Falun Dafa Minghui.org

Jw_banner_hr

Učiteljica glazbenog razotkrila mučenja Falun Dafa praktikanata u ugašenom radnom logoru Masanjia

(Minghui.org)

Stanovnica grada Diaobingshan iz pokrajine Liaoning provela je tri godine u trenutno ugašenom radnom logoru Masanjia, jer je informirala ljude o progonu Falun Gonga koji je u Kini počeo u srpnju 1999. godine.

Između 2002. i 2005., gospođa Chen Hong pretrpjela je nehumana mučenja u radnom logoru, uključujući više tjedana nedostataka sna, vješanja za zapešća, smrzavanja, vezanja u neprirodnim položajima, prisilna hranjenja i premlaćivanja. Uprava radnog logora produžila joj je zatvor na tri mjeseca. Slijedi izvještaj gospođe Chen o tome što je sve prošla.

Moje ime je Chen Hong, rođena sam 4. prosinca 1966. Živjela sam u zgradi 425, četvrti okrug u gradu Diaobingshan iz pokrajine Liaoning. Podučavala sam glazbenu umjetnost u trećem razredu osnovne škole. Tri godine i tri mjeseca pretrpjela sam fizička i mentalna mučenja u radnome logoru Masanjia, budući da nisam odustala od prakticiranja Falun Dafa.

Odvela sam šestogodišnjeg sina u park 19. kolovoza 2003. godine i razgovarala s prolaznicima o Falun Dafa i o brutalnom progonu prakse. Uskoro su me uhitila tri policajca iz Nanling policijske stanice i odveli kući mojeg sina, gdje su napravili pretres te su zaplijenili moje Falun Dafa knjige i audio predavanja, kao i fotografije Učitelja Lija. Moj sin je bio prestravljen i zgrabio je oca čim je došao kući.

Agenti iz ureda 610 su me ispitivali u policijskog postaji Nanling i vezali su me cijelu noć lisicama za metalnu stolicu. Sljedeći dan prebacili su me u Diaobingshan radni logor, gdje sam bila 15 dana prije nego su me prebacili u radni logor Masanjia. Radni logor je izgrađen posebno za progon Falun Dafa praktikanata. U radnom logoru u to vrijeme bilo je zatvoreno oko 1300 praktikanata.

Metalna stolica, sredstvo za mučenje Falun Dafa praktikanata u radnome logoru

Izolacija od drugih

Korištena je taktika izolacije na novodošlim praktikanticama ili onima koji se nisu htjeli odreći svoje vjere. Kako bi spriječili novopridošle praktikantice da imaju kontakta s drugim praktikanticama, glavna čuvarka je zadužila nekoliko stražarki da pozorno prate praktikantice. Postojalo je posebno mjesto za izolaciju praktikantica, koje se nalazilo na prvom katu zgrade, gdje nitko nije radio niti živio. Izolirana praktikantica je trebala sjediti na maloj stolici te se nije smjela pomaknuti. Stražarka bi otpratila praktikanticu do kupaonice. Ako bi praktikantica naišla na drugu praktikanticu nije im bilo dozvoljeno da uspostave kontakt očima niti da razgovaraju.

Tri stražarke su me pratile kada su me odveli u radni logor. Pokušale su oklevetati Falun Dafa i Učitelja u pokušaju da me natjeraju da se odreknem svoje vjere. Trebala sam ići u izolacijsku sobu u 4h ujutro i vratiti se u svoju ćeliju oko 23h navečer. To je trajalo mjesec dana sve dok upravi radnog logora nisu bili potrebni ljudi za žetvu kukuruza. Ipak, stražarke mi nisu dopustile da razgovaram s drugim praktikanticama u ćeliji.

Mnoge praktikantice su odbile raditi za radni logor. Čuvarke su zaključale neke praktikantice u skladište i prisilile neke da čuče do ponoći te su im davale vrlo malo hrane. Ako su praktikantice i dalje sljedećeg dana odbijale ići na posao, morale su nastaviti čučati.

Pojačani progon

Na kraju 2002. godine uprava radnog logora pokrenula je pojačani progon praktikantica koje su se odbile odreći svoje vjere. Svi drugi radni logori u pokrajini poslali su svoje najokrutnije stražarke kako bi pomogli čuvarkama Masanjie da muče i preobrate nepokolebljive praktikantice.

Mučena sam i prisiljena ostati budna više od tri tjedna. Isprva stražarke su me stavile u izolaciju i natjerale da ostanem danonoćno u čučnju. Dvije stražarke su me nadgledale. Mogla sam jedino koristiti toalet jedanput na dan i nije mi bi bilo dopušteno oprati se. To je trajalo četiri dana i stalno sam se rušila od iscrpljenosti i umora.

Onda su me natjerale da stojim još pet dana. Stražarke bi prskale vodu po mojem licu ili bi me vukle po podu kada bih zadrijemala.

Da bi me držali budnom, pričvrstile su lisice na cijev od radijatora tako da bi mi prsti jedva dodirivali tlo. To je trajalo tjedan dana i u tome periodu pokušale su me vezati lisicama u raznim položajima kako bi pojačale bol. Zapešća su mi krvarila, a koža postala ljubičasta.

Nakon što su me spustile, stražarke su mi prekrižile noge i vezale ih užetom. U isto vrijeme stavile su mi lisice na ruke iza leđa i natjerale me da sjedim u tome položaju sljedeća dva dana.

Ilustracija mučenja: vezanje užetom sa zapešćima vezanim lisicama iza leđa

Još jedan napad dogodio se godinu dana kasnije u prosincu 2003., kada su drugi radni logori ponovno poslali stražarke da bi mučile praktikantice u Masanji. Prisilili su me da čučim i ostanem budna pet dana. Vidjevši da ova taktika ne funkcionira, dovele su moga supruga i sina i naredili im da me odgovore od prakse. Taj napor isto nije uspio.

Čuvarka Cui Hong ostavila me vani na hladnome, a imala sam samo tanku odjeću na sebi. Vrijeme u prosincu je bilo oko minus deset stupnjeva. Bilo je toliko hladno da čuvarke koje su me čuvale su se izmjenjivale svaki sat vremena, unatoč tome što su nosile toplu odjeću. Tortura smrzavanja je trajala četiri dana, od 6h ujutro do 6h navečer. Kada su me navečer vratile unutra, morala sam čučati ili stajati, nije mi bilo dopušteno spavanje. Dale bi mi samo parena peciva i kisele krastavce za jelo.

Vidjevši da se još uvijek odbijam odreći prakticiranja Falun Dafa, pet stražarki prekrižilo je moje natečene noge i vezale su ih užetom. Da stvar bude gora, vezale su mi vrat za noge tako da nisam mogla ispraviti gornji dio tijela. Ugurale su mi krpu u usta kad sam vrištala od boli.

Još mučenja

Za vrijeme Nove godine u siječnju 2003. čuvarke su mi vezale noge šest dana zaredom i nisu ni dopustile da spavam niti da se operem. Mogla sam samo jednom dnevno koristiti toalet. Nakon što su me odvezale, koljena su me toliko boljela da me netko morao iznijeti.

U svibnju te godine, čuvarke su mi užetom vezale zapešća i vezale su uže za cijev od grijanja i okvir od vrata. Prsti su mi jedva dodirivali tlo i to je jako opteretilo moja ramena i zapešća. Trajalo je više od 20 dana, a za to vrijeme nisam smjela spavati, oprati se, niti koristiti toalet više od jednom dnevno. Nakon toga su mi otekle noge i više nisam osjetila ruke. Zapešća su mi postala ljubičasta i krvarila su, a čak i sada još uvijek imam ožiljke.

Ilustracija mučenja: Vješanje zapešća

U listopadu iste godine čuvarke su me izolirale i trebala sam stajati u sobi više od deset dana bez sna.

Širenje glasina

Stražarka Cui širila je glasine da sam mentalno bolesna i stavila me u izolaciju u travnju 2004. Pozvala je moju obitelj i zamolila ih da pošalju novac za moje „liječenje“. Poziv je dodatno rastužio moju obitelj, budući da me nisu smjeli posjetiti.

Stražarke su me odvele u mentalnu bolnicu Shenyang, pokušavajući dijagnosticirati neku vrstu mentalnog poremećaja, kako bi me prisilili da uzimam nepoznate lijekove. Rekla sam doktoru da sam učiteljica glazbenog i da ponekad pjevam sama sebi u radnome logoru kako bih se nosila sa svojim emocijama, budući da sam mučena i nedostaje mi obitelj. Objasnila sam doktoru da u mojoj obitelji u prošlosti nije bilo mentalnih bolesti i napravila sam psihološki test. Doktor je u svojoj dijagnozi napisao da sam mentalno zdrava.

Stražarka Cui mi je kasnije rekla da sam trebala tvrdila da sam mentalno bolesna te da bih imala pravo na jamčevinu. Odbila sam to učiniti. Da sam prihvatila njezinu ponudu, imala bi izgovor da mi ubrizgava nepoznate lijekove i pretvori me u mentalno bolesnu osobu. Nikada se ne bih mogla vratiti na posao nakon što bi me pustili.

Strogo upravljanje

Mnoge praktikantice, uključujući mene, prestale smo slijediti zapovijedi stražarka u ožujku 2005. kako bi protestirale zbog nelegalnog pritvora. Zahtijevale smo puštanje na slobodu bez optužbi i odbile smo raditi, nositi zatvorsku uniformu i jesti. Radni logor je stavio praktikantice u stroge upravljačke timove i dodijelio stražarke svakome timu. Dodijeljena sam timu 4, a tim je vodila stražarka Cui.

Praktikantice pod strogim upravljanjem morale su sjediti na maloj stolici u svojim ćelijama od 5h ujutro do spavanja. Nije im bilo dopušteno da ustanu, razgovaraju niti gledaju van. Postavili su dvije kamere na prednjoj i stražnjoj strani ćelije kako bi pratili praktikantice 24h sata dnevno. Praktikantice su morale ići naizmjence u kupaonicu kako se ne bi mimoilazile.

Prikaz mučenja: dugo sjedenje na maloj stolici

Mala ćelija

Uprava radnog logora i stražarke pokušali su prisiliti praktikantice da nose zatvorsku uniformu. Kada sam to odbila učiniti, premjestili su me u malenu ćeliju, koja se nalazila na zadnjem katu zgrade. Pod je bio zvučno izoliran i nitko izvana ne bih mogao čuti što se događa unutra. Mjesto veličine učionice je bilo podijeljeno u više od deset sićušnih ćelija, od kojih je svaka imala nadzornu kameru i zvučnike jake glasnoće.

Ćelija je imala dugu klupu i ništa više. Nije bilo grijanja niti deka u zimskome periodu, a stražarke su namjerno držale prozore otvorenim kako bi mi više patile. Jedna od praktikantica je pretrpjela teške ozebline. Praktikanticama nije bilo dozvoljeno prati se i moglo se ići u kupaonicu jednom dnevno. Za jelo je uvijek bilo pareno pecivo i kiseli krastavci. Mnoge praktikantice bile su u ćeliji nekoliko mjeseci, unatoč pravilu da je maksimalna duljina pritvora deset dana.

Stražarke su jednom dnevno prisilno hranile praktikantice koje su štrajkale glađu. Kada su prisilno hranile praktikanticu pokraj mene, zvučnik je počeo glasno bučiti kako se ne bi čula njezina vrištanja. Nekoliko stražarki ju je dolje držalo i ubacilo plastičnu cijev u nos, sve do trbuha. Zatim su špricom gurnule kukuruznu kašu u cijev.

Ilustracija mučenja: Prisilno hranjenje

Smrzavanje

Kad su me premjestili u sićušnu zatvorenu ćeliju, ostale praktikantice ostale su mirno sjediti na malim stolicama cijeli dan. Jednom, nakon što smo se vratile s pauze za toalet, odbile smo sjesti. Stražarka Cui je skinula sve sa stolice i natjerala nas da sjedimo na tankim jastucima. Kasnije nam je Cui oduzela jastuke i natjerala nas da sjedimo na podu na ledenim pločicama. To je trajalo šest mjeseci.

Prisilno hranjenje

Štrajkala sam glađu u znak prosvjeda protiv progona, a stražarke su me počele prisilno hraniti pet dana kasnije. Odvukle su me u praznu sobu i pretukle i izudarale. Budući da nisam mogla prestati povraćati kada su me prisilno hranile, Cui mi je zabila krpu u usta pokušavajući vratiti hranu natrag unutra. Kasnije je obrisala krpu po meni.

Samovoljno produljenje termina

Uprava je mogla produljiti pritvor praktikanticama po volji, od deset dana do godine dana. To je bila uobičajena praksa. Stražarka je pronašla gđu Wang Shuchun s Falun Dafa člankom i rekla da će joj produžiti pritvor na jedan do tri mjeseca. Meni su produžili pritvor tri mjeseca.

Kada su pokušali produžiti moj pritvor, moja majka, koja je isto praktikantica, odlučila je žaliti se mnogim vladinim odjelima kako bi razotkrila zločine u radnom logoru. Tužitelj iz Shengyanga pogledao je moj slučaj i zaustavio upravu da produže moj pritvor. Puštena sam 19. studenog 2005. godine, nakon tri godine i tri mjeseca. Vratila sam se na posao godinu dana kasnije.