Falun Dafa Minghui.org

Jw_banner_hr

[Washington DC Fahui] Težiti poboljšanju

(Minghui.org)

Pozdrav Učitelju i kolegama praktikantima!

Smatrali su me lakim djetetom. Bila sam tiha, rezervirana i poslušna. Pomagala sam kod kuće, radila zadaću bez da mi se kaže, dobivala sam dobre ocjene i pazila na mog mlađeg brata. Zbog toga su me često hvalili kod kuće i u školi.

Bila sam jako bliska s bakom po majci i kad se osvrnem unazad, shvatila sam da me je razmazila. Moji roditelji su se ponekad svađali i prepirali, dok je okruženje u kući moje bake i djeda bilo mirno i ugodno. Išli su u lijepe restorane, priređivali zabave, kupovali u luksuznim trgovinama, putovali i provodili vrijeme u seoskom klubu. Uživala sam u ugodnom životu s njima.

Moji roditelji su se razveli kad sam imala šest godina. Kad se moja majka vratila dvije godine kasnije i planirala se preseliti, rekla sam joj da želim živjeti s bakom i djedom. Dok je moja mama razmišljala kako da se nosi sa situacijom, moja baka je dobila rak. Umrla je prije mog desetog rođendana. Majka me je nastavila maziti tamo gdje je moja baka stala.

Kako sam odrastala, bila sam tiha i sramežljiva sve do srednje škole. Iako život nije bio savršen, bio je uglavnom gladak. Obitelj mog najboljeg prijatelja bila je dobrostojeća i uključili su me u njihov ugodan život. Škola mi je bila laka, i naviknula sam da se ne moram puno truditi da postignem dobre rezultate. Također sam se naviknula slušati lijepe stvari o sebi.

Prije nego što sam počela prakticirati Falun Dafa, rado sam se sjećala tih vremena. Ali nakon što sam počela vježbati, moje razumijevanje se promijenilo. Možda sam zamijenila nešto de-a (vrline) za te stvari. Sada shvaćam da su neke stvari aranžirale stare sile ili ih iskoristile.

Otkrivanje vezanosti

Prvih nekoliko mjeseci nakon što sam počela vježbati, nisam znala kako gledati unutar sebe. Mogla sam lako vidjeti tuđe vezanosti, ali nisam mogla vidjeti svoje. Čak mi se činilo da sam zaboravila princip koji sam naučila kao obična osoba da: „Ono što vidim u drugima je odraz mene same." Učitelj je vidio moju želju da se poboljšam i pomogao mi je da vidim vezanost za koju sam se čak hvalila da je nemam - natjecateljski mentalitet. Bila sam toliko iznenađena da sam prijatelju koji nije praktikant otkrila moj natjecateljski mentalitet, na što se on nasmijao i rekao: „Mogao sam ti i ja to reći!" Opet sam se iznenadila. To mi je pokazalo da drugi mogu ponekad bolje vidjeti ono što je tako duboko skriveno u nama, čak i od nas samih.

Pitala sam se zašto nisam mogla gledati unutar sebe. Što me je blokiralo? Sjetila sam se praktikantice koja je ranije raspravljala o nekim njezinim vezanostima. Pomislila sam: „Kako ona tako lako govori drugima o tim stvarima? Da sam imala te loše stvari, nisam sigurna da bih mogla govoriti o njima." Shvatila sam da je razlog zbog kojeg nisam mogla gledati unutar sebe bila još jedna snažna vezanost - čuvanje mog ugleda. Nisam mogla podnijeti da o sebi razmišljam u lošem svjetlu, a kamoli riskirati da me i drugi vide u lošem svjetlu. Bilo je tako snažno i tako dobro skriveno da me je gotovo spriječilo da se kultiviram.

Sada vidim da su moje rane godine postavile pozornicu za vezanosti poput ugleda, želje da čujem lijepe stvari i nagon za natjecanjem. Oni su se počeli razvijati od rane mladosti da se činilo da su prirodni dio mene, i nisam ih mogla vidjeti. Kako sam odrastala i postala liječnik, te su vezanosti postale sve jače. Također sam se voljela hvalisati i gledala sam na druge s visine.

Prema mom razumijevanju, vezanosti poput razmetanja, natjecateljskog duha, zanosa, reputacije i slave ukorijenjene su u ljubomori. Svi znamo što je Učitelj rekao o ljubomori u Zhuan Falun-u.

Zapravo, nije li ponašanje Komunističke partije Kine (KPK) ukorijenjeno u ljubomori? Nisu li postupci starih sila također ukorijenjeni u ljubomori?

Ljubomora i sve vezanosti koje pomažu da se gaji ta vezanost, moraju se shvatiti vrlo ozbiljno.

Iako sam malo napredovala, te stvari su se još uvijek povremeno pojavljivale. Kad se pojave pokušavam se sjetiti da te misli nisu moje pravo ja, već zli entiteti u drugim dimenzijama koje me pokušavaju kontrolirati. Što više dozvoljavam da te misli vladaju sa mnom, one postaju jače, i teže ih se riješiti. Pokušavam ih vidjeti kao vrlo sitne stvari i eliminirati ih ako se pojave.

Vezanosti mogu biti prepredene

Primijetila sam da vezanosti mogu biti prilično prepredene. Na primjer, vezanost za udobnost koja se čini kao nešto što je lako za prepoznati i eliminirati; zapravo je prilično prepredena i može se manifestirati na različite načine. Vezanost za udobnost, koja kod mene seže čak i iz drugih života, upravo je takva vezanost.

Na primjer, ponekad, kad radim na nečemu, ako uživam u tome što radim, vezanost za udobnost može učiniti da duže i sporije radim, trošeći dragocjeno vrijeme. Ili, kad radim ono što bih trebala raditi bez razmišljanja ili žaljenja, kasnije bih mogla pomisliti: „Nedavno sam radila to i to pa je u redu da se malo odmorim.“

Kad se razvije samozadovoljstvo, ono hrani vezanosti za ego i udobnost. Osjećam da sam dobro postupila i imam visoko mišljenje o sebi, pa mislim da je u redu odmoriti se. Zbog toga nam Učitelj uvijek govori da se trudimo napredovati. Samozadovoljstvo je veliki propust koji stare sile mogu iskoristiti.

Također sam shvatila da ne samo da imam vezanost za fizičku udobnost, već i za mentalnu udobnost. Ta želja za mentalnom utjehom može spriječiti da osoba bude odgovorna prema sebi i drugima, da bude marljiva, da gleda unutar sebe i ima dobru narav, između ostalog.

Zapravo, nisu li stvari koje umiruju nečiji um dio procesa kultivacije? Kako se mogu poboljšati ako izbjegavam nelagodu? Iako je u nekim scenarijima sve u redu, još uvijek postoje slučajevi gdje želim izbjeći stvari koje mi stvaraju nelagodu. Na primjer, nikad nisam voljela plaćati račune - ne želim ni razgovarati o tome - tako da ih je moj suprug ljubazno plaćao tijekom proteklih godina. Nije da on voli plaćati račune, a ponekad je i on frustriran ili pod stresom. Ipak on to radi jer zna da ja to ne volim. Zašto ja ne mogu tolerirati taj zadatak? To je zato što mi stres uzrokuje mentalnu nelagodu, i umjesto da se osjećam nelagodno, izbjegavam ga.

Kroz učenje Fa shvaćam da je vezanost za udobnost vrlo opasna. Vrlo je podmukla i prepredena. To nam lako može utjecati na misao da učinimo ovo ili ne učinimo ono, i da se to čini se kao prirodna misao koja dolazi od nas samih. Ona djeluje kao topli pokrivač, omotavši nas unutra, čineći nas tako opuštenima i uljuljanima u lijenosti da se ne možemo izvući iz vezanosti za stvari poput emocija, straha, slave i dobiti. To nas može spriječiti da budemo odgovorni prema sebi i prema onima koje smo obećali spasiti - i stoga moramo stalno voditi računa o našim mislima i navikama. Osjećam da je vezanost za udobnost jedna od glavnih stvari koju stare sile koriste da unište praktikante.

Još jedna vezanost koja se lako može ušuljati je ogorčenje. Doživjela sam ovo prošle godine kada sam počela osjećati da su stvari bile nepravedne na mom poslu. Radila sam po ugovoru i prema pravilima tvrtke i bila sam vezana za 8-satno radno vrijeme, ali mi je voditelj dao jedan od najvećih zadataka s najzahtjevnijim rokovima. Bio je to veliki psihički pritisak i morala sam raditi mnogo neplaćenih sati da bih uhvatila korak. U početku sam bila sretna što sam imala posao i bila sam spremna izdržati teškoće - ali sam ograničila svoju izdržljivost. I kako je ugovor više puta produžavan, samozadovoljstvo se razvijalo i počela sam se ljutiti zbog nepravednog postupanja. Konačno, sam imala nejasne misli o tome da mi nije stalo do toga hoće li se posao završiti jer je bio tako težak. Nekoliko tjedana kasnije, iznenada, tvrtka je ukinula sve ugovorne pozicije, iako su najavili da su ugovori bili produženi za još najmanje pet mjeseci.

Bila sam bez posla. Budući da nisam spoznala svoju vezanost za ljutnju, kako je vrijeme prolazilo, shvatila sam da me sitnice sve više iritiraju – poput toga kad me sin prekida dok radim na nečemu ili ako netko traži da učinim nešto dodatno da im pomognem. Nisam eliminirala te misli, i počelo se formirati grozno biće. Strpljenje mi se smanjivalo, a moje ogorčenje je raslo. Na kraju se dogodio incident koji me je gotovo upropastio u ovoj strašnoj vezanosti.

Ogorčenost dolazi kada osjećamo da nam je učinjena nepravda ili da se prema nama nepravedno postupalo. Komunistički egalitarizam kaže da svi moraju biti tretirani jednako. Ipak, mi kultivatori znamo da se prema svima ne može postupati isto, i dok se stvari ponekad mogu činiti nepravednim, one zapravo nisu nepravedne.

Ovu vezanost mogu lako ojačati drugi komentirajući da nas je netko povrijedio. Možda čak želimo gajiti ljutnju jer mislimo da je to opravdano. Ipak, mi smo praktikanti. Čak i ako nam je netko nanio nepravdu, i ako svi oko nas govore da nam je netko naudio, moramo gledati na stvari kao kultivatori. Bez obzira dugujem li karmički dug ili je to smetnja starih sila, sve je to zbog vezanosti koju ja moram otpustiti. Nije li to prilika da podignem svoj xinxing? Stoga toj osobi moram iskreno zahvaliti, jer da nije stvorila tu situaciju, ne bih se mogla poboljšati. Kao što je drugi praktikant istaknuo, možda se netko čak i žrtvovao da bi mi pomogao da se poboljšam.

Vidjela sam ozbiljnost ogorčenosti iz prve ruke. Vrlo je lukava i podmukla pa moram biti na oprezu. Sada je mogu lakše prepoznati kad se pojavi i ne bih je trebala tek tako pustiti bez da je razotkrijem i eliminiram.

Raditi bolje u vremenu koje preostaje

Kraj vremena je stigao, i malo dragocjenog vremena je preostalo. Ipak, nisam dovoljno dobro radila, a toliko živih bića još uvijek čeka da budu spašena.

Do kraja ćemo imati prilike da se poboljšamo. Stoga ćemo imati testove i poteškoće. Neke situacije zaista nisu jednostavne. Ponekad mislim da želimo poboljšati situaciju, a ne same sebe.

Jedan od načina na koji se pokušavam poboljšati je da se stalno pitam: „Koja je tvoja motivacija?“ (Predavanje četiri, Zhuan Falun). To mi pomaže vidjeti jesu li moji motivi čisti, ali moram gledati dublje. Ponekad se čini da radim nešto dobro, poput odvođenja moje majke u trgovinu, ali ako pogledam dublje, možda ću naći sebičnost da ne želim da me uznemirava kasnije kad sam zauzeta. Ili kad nekome pomažem, mogu biti uključene vezanosti želje za isticanjem i slušanja lijepih stvari.

Pitanje koji su moji pravi motivi pomaže u otkrivanju i uklanjanju onoga što ne bi trebalo postojati - da se eliminira ljudsko razmišljanje i sebičnost te da moje misli ostanu ispravne.

Shvatila sam koliko su važne moje misli. I zašto ne bi bile? One također imaju materijalnu egzistenciju. Nedavno, kad je broj ljudi koji slijede moj mali Ganjing World kanal iznenada malo skočio, pomislila sam da ne bi trebao rasti prebrzo. To očito nije bila moja misao, ali nisam je eliminirala. Ne samo da kanal nije rastao, već su ga sljedeći dan neki ljudi prestali pratiti. Drugi put, kad je opet počeo malo rasti, bila sam zadovoljna sobom. Neki ljudi su ponovno prestali pratiti kanal. To pokazuje da se moram sjetiti svrhe koja stoji iza onoga što radim - to je da spasim živa bića, a ne da sebe potvrdim. Čak su i naizgled beznačajne misli važne, a i trebale bi se uskladiti s božanskim razmišljanjem.

Kao što Učitelj ističe u svom nedavno objavljenom članku, moramo također pomagati jedni drugima, bilo da je to obična osoba, kolega praktikant ili netko tko se istinski ne kultivira, ali je među praktikantima. Sve je to naša kolektivna odgovornost i moramo dati sve od sebe da rješavamo stvari s ispravnim mislima. Ponekad možemo misliti da pomažemo, ali to zapravo ne mora biti slučaj.

Na primjer, misliti da stariji praktikant nije sposoban učiniti ovo ili ono ili se složiti da bi netko trebao ostati kod kuće ako se ne osjeća dobro, umjesto da ga potičemo da dođe učiti Fa - ove stvari mogu izgledati promišljene ili suosjećajne na površini, ali to je zapravo korištenje ljudskog razmišljanja. Moramo sagledati stvari iz perspektive praktikanta i zapamtiti da takve stvari potiču praktikante da idu pogrešnim putem. Umjesto toga, trebali bismo pomoći jedni drugima da sagledamo stvari iz perspektive Fa kad se ukaže prilika i to na ljubazan, suosjećajan i racionalan način. Naravno, ono što biće na kraju izabere, ovisi o njemu i ne možemo forsirati ili inzistirati. Možemo samo dati prijedlog. Ali ako je naše vlastito mišljenje ljudsko, a ne ispravno, čemu to doprinosi?

U isto vrijeme, nije li to ujedno i test za nas? Nije li to da vidimo kakvo je naše vlastito razmišljanje i odgovor i možemo li otpustiti sve vezanosti ili predodžbe koji se pojavljuju? Zbog vezanosti za ugled i slušanja lijepih stvari, ponekad sam šutjela čak i u ozbiljnim situacijama, jer nisam htjela riskirati da nekoga uznemirim ili da netko loše misli o meni. Sada žalim zbog toga, jer su neki ljudi preminuli.

Također moramo razlikovati dobro od lošeg, i ne samo slijediti druge. Nedavni članak Učitelja čak upozorava na neke koji su daleko skrenuli s puta i nanijeli ozbiljnu štetu. Ali bilo da su to istinski praktikanti ili svakodnevni ljudi, ne bismo trebali gledati na njih s prezirom. U stvari, oni koji su najviše izgubljeni su najjadniji i u najvećoj opasnosti. Stvari u društvu su sada naopake. Mladi su bili posebno pogođeni i stvarno im je teško razlikovati dobro od lošeg. Teško je zamisliti poteškoće u odupiranju svim negativnim čimbenicima bez poznavanja Fa. Svašta se sada prihvaća i hvali. To može dirnuti srce praktikanta ako se ne podsjetimo na širu sliku i zašto smo ovdje.

Nedavni primjer toga dogodio se kada sam putovala u Zapadnu Virginiju i zaustavila se zbog goriva i nešto hrane. Trojica mladića bila su iza pulta. Jedan od njih imao je bradu, bio je jako našminkan, imao je naušnice i jarko obojenu kosu. U početku sam imala lošu misao o njemu. No ispravila sam se i pomislila: „Moram pokušati pomoći svima na koje naiđem. Ništa nije slučajno.“ Još jedan mladić je došao uzeti moju narudžbu. Ponudila sam mu lotos cvijet i letak Dafa, što je rado primio. Mladić s bradom čuo je ono što sam govorila i prišao je slušati. Ponudila sam mu i cvijet i letak, i on je bio tako sretan - čak i sretniji od drugog mladića - i složio se s principima Dafa.

Bio je to još jedan podsjetnik da ne kreiramo loše misli. Da nisam ispravila svoje razmišljanje, čovjek možda ne bi prišao meni, ili bi možda odbacio ono što sam rekla. On i sva živa bića koja on predstavlja mogu biti uništeni zbog mene. Ako praktikanti u Kini mogu pomoći spasiti čak i one koje kontrolira zlo, koji su prema njima postupali tako užasno i okrutno, zar ja ne bih trebala ne obraćati pažnju na ove male stvari s kojima se susrećem?

Situacija je doista ozbiljna. Živa bića računaju na to da nas neće omesti ili pokrenuti ono što se događa u svijetu oko nas. Moramo se dobro kultivirati i pomoći da ih spasimo. Ovo je naša sveta dužnost.

Prije nekoliko godina, nešto što je Učitelj rekao podsjetilo me na scenu iz filma „Schindlerova lista.“ Pronašla sam scenu na YouTube-u pod nazivom „Nisam učinio dovoljno" da osvježim sjećanje. U sceni, Schindler vrši pripreme za 1.100 Židova koje je pomogao spasiti. Schindleru je zatim podaren prsten s natpisom „Tko spasi jedan život, spašava cijeli svijet.“

Prizor se nastavlja Schindlerom izjavom: „Mogao sam dobiti više. Da sam zaradio više novca ... bacio sam toliko novca. Nemaš pojma." Židov tješi Schindlera rekavši da je učinio toliko, ali Schindler odgovara: „Nisam učinio dovoljno." Iz kaputa izvlači zlatnu pribadaču i kaže: „Ova pribadača... još jedna osoba je mrtva ... zbog ovoga." Zatim počinje jecati, govoreći: „Mogao sam spasiti još jednu osobu, a nisam!" To me podsjeća na moje vezanosti. Je li vrijedno držati se tih sitnica? Hoću li biti poput Schindlera i žaliti jer su me moje vezanosti spriječile da spasim još jednu osobu, koja zapravo predstavlja mnogo više od samo jedne osobe? Kako bih mogla biti tako sebična kad mi je toliko toga povjereno?

Završit ću s riječima Učitelja iz „Fa predavanje na Fa-konferenciji u Njujorku“, koje me uvijek podsjećaju na ozbiljnost kultivacije.

Učitelj je rekao,

„Ključ je u tome da učenici Dafe budu dobri u onom što treba da rade. Ali neki od vas se čak ne kultivišu marljivo, ne kultivišu se ozbiljno, ili se baš ne kultivišu, ili se sporadično kultivišu, ili s pola srca. U Dafa projektima za spašavanje ljudi, tvoje ljudske predstave pokreću tvoje vezanosti, pa se često osećaš povređen. Šta tu ima da bude nepravedno?! Zar ne znaš šta si ovde došao da uradiš?! Zar ne znaš koliko je velika tvoja odgovornost?! Zar ne znaš da nebrojena živa bića čekaju na tebe da ih spasiš? To je tvoja odgovornost! To je tvoja želja! Kad svi zajedno radite stvari da spasite živa bića, to je prilika i to treba da stvori uslove da se spasu živa bića, a ti je ne koristiš dobro. Zar ne znaš koliko ćeš ozbiljan zločin počiniti ako ne radiš stvari koje učenici Dafe moraju dobro da rade?!“ (Fa predavanje na Fa-konferenciji u Njujorku 2016.)

Kad radim loše, to utječe na toliko mnogo stvari - od ljudi koje mogu vidjeti koji čekaju da budu spašeni, do mog neposrednog okruženja, do bića u mom malom svemiru i života koje predstavljam, do količine zla, do organskih i naizgled anorganskih stvari, do materije koja reciklira, na živote profesije koju predstavljam i još više toga.

Učiteljev aranžman je najsavršeniji. Na meni je da ga slijedim. Sve je međusobno povezano i ništa nije slučajno. I dok pomažemo spasiti druge, pomažemo spasiti sebe, kroz proces uklanjanja naših vezanosti, transformiranje naše karme i stjecanja moćne vrline - time podižemo našu razinu.

Sjećam se da sam u Shen Yunu gledala priču o vojniku koji je odustao od ovozemaljskih želja da bi postigao Tao. Čak je slijedio svog gospodara da bez oklijevanja skoči s litice, dok su drugi bili uplašeni. U tom sam trenutku imala nejasno sjećanje da sam bila upravo takva osoba u prošlosti. Također se sjećam da sam bila poput osobe koja je slijedila Učitelja i koja je bez oklijevanja skočila u tikvu.

Samo da ne izgubim čvrstu vjeru i odlučnost u ovim vremenima kraja, baš kada su mi najpotrebniji.

Gore navedeno je samo moje razumijevanje na mojoj trenutnoj razini. Molim vas, ljubazno istaknite sve što nije u skladu s Fa.

Hvala, Učitelju!

Hvala, kolege praktikanti!

(Predstavljeno na Fa konferenciji u Washingtonu DC, 2023.)