Falun Dafa Minghui.org

Jw_banner_hr

Potvrđivanje Falun Dafa dok sam bio u pritvorskom centru

(Minghui.org)

Mladi sam praktikant koji je počeo prakticirati Falun Dafa 2015. godine. Policija je provalila u moj dom 2019. godine i uhitila me zbog prakticiranja. Odveden sam u pritvorski centar i pušten na slobodu 2021. godine. Želio bih podijeliti svoje iskustvo potvrđivanja Fa tijekom dvije godine provedene u pritvorskom centru.

Jedina osoba koja ne bi pjevala komunističke pjesme

Pridošlice su obično prvo odvođene u prijelaznu ćeliju, gdje im je rečeno da nauče pravila pritvorskog centra, kao što je učenje pravila napamet, pjevanje pjesama KPK (Komunističke partije Kine) i tako dalje. Kad sam odbio naučiti napamet pravila ili pjevati pjesme KPK, atmosfera u ćeliji odjednom je postala napeta. Ostali zatočenici brinuli su se da će ih to koštati nagrade u ocjeni ćelija ili čak uzrokovati da budemo kolektivno kažnjeni. Neki su me pokušavali nagovoriti, neki urazumljivati, a neki su mi i prijetili da će me naučiti lekciju. Rekao sam im da ne brinu, jer ću o tome razgovarati s čuvarima da ne bi bili upleteni.

Sutradan sam prišao čuvaru pritvorskog centra. Nakon što je odmah prešao na stvar, čuvar je rekao: „Reci mi, kako ću ja moći upravljati stvarima ako svi drugi recitiraju i pjevaju, a vi ne? Morat ću te kazniti ako mi ne daš dobar razlog.”

Rekao sam: „KPK kleveće i progoni Falun Dafa, a mnogi dobri ljudi su izgubili živote. Ako pjevam pjesme koje veličaju Komunističku partiju, to bi bilo protiv moje savjesti. Možete me kazniti, a ja vam neću zamjeriti. Međutim, želim vam dati do znanja da, kao čuvar u pritvorskom centru, dok obavljate svoje dužnosti, trebate razlikovati dobro od zla i ispravno od lošeg.” Ispričao sam mu kako je istočnonjemačka policija (koja je radila za komunistički Sovjetski Savez) ubijala ljude koji su bježali u Zapadnu Njemačku i kasnije im je suđeno. Rekao sam mu: „Nadam se da ćeš dobro postupati s Dafa praktikantima, bit ćeš blagoslovljen.”

Na kraju je rekao: „Dat ću ti jedan dan da razmisliš o tome." Nikada više nije spomenuo to pitanje.

Stvaranje pozitivnog okruženja za potvrđivanje Fa

Prije nego što su me uhitili, rijetko sam ljudima koje nisam poznavao objašnjavao istinu licem u lice. Uvijek sam se brinuo da druga osoba to neće prihvatiti pa sam propustio mnoge prilike da spasim ljude. U zatočeničkom centru svi su znali da sam praktikant. Tako sam u određenom smislu predstavljao praktikante i moji postupci su mogli izravno utjecati na sliku Falun Dafa. Rekao sam sebi da moram biti dobar.

U početku sam samo razjašnjavao istinu razgovarajući s ljudima i otkrio da su mnogi ljudi bili skeptični. Pitao sam se: „Stvari koje im govorim, kao što su ljepota Dafa, kako se Dafa praktikant ponaša i kako vlasti kleveću Falun Dafa, sve su istinite. Zašto mi ne vjeruju?” Shvatio sam da ljudi vjeruju samo onome što vide. U današnjem društvu postoji kriza povjerenja zbog niskih moralnih standarda. Ljudima je stoga teško ikome vjerovati. Shvatio sam da, kako bih im pomogao da vjeruju, moram biti dobar.

Svaka ćelija u zatočeničkom centru bila je poput malog društva, a neki zatočenici su tamo bili manje, a neki duže vremena. Na primjer, oni koji su bili u dobrim odnosima sa šefom ćelije ili nekim tko je tamo dugo vremena mogli su sjediti i jesti blizu vrata, dok su pridošlice mogle sjediti i jesti samo otraga blizu kupaonice. Kada bi hrana stigla, posuđe se unosilo s ulaznih vrata, pa su ljudi koji su sjedili najbliže ulazu birali jela koja su im se sviđala. Kad sam sjedio straga, nikad se nisam bunio bez obzira što sam dobio. Kasnije, kad sam sjedio naprijed, nikad nisam birao hranu koja je bolje izgledala. Recimo, jaja smo jeli jednom tjedno, a ja bih odabrao ono najmanje i najspljoštenije.

Kad smo stajali u redu za tuširanje, uvijek sam bio zadnji u redu. Nikada se nisam natjecao s drugima za osobni interes, a trudio sam se pomoći drugima koliko god sam mogao. Postupno su mi ljudi dolazili kad im je trebala pomoć, primjerice kad nisu znali izgovoriti kineski znak, kad nisu znali što napisati u pravnim dokumentima ili kad su naišli na nešto o čemu su željeli razgovarati s upućenim osoba. Neumorno sam svima pomagao i koristio Dafa principe da ih vodim. Neki su rekli da su se nakon razgovora sa mnom osjećali bolje; neki su me nazivali najciviliziranijom osobom u cijelom pritvoru, jer nikad nisam psovao; neki su rekli da imam najbolju ćud; neki su govorili da mi je nanesena najveća nepravda jer su me zatočili.

Život u zatočeništvu bio je vrlo dosadan, a rijetko je bilo zabavnih aktivnosti. Morali smo sjediti satima, što je nekima bilo nepodnošljivo. Netko mi je predložio da im ispričam priču. Tako sam im počeo pričati o tradicionalnoj kulturi i povijesnim pričama. U pričama sam govorio o istini Dafa. Svima su se svidjele priče.

Razmišljao sam o tome tko se nije povukao iz KPK i pokušavao pronaći prilike da razgovaram s njima. Kako sam ostavio dobar dojam na sve, vrlo malo ljudi je odbilo kada sam ih zamolio da se povuku iz KPK i njenih omladinskih organizacija.

Jedna osoba je bila vladin dužnosnik KPK. Iako je rekao da je Falun Dafa dobar, i dalje je vjerovao da je samo KPK sposobna vladati Kinom, stoga je vjerovao da bez obzira koliko loša KPK bila, ne može se zamijeniti. Nisam ga uspio uvjeriti. Mislio sam da ovu osobu ne mogu spasiti.

Kasnije su me Učiteljeva učenja probudila. Učitelj kaže:

„Kada izgleda nemoguće i rečeno je da je nemoguće, pokušaj i vidi je li moguće." [(9. Lekcija , Zhuan Falun)] https://hr.falundafa.org/writings/19941201_zhuan_falun_hr_2.pdf

Preuzeo sam inicijativu da razgovaram s njim. Rekao sam: „KPK je učinila mnogo loših stvari i nitko to ne može poreći. S obzirom na budistički princip karmičkih odnosa, KPK će definitivno biti eliminirana. Rekao si da nisi spreman umrijeti za to. Mislim da je ovo jedna od rijetkih stvari u kojima ti mogu pomoći, jer želim da budeš siguran. Mogu ti dati nadimak da se povučeš iz KPK, i izbrišeš tu otrovnu zakletvu. Što misliš?" Napokon je pristao.

Ljudi su stalno dolazili i odlazili iz zatočeničkog centra. Za ljude koji su upravo ušli, nisam žurio da im objasnim istinu. Radio sam Falun Dafa vježbe svaki dan. Bili su iznenađeni. Zbog dobrih temelja koje sam postavio, drugi su pridošlicama pričali o meni. Kako sam ih polako upoznavao i bio siguran da misle dobro o meni, tada bih pronašao priliku da razjasnim istinu o Dafa i zamolio bih ih da se povuku iz KPK. Obično bi išlo glatko.

Iako sam bio u pritvoru, još uvijek sam mogao jasno osjetiti Učiteljeve suosjećajne aranžmane. Na primjer, svaki put kad se većina zatvorenika u mojoj ćeliji povukla iz organizacija KPK, ja sam prebačen u novu ćeliju, i morao sam početi ispočetka. Mnogi ljudi su bili vrlo uzbuđeni nakon što su saznali istinu i uzviknuli su: „Falun Dafa je dobar!" Neki ljudi su mi rekli: „Ako KPK padne, Falun Dafa praktikanti će doći na vlast i to će biti sjajno." Rekao sam im da praktikante ne zanima politička moć. Neki ljudi su me pitali za kontakt informacije i rekli su da će me pronaći da uče Dafa nakon što budu pušteni. Jednom su tijekom kineske Nove godine svi igrali karte, a ja sam sjedio sa strane i učio Fa napamet. Odjednom je prišao jedan stariji čovjek i uhvatio me za ruku, a oči su mu bile suzne. Pitao sam ga je li nostalgičan za domom. Odmahnuo je glavom i rekao: „Toliko sam toga naučio od tebe..."

I stražari su saznali istinu. Jednom je stražar došao u rutinski pregled. Rekao je da želi razgovarati konkretno o meni. Pohvalio me da sam pristojan, ljubazan i smiren.

Pisanje pisama za potvrđivanje Fa

Mogli smo kupiti papir i dopune za olovke. Budući da su naša pisma provjerai, shvatio sam da mogu potvrditi Fa pisanjem pisama s pojašnjenjem istine. Svaki put kad bih svojoj obitelji napisao pismo, pomislio bih što će stražari pomisliti kad pročitaju moje pismo. Dakle, kada sam napisao pismo, pola sadržaja je bilo za svrhu da im kažem istinu o Dafa i da im dam do znanja kakvi su Falun Dafa praktikanti.

Ponekad su nas zamolili i da napišemo svoja iskustva, što je također bila dobra prilika da stražarima razjasnimo istinu. Učinak je bio vrlo dobar.

Neko vrijeme nisam dobivao pisma od obitelji. Sumnjao sam da su pisma zadržana. Napisao sam pismo tužiteljstvu, tražeći otvaranje slučaja za istragu. Čuvar pritvorskog centra brzo je došao do mene i rekao da moja pisma nisu zadržana. Kasnije se brinuo da ću ga dovesti u tešku situaciju pa mi je dao posebno dopuštenje da pišem pisma mojoj ženi, također praktikantici, koja je bila zatočena u istom zatočeničkom centru.

Na taj su način pisma postala glasnici između moje žene i mene. Bodrili smo jedno drugo u našim pismima. Budući da su naša pisma obično prvo išla voditelju njezine ćelije i bila otvoreno čitana kako bi ih svi čuli, iskoristili smo to kao priliku da razjasnimo istinu većem broju ljudi. Moja žena je rekla da su mnogi ljudi u njezinoj ćeliji jako voljeli slušati naša pisma i izrazili su divljenje. Dok su ljudi prebacivani među ćelijama, informacije iz naših pisama proširile su se cijelim pritvorskim centrom. Gotovo svi su znali da je tamo bio zatvoren bračni par koji je prakticirao Falun Dafa, a bili su dobri ljudi koji su bili progonjeni.

Učitelj je uvijek uz nas

Za Dafa praktikante, teško životno okruženje i nedostatak materijalnih sredstava nisu bili preteški za suočavanje. Najveća poteškoća je nemogućnost učenja Učiteljevog Fa. Mnogo puta, noću sam sanjao da tražim Dafa knjige; povremeno sam ih nalazio, ali kad sam ih otvorio, bile su lažne knjige. Stvarno sam žalio što nisam više naučio napamet Učiteljev Fa.

Učitelj je bio tako suosjećajan i organizirao je tri „susreta" koja su mi pomogla da dobijem gotovo 50.000 znakova Zhuan Faluna koje su rukom napisali kolege praktikanti. Bio sam tako sretan i dan i noć sam učio napamet. Srce mi je bilo ispunjeno radošću jer sam osjećao da vrijeme nije izgubljeno. Ponekad kad sam bio u polusnu, osjećao sam se kao da lebdim u zraku. Pomislio sam na svoju ženu, jer su i njoj bile potrebne Dafa knjige. Stoga sam pokušao uključiti Fa u sadržaj pisama koje sam joj pisao.

Dva puta sam znao da su pisma zadržana, tj. da ih ona nije dobila, i bio sam uznemiren. Kasnije je moja supruga iskoristila priliku da mi kaže da se ne brinem, jer je Učitelj organizirao da kolegica praktikantica bude u njezinoj ćeliji, a praktikantica je mogla recitirati napamet glavnu knjigu Falun Dafa, „Zhuan Falun“. Moja prva pomisao je bila: „Učitelj je tako velik! Učiteljev je aranžman tako čudesan!”

Tijekom dvije godine u zatočeničkom centru bilo je mnogo naizgled slučajnih događaja i znao sam da ih je sve organizirao Učitelj iz njegovog velikog suosjećanja. Svi su bili povezani jedni s drugima, a genijalnost se ne može opisati. Posljednji put kad sam bio prebačen, nisam naišao na praktikanta i znao sam da ću uskoro otići odatle. Otprilike dva mjeseca kasnije, supruga i ja smo pušteni iz pritvora u isto vrijeme. Prije nego što sam otišao, ljudi iz moje ćelije priredili su mi oproštajnu zabavu. Svi su mi zahvaljivali. Rekao sam: „Ako vidite dobre stvari u meni, molim vas zapamtite da sam postao bolja osoba tek nakon što sam počeo prakticirati Falun Dafa. Nadam se da ćete se uvijek sjetiti 'Falun Dafa je dobar; Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobri!'”

Bilo je mnogo uspona i padova tijekom moje dvije godine u pritvoru. Vrlo sam dobro znao u svom srcu da bez Učiteljevog blagoslova i brige ne bih uspio. Jako sam zahvalan Učitelju na njegovoj suosjećajnosti i što me štitio sve ove godine. Također sam jako zahvalan kolegama praktikantima na njihovoj nesebičnoj pomoći.