(Nastavak 1. dijela)
Uhapšen nakon presretanja TV signala u Gansuu
Kada sam pobjegao u provinciju Shandong upoznao sam nekoliko kolega praktikanata iz mog rodnog grada. Složili smo se da, iako smo postali beskućnici, trebamo učiniti nešto da razotkrijemo laži Komunističke partije Kine (KPK). Impresionirani uticajem presretanja TV signala, željeli smo učiniti isto.
Naučili smo tehničke vještine. Još jedan praktikant iz provincije Heilongjiang i ja smo prenijeli više od 20 uređaja za presretanje kablovske televizije iz provincije Shandong u grad Lanzhou u provinciji Gansu. Prvobitno smo planirali da prenesemo tehničke vještine praktikantima iz Lanzhoua, ali pošto tamo nije bilo dovoljno radne snage, odlučio sam to učiniti sam.
Nakon što su svi učesnici naučili potrebne vještine, dogovorili smo se da se uključimo u TV mrežu i emitujemo video snimke objašnjavanja istine 17. avgusta 2002. godine u 19 sati. U 19 časova je još uvijek bio dan, a na ulici je bilo mnogo ljudi. Mislio sam da bi bilo sjajno kad bi padala kiša. A onda je zaista počela da pada kiša. Ali kad smo mi krenuli, kiša je prestala.
Tog dana smo uspješno presreli "Xinwen Lianbo—nacionalni informativni program kineske centralne TV stanice" u nekim područjima u provinciji Gansu i gradu Xining u provinciji Qinghai, kao i četiri kanala lokalnih TV stanica u Lanzhouu.
Nakon uspješnog presretanja, razdvojio sam se od praktikanata iz Lanzhoua i otišao autobusom za grad Yixing (pod upravom grada Wuxi, provincija Jiangsu), da posjetim svoju rodbinu prije nego što se vratim u Shandong.
Zbog moje nerazboritosti, moj mobilni telefon je lociran kada sam telefonirao praktikantima u Xiningu. Policajci iz Biroa za javnu bezbjednost provincije Jiangsu i Biroa za javnu bezbjednost opštine Wuxi su me uhapsili. Kasnije sam saznao da je, nakon što su viši službenici čuli za presretanje, formirana radna grupa koja će brzo, po svaku cijenu, prikupiti sve uključene. Ja sam bio na vrhu njihove potjernice.
Mučenje u zatvorskom centru Yixing
Nakon što sam odveden u pritvorski centar Yixing u provinciji Jiangsu, bio sam vezan i okovan. Štrajkao sam glađu pa sam bio prisilno hranjen, a onda cijelu noć vezan lisicama za prsten na podu. Nisam mogao ni ležati ni sjediti, u položaju koji je bio vrlo bolan i nezgodan, a svaka sekunda i minut su mi bili mučenje!
Sljedećeg dana sam bio odveden u policijsku kuću u Yixingu na ispitivanje. Nisam smio spavati, a čuvalo me je šest policajaca sa borilačkim vještinama u tri smjene. Pokušavali su sve vrste trikova da od mene saznaju ko je još umiješan u presretanje kablovske televizije i gdje smo nabavili uređaje.
Kako nisu mogli ništa dobiti od mene, postali su jako ljuti. Jedan policajac me je žestoko udario po glavi i licu prljavom krpom. Još jedan me je udario po licu, zbog čega su mi popucale bubne opne, a sluh mi se ozbiljno pogoršao. Tjerali su me da sjedim na pravougaonoj drvenoj kutiji nekoliko dana bez spavanja. Bilo je to jako teško izdržati.
Odvođenje u Pritvorski centar broj 2. u Lanzhouu
Mjesec dana kasnije bio sam prebačen u novoosnovani pritvorski centar br. 2. Lanzhou u provinciji Gansu. Pošto sam ondje odbio da radim prinudni rad, vezali su mi ruke na leđima i okovali me. Vezali su lisice i okove tako da nisam mogao ni ustati, ležati ili sjediti kako treba. Bio sam vezan na ovaj način dvije sedmice.
Izuzetna moć Falun Gonga
U pritvorskom centru sam sreo vođu ćelije koji je bio poznati prevarant u Lanzhouu. On je ranije naučio neke činjenice o Falun Gongu od drugog praktikanta, pa me je, nakon što sam bio raspoređen u njegovu ćeliju, često pitao o stvarima vezanim za kultivaciju.
Rekao mi je da je jednom raspravljao sa tim Falun Gong praktikantom o bogovima i Budama, i kultivaciji. Kada je došlo vrijeme za spavanje, ležao je u krevetu, a um mu je još uvijek bio uznemiren zbog prepirke. Odjednom je pred svojim očima ugledao sliku Bude koji je emitovao bijelu svjetlost. Bio je toliko zapanjen da je odmah sjeo. Od tada, on vjeruje u bogove i Bude, i razumije zašto se Falun Gong praktikanti drže svoje vjere.
Jednog dana tokom pauze za ručak, nas dvoje smo ćaskali. Odjednom me je pažljivo zagledao. "Šta nije u redu?" upitao sam ga. Nije odgovorio, već je odmahnuo rukom, pokazujući mi da se udaljim od mjesta gdje sam sjedio. Nakon što sam se udaljio, pozvao je na svoju stranu mladog dežurnog zatvorenika, gledao ga neko vrijeme i mahnuo mu da se vrati na dužnost.
„Završio si svoju kultivaciju“, rekao mi je. „Dok smo upravo ćaskali, vidio sam neku bijelu energiju koja obavija tvoje tijelo iz donjeg abdomena, polako obmotavajući cijelo tvoje tijelo. Postalo je bjelje i svjetlije. Bio sam zapanjen.” Također je vidio da je onaj mladi zatvorenik bio prekriven nekom mračnom energijom.
Natprirodni fenomen koji je vidio dao mu je mnogo samopouzdanje da se i sam kultivira. Ranije, kada sam ga ohrabrivao da pročita moju knjigu o Falun Gongu, uvijek je govorio da hoće, ali je nikad nije pročitao. Nakon što je vidio energiju koja me okruživala, uzeo je knjigu Zhuan Falun i počeo pažljivo čitati. Kada je završio sa čitanjem trećeg predavanja, shvatio je da je njegov hronični enteritis od kojeg je patio dugi niz godina izliječen i da je mogao jesti ono što je morao izbjegavati u prošlosti. Bio je potpuno uvjeren u natprirodnu moć Falun Gonga.
Kada sam 4. septembra 2003. prebačen u zatvor Lanzhou na izdržavanje 19-godišnje kazne, rekao je drugima da se brinu o meni kako ne bih bio zlostavljan u novoj sredini. Čuo sam da je ubrzo pušten i da je osnovao firmu i da se bavi nekim poslom.
Progon u zatvoru Lanzhou
Zatvor Lanzhou (također poznat kao zatvor Dashaping) se nalazi na sjevernoj strani Žute rijeke u Lanzhouu. Zatvor je imao proizvodnu i stambenu zonu, ukupne površine 349.000 kvadratnih metara. Imao je više od 4.000 zatvorenika i preko 1.000 zatvorskih čuvara. Zatvorenici su bili primorani na sve vrste besplatnog rada, uključujući graviranje suvenira, šivenje fudbalskih lopti, izradu sijalica i fenjera, tkanje tepiha, pletenje džempera i izradu čeličnih vrata i prozora. Od 2001. godine, svi muški Falun Gong praktikanti iz provincije Gansu su tamo bili zatočeni.
Zatvor me je prvobitno odbio primiti nakon što nisam prošao na fizičkom pregledu. Policija je morala da me vrati u pritvorski centar. Međutim, 2. novembra 2003. godine zatvor je pristao da me primi pa sam bio tamo vraćen. Čim sam ondje stigao, odveden sam u zatvorsku prostoriju, gdje me je nekoliko zatvorenika, koji su pokušavali da udovolje stražaru, brutalno pretuklo. Obrijali su mi glavu, skinuli odjeću i prisilno mi navukli staru zatvoreničku uniformu.
Zatvorske prostorije su prvobitno bile postavljene u proizvodnoj zoni. Bio je to niz od oko 30 soba sa vratima sa obje strane. Svaka zatvorska soba bila je veličine šest kvadratnih metara, bez prozora. Neravni cementni krevet bio je od kamena, a ispred njega je bio toalet, koji je bio samo korito od 30 do 40 centimetara dužine.
Zatvorsku sobu danonoćno je, u smjenama, čuvala grupa od osam do deset zatvorenika, a po dvojica tokom noćne smjene. Mogli su žrtvama stavljati lisice na ruke i mučiti ih po volji. Zatvorske prostorije su kasnije premještene u podrum stambene zone. Svaka zatvorska soba imala je smrtnu postelju i metalnu stolicu. Bila je izolovana pjenastim zidovima, tako da se nije čuo nikakav zvuk izvana.
Pošto sam odbio da sarađujem sa stražarima, stavili su mi najteže okove na noge, težine 19 kg (42 funte). Trebala mi je pomoć da mogu koristiti toalet. Osam dana kasnije, odveden sam u prijemno odjeljenje i bio prisiljen da recitujem zatvorska pravila.
Prijemni odjel je po prirodi bio prolazan, gdje su, osim prinudnog rada, novoprimljeni zatvorenici morali naučiti kako se postrojava i morali su recitovati zatvorska pravila. Većina ljudi bi tamo provela oko dva mjeseca prije nego što bi bili raspoređeni u različite proizvodne odjele. U prijemnom odjelu je već bilo više od deset praktikanata kada sam tamo odveden, uključujući šest praktikanata koji su nezakonito osuđeni zbog presretanja TV signala. Jedan drugi praktikant, gospodin Liu Zhirong, koji je osuđen na 18 godina zatvora zbog presretanja TV signala, prebačen je u zatvor Tianshui prije mog dolaska i kasnije bio mučen do smrti.
Neki zatvorski čuvari su bili veoma zli. Podsticali su svoje podređene da muče Falun Gong praktikante. Kada su praktikanti odbili da rade prinudni rad, Wang Changlin, instruktor u prijemnom odjeljenju, je naredio da ih objese u radionici za lisice na rukama. Lično sam vidio gospodina Bi Wenminga (koji je kasnije umro od progona) i gospodina Qiang Xiaoyija kako ih vješaju u radionici.
Glavni čuvar ćelije broj 1. se prezivao He. Nekada je bio instruktor, ali je degradiran u vođu tima u prijemnom odjelu zbog nekog lošeg ponašanja. Kada sam bio tamo, često sam viđao brojne praktikante koji su bili vezani lisicama i obješeni u radionici jer nisu sarađivali s njima.
U to vrijeme, većina praktikanata je prvo bila mučena u prijemnom odjeljenju. Nakon završetka perioda obuke, većina njih je bila zadržana u zatvoru Lanzhou, a neki su vraćeni u zatvore u svojim lokalnim područjima.
Zatvor Lanzhou je također bilo mjesto gdje su sljedbenici Jiang Zemina, bivšeg šefa komunističkog režima koji je naredio progon, željeli da dođu u inspekciju. Početkom 2004. godine je Luo Gan, tadašnji šef Centralnog komiteta za političke i pravne poslove, došao u inspekciju u zatvor Lanzhou, godinu dana nakon što je preuzeo funkciju. Godine 2009, Zhou Yongkang (Luo Ganov nasljednik) je učinio istu stvar. Wu Aiying, šef Ministarstva pravde KPK, je također dva puta dolazio da pregleda zatvor Lanzhou. Wu Zhiming, Jiangov nećak i sekretar KPK Shanghajskog političkog i pravosudnog komiteta, je također posjetio zatvor.
Čuvar He je jednom pretukao kolegu praktikanta iz grada Wuwei. Svi Falun Gong praktikanti u prijemnom odjeljenju su štrajkali glađu u znak protesta. Nakon protesta, nas koji smo ondje bili zatočeni već neko vrijeme su poslali u razne proizvodne pogone.
Dobivam potres mozga od premlaćivanja
Odveden sam u Odjel 4. zatvora Lanzhou u junu mjesecu 2004. godine, gdje sam upoznao gospodina Chang Jubina, kolegu praktikanta koji je učestvovao u presretanju TV signala u gradu Baiyinu. On je ranije bio tužilac u gradskom tužilaštvu Baiyin u provinciji Gansu. Gosp. Zhang Guangli, još jedan praktikant koji je pomogao gospodinu Changu u presretanju, je bio proganjan u Odjeljenju 9. zatvora Lanzhou.
Presretanje TV signala u gradu Baiyin je bilo vrlo uspješno i izazvalo je veliku senzaciju u društvu. Svi ljudi koji su gledali program mislili su da je Falun Gong rehabitovan. Gosp. Chang i gosp. Zhang su osuđeni na jedanaest, odnosno dvanaest godina zatvora. Grad Baiyin je također jedno od mjesta u kome je Falun Gong bio najžešće proganjan.
Gotovo svi praktikanti zatočeni u zatvoru Lanzhou od 2010. godine su bili mučeni po naređenju Biroa 610 grada Baiyin. Gosp. Changa je mučio šef odjela Gao Zhendong sve dok nije doživio nervni slom. Stanje mu se nije poboljšalo ni nakon što je pušten, i često bi odlutao iz kuće.
Nadzirali su me šef ćelije Wei Hongwei i još tri zatvorenika. Wei, mladić od dvadesetak godina, je bio rodom iz grada Lanzhoua. U početku smo živjeli u miru, ali dva mjeseca kasnije počeo je stalno da me maltretira. U septembru i oktobru mjesecu 2004. godine njegovo maltretiranje je eskaliralo i počeo je da me tuče i verbalno vrijeđa. U to vrijeme sam bio prilično slab. Jednom me je pokrio jorganom i tukao me i žestoko šutirao. Nos mi je krvario i zadobio sam lakši potres mozga.
Kada su ostala trojica zatvorenika zadužena da me nadgledaju čula za premlaćivanje, prijavili su to nadležnim stražarima, ali oni nisu ništa preduzeli po tom pitanju. I drugi zatvorenici su mi izrazili saučešće i predložili mi da odem u upravu da podnesem žalbu, ali ja to nisam učinio.
Jednog jutra, sredinom oktobra 2004. godine, počeo sam krvariti iz nosa prije nego što sam ustao. Znao sam da je to zbog krvarenja u mojoj glavi od premlaćivanja od strane Weija. Koristio sam toalet papir da hvatam krv. Krvarenje je trajalo desetak minuta i natopio sam pola rolne toalet papira. Poslije mi se vrtjelo u glavi, a je i moj um postao bistriji.
Jedne noći, tražio sam da me premjeste u drugu ćeliju dalje od Weija. Ako budem i dalje ostao tamo, on bi me mogao nasmrt pretući. Činilo se da pomoćnika instruktora Zhi nije bilo briga, ali nakon nekoliko dana, iznenada sam prebačen u odjel 1. 2. Odjeljenja.
Čuvari u 2. Odjeljenju su mi se činili prilično ljubazni i odredili su jednog dobro poznatog lika u podzemlju u Lanzhouu da me čuva. Prezivao se Guan, a kazna mu je upravo bila promijenjena sa doživotnog zatvora na određeno vrijeme. Pazio je na mene na sve načine i odbijao ugoditi režimu KPK. Izgubio sam kontakt sa svojom porodicom nakon nezakonitog hapšenja, tako da mi je on puno pomogao u svakodnevnom životu. Također sam ga smatrao starijim bratom.
Zatvaranje, uskraćivanje sna i prisilni preodgoj
Broj zatvorenih praktikanata je dostigao vrhunac 2004. i 2005. godine, kada ih je bilo preko 120.
Zatvor je započeo još jedan krug progona Falun Gong praktikanata 1. novembra 2005. godine. Neki praktikanti su bili zatvoreni u samice, a četiri zatvorenika su ih naizmjenično nadgledala. Nije im bilo dozvoljeno da spavaju i davali su im samo jednu zemičku kuhanu na pari i malu čašu vode svaki dan. Istovremeno su bili podvrgnuti ispiranju mozga pod visokim pritiskom. Drugi praktikanti su bili vezani lisicama i okovani; neki su bili obješeni za zglobove u zrak i mučeni. Mnogi su bili mučeni skoro do smrti.
Nakon što je KPK promijenila rukovodstvo 2003. godine, Wu Aiying je postala šefica Ministarstva pravde. Bila je bliski sljedbenik Wua Guanzhenga, sekretara KPK u provinciji Shandong, i unapređena je na čelo Ministarstva pravde zbog svoje okrutnosti u progonu Falun Gonga.
Nakon što je preuzela dužnost u Ministarstvu pravde, Wu je aktivno organizovala prisilno ispiranje mozga Falun Gong praktikantima u svim zatvorima širom Kine i pokušala ih preodgojiti silom u pokušaju da natjera sve praktikante da odustanu od svoje vjere.
Sredinom oktobra mjeseca 2005. godine Pravosudno odjeljenje Ministarstva pravde Gansua i Biro 610 su dogovorili da nam osoba sa univerziteta u Xi'anu, provincija Shaanxi drži govore za ispiranje mozga. Nakon toga, svaki je Odsjek formirao tim za preodgoj, koji se sastoji od dva stražara i četiri logoraša. Odvodili su svakog praktikanta u mračnu sobu radi prisilnog ispiranja mozga.
Yang Wancheng, načelnik zatvora Lanzhou, kao i zamjenik načelnika zatvora, šef odjeljenja i još neki su otišli u Odsjek 2. da vrše pritisak. Šef divizije Wang Mouzhong je sa mnom razgovarao sat vremena, ali sam ja odbio da odustanem od svoje vjere.
Kasnije sam mjesec dana bio zatvoren u zatvorskoj sobi, od 8. novembra do 7. decembra, 2005. godine. Soba je bila veličine oko šest-sedam kvadrata, sa malim prozorom, betonskim krevetom veličine 1,5 x 2 metra, a pored njega i toaletom čučavcem. Bilo je veoma hladno. Pratile su me dvije osobe u svakoj smjeni i davale su mi samo jednu zemičku kuhanu na pari dnevno.
Mjesec dana kasnije bio sam pušten iz pritvorske sobe, ali sam odmah odveden u malu mračnu prostoriju, gdje su na mene naizmjenično pazile četiri osobe, po dvoje u paru. Pokušali su da me preodgoje na silu. Do tada sam postao veoma slab. Bio sam primoran da sjedim na maloj plastičnoj stolici i bio lišen sna devet dana zaredom. Kada sam se onesvijestio, oni su me stavili na četvrtastu stolicu i pustili da spavam više od četiri sata. Onda mi nisu davali da spavam tri dana. Nisam znao koliko još mogu da izdržim niti kada će se završiti. Svaki minut ili sekunda su bili užasno dugi!
Puštali su klevetničke video snimke protiv Falun Gonga 17 do 18 sati dnevno, posebno sa obmanom o samospaljivanju na Trgu Tiananmen. Također su nas tjerali da čitamo knjige koje su blatile Falun Gong.
Tu je bio stražar po imenu Lu, student master studija inženjerstva sa Univerziteta Lanzhou. Mislio je da je dobro obrazovan, talentovan i elokventan. Razgovarali smo više od deset puta u naredne dvije sedmice, i svaki put smo vodili raspravu koja je trajala nekoliko sati. Naše debate su s vremena na vreme postajale veoma intenzivne. Ja sam racionalno raspravljao s njim. Kada više nije imao argumenata, citirao je rečenicu iz Zhuan Falun van konteksta. Odmah sam mu ukazao na njegov trik. Ostajući bez izgovora, samo je rekao: „Vlada je zabranila Falun Gong, tako da ti nije dozvoljeno da ga prakticiraš.”
Moja je majka preminula sa dubokim žaljenjem
Policija je 4. januara 2007. organizovala porodični telefonski poziv za mene. Do tada sam već skoro pet godina bio izgubio kontakt sa svojom porodicom. Bio sam nervozan i pomalo zabrinut zbog telefonskog poziva, misleći da se nešto loše dogodilo.
Nakon što sam razmijenio nekoliko riječi sa mlađom sestrom, prislonili su telefon mojoj majci na uho tako da sam čuo njeno teško disanje. Povikao sam „Mama! Mama! Ja sam!" ali nije bilo odgovora moje majke, koja je već bila u komi. Osjećao sam se veoma teško.
Kasnije sam čuo da se moja majka, kada je vidjela svu svoju djecu okupljenu na Novu godinu osim mene i moje bivše žene, osjećala veoma uznemireno i da je doživjela ponovljeni moždani udar. Hospitalizovana je u kritičnom stanju. Moja porodica se trudila da me dobije na telefon. U noći kad sam telefonski s njima razgovarao moja majka je preminula.
Bio sam jako tužan, misleći: Moja majka bi još uvijek bila tu da nije bilo progona! Kako bih volio da joj još nekoliko puta operem kosu i njena stopala! Ali ja nisam slobodan. Moja porodica je razorena, jednostavno samo zato što se držim svoje vjere i pokušavam da ljudima saopštim istinu o Falun Gongu!
