kako bi održali i intenzivirali progon, Jiang i njegovi sljedbenici povezivali su učinak i promaknuća dužnosnika s time koliko su dobro provodili politiku progona. Agenti u Uredu 610, provođenje zakona, logori za prisilni rad i zatvori također su dobili financijske poticaje kako bi prisilili praktikante da se odreknu svoje vjere. Svim organizacijama u Kini, bilo da se radi o vladinim agencijama, poslovnim organizacijama ili školama, naređeno je da organiziraju svoje zaposlenike da gledaju klevetničke video snimke i izjave da su protiv Falun Gonga. Propaganda mržnje bila je također uključena u studentske udžbenike, dopunske materijale i ispitne radove. Na nekim mjestima putnici su bili prisiljeni stati na sliku osnivača Falun Gonga prije nego što su krenuli autobusom ili vlakom.
Ironično je da je osmrtnica hvalila Jianga kao izvrsnog vođu, iako je imao iskustvo u lažima, izdaji, brutalnosti, korupciji i moralnoj degeneraciji. Bacio je Kinu u ponor društvenih i moralnih pitanja, s turobnom budućnošću za nas, buduće generacije i svijet. Mnoge lekcije se mogu naučiti i to zahtijeva od nas razumijevanje grijeha koje su počinili Jiang i KPK prije nego što se vratimo na pravi put.
