U zadnjih osam godina sam pet godina bila bespravno zatvorena.
Ovdje pišem o svojim iskustvima u zatvoru kako bih prikazala čudesnu snagu Dafa i da bih pokazala vlastitu zahvalnost Učitelju i Dafa.
Odbijam nositi zatvoreničke oznake
Uhićena sam, bez pravnog osnova, u ljeto 2007. godine i osuđena na pet godina tamnice.
U srpnju 2008. godine kolegica praktikant i ja smo odvedene u zatvor.
Tijekom zdravstvenog pregleda kod obje su konstatirani srčani problemi kao i visok krvni tlak, te je zatvor odbio da nas prihvati. Dužnosnik centra za pritvaranje je morao podmititi zatvorsku upravu ne bi li nas prihvatili kao zatvorenike.
Učiteljevo učenje mi je uvijek bilo na umu:
„Zašto bi se ti, Dafa učenik, trebao bojati zlih dok trpiš progon? Srž problema je da imaš vezanosti. Ako to nije slučaj, nemoj pasivno podnositi, i suoči se sa zlim ljudima s
ispravnim mislima u svako doba. Bez obzira na situaciju, ne surađujte sa zahtjevima, naredbama zla, ili onim što zlo potiče. Ako svi ovo čine, okruženje neće biti ovakvo. „
(„Ispravne misli Dafa učenika su moćne“ iz Bitno za daljnje napredovanje II)
Na početku nisam bila dovoljno odvažna da odbijem nositi zatvoreničke oznake, već sam ih držala na način da su stalno otpadale. Jedne večeri, kada je vidjela da nemam zatvoreničku oznaku, šefica zatvorskog odjela me upitala za ime. Odgovorila sam joj da je moje ime „Dafa učenica.“ Počela je da viče na dežurnog dužnosnika odjela, „Ovdje je jedna koja ne nosi zatvoreničku oznaku, i koja, također, govori da je njeno ime 'Dafa učenica'.“ Nakon nekoliko dana šefica zatvorskog odjela me pozvala na razgovor, no nije ništa poduzela po pitanju oznake.
U rujnu 2009. godine, biro za upravljanje zatvorima je poslao nekoga da izvrši inspekciju. Šefica odjela je bila u pratnji jednog dužnosnika koji je došao da nas posjeti.
Kad su me upitali zašto nisam nosila zatvorske oznake, istupila sam i rekla: „Ja sam praktikantica Falun Gonga i žalba na moj slučaj je u toku. Neću nositi nikakav bedž.“
Žena iz inspekcije je s razumijevanjem klimnula glavom.
Odbila sam samicu
Šefica zatvorskog odjela je odlučila da moram biti kažnjena. Jednoga dana mi je saopćila da ako i dalje budem odbijala da nosim zatvorske oznake, ona će reći vođi grupe da me zatvore u samicu. Održavala sam jednu ispravnu misao: Kako bi jedan Dafa učenik mogao biti zatvoren u samicu? S ovakvom mišlju, okrenula sam se i izašla zajedno s vođom grupe.
Šefica zatvorskog odjela je izjurila iz svog ureda, pokušavajući me uhvatiti. .
U trenutku kada me zgrabila za leđa, ja sam uzviknula: „Falun Dafa je dobar!“,, a zatim sam izgubila svijest.
Kada sam došla svijesti, vidjela sam da me pet ili šest ženskih stražara nastoji uvući u ured.
Ponovno sam povikala: „Falun Dafa je dobar!“ i prije nego sam dovršila uzvik, stražarka je rukom prekrila moja usta i ja sam ponovno izgubila svijest. Uvukle su me u ured i počele razgovarati o prisilnom hranjenju i drogiranju. Čula sam njihov razgovor i kazala: „Tko god mi bude prisilno davao drogu bit će odgovoran u slučaju moje smrti.“ Na kraju su odustale od te ideje. Nakon nekoliko sati sam u potpunosti došla svijesti. U potpunosti sam ih uspjela zaustaviti u njihovoj namjeri da me zatvore u samicu.
Doista sam razumjela Učiteljeve riječi:
„Ako pri susretu s okolnostima koje te stavljaju na kušnju, tvoje misli zaista mogu biti ispravne, onda, kad se susretnemo sa zlim progonima i kad se susretnemo s ometanjem, samo jedna vaša rečenica ojačana nepokolebljivim ispravnim mislima može učiniti da se zlo trenutačno dezintegrira (aplauz), i učinit će da se oni koje zlo koristi okrenu i pobjegnu, ona će učiniti da se zli progon nad vama razgradi, a također će učiniti da zle smetnje koje vas ometaju nestanu bez traga. Sve što treba je jedna misao rođena iz ispravnog vjerovanja.
I svatko tko može čvrsto održati tu ispravnu misao i preći dalek put, će postati veličanstveno božanstvo skovano u Dafa. (Dugački aplauz)
(Podučavanje Fa na međunarodnoj konferenciji Zapadnih SAD)
Nikada ne surađivati sa zahtjevima koje zlo nameće
Mnogi pritvorenici nisu bili u stanju izvršiti veoma naporne radne zadatke na vrijeme, te je onima koji su popustili u ispunjenju norme bilo uskraćivano jelo.
Kasnije, ako bi netko popustio u izvršenju dodijeljenog mu radnog zadatka, cijela bi grupa bila kažnjena uskraćivanjem hrane.
Shvatila sam kako ne trebam prihvatiti ovo kažnjavanje i pošla sam uzeti hranu.
Voditeljica grupe me je zaustavila i kazala: „Ako želiš jesti, možeš otići na razgovor šefici zatvorskog odjela, no jamčim ti da se nećeš vratiti.“ Znala sam da me pokušava zaplašiti.
Jednostavno sam joj odgovorila: „Baš dobro“ i otišla niz stepenice. Kad je vidjela da me njene prijetnje nisu uopće uplašile, pozvala je jednu dežurnu zatvorenicu da ode sa mnom uzeti hranu. Kako sam se čvrsto oduprla ovakvoj vrsti kažnjavanja, odustali su od ovog pravila.
Potom su počeli da nam uskraćuju mogućnost da se peremo. Vrijeme je bilo izuzetno vruće, a mi smo morali raditi 12 sati dnevno. Ipak, kupanje nam nije bilo dopušteno.
Nisam to željela prihvatiti. Kad je stražarka došla, ja sam ju upitala: „Jesi li ti ta koja nam ne dopušta da se peremo?“ Ona je to zanijekala, a zatim je izašla. Potom sam čula jednu pomoćnicu kako nas doziva govoreći da se idemo okupati. Tako je i ovo pravilo bilo ukinuto.
Jedne je nedjelje bilo naloženo da moramo raditi prekovremeno, a ja sam to odbila. Kako sam pokazivala simptome akutnog srčanog napada, šefica zatvorskog odjela me poslala u zatvorsku bolnicu gdje sam bila zadržana od 28.prosinca do veljače.
Čula sam kako namjeravaju da me zatvore u samicu, a potom i u strogo kontrolirani odjel za proganjanje.
Prijateljica praktikantica je uspjela da mi dostavi poruku u kojoj me pitala želim li da pozove u pomoć moju obitelj. Nisam željela uznemiravati moju obitelj jer sam znala da će mi Učitelj pomoći.
Tri dana nakon toga, desilo se čudo –član moje obitelji je došao da me posjeti i poveo me kući da proslavimo Novu Godinu! Samo jedna ispravna misao u mojoj glavi: „Učitelj mi pomaže“, i pokušajda me zatvore u samicu i spreme u strogo kontrolirani dio je propao.
„Ja jedino slušam mog Učitelja!“
Tokom pet godina zatočeništva, bila sam hospitalizirana više od dvadeset puta zbog visokog tlaka i srčanih smetnji te sam u više navrata bila blizu smrti. U takvim bi trenucima imala samo jednu misao na umu: „ Ja sam doista Dafa učenica. Ja nemam nikakvo oboljenje.“
Ni najmanje nisam marila za ono što su mi govorili liječnici, kako mogu svakoga trenutka dobiti „izljev krvi u mozak“ ili „infarkt miokarda“. Samo bih govorila da sam sasvim dobro.
Suočeni sa ovakvim mojim stavom, liječnici su tražili da potpišem izjavu da oni neće biti odgovorni u slučaju moje smrti.
Kako ne bih teretila ove liječnike, potpisivala sam takve izjave svaki puta kad bih bila hospitalizirana. Preživjela sam iako nisam bila podvrgnuta nikakvom liječničkom postupku.
Moje osobno iskustvo je potvrdilo čudesnost Dafa i ono što Učitelj kaže:
„Buddha Fa je najdublji i najtemeljitiji. To je najmističnije i najneobičnije od svih učenja na svijetu.“
(„Lunyu“, Zhuan Falun)
„Za zlo je doista veliki gubitak što te spremilo na ovo mjesto“
Čvrsta vjera da je Učitelj uvijek uz menenikad nije bila poljuljana za vrijeme mog boravka u zatvoru. U najbespomoćnijim trenucima,u svom bih srcu pozvala: „Učitelju, pomozite mi!“ i rezultat bi uvijek bio najbolji.
Dok bih prolazila kroz različite teške testove, uvijek bih u sebi recitirala Učiteljevo učenje:
„Dakle, kada dođete u susret s poteškoćama, to je savršena prilika za vaš napredak. Ako ste sposobni gledati unutar sebe, ta izazovna situacija će ustvari postati prilika, nešto za prebroditi i šansa da uđete u novo stanje.“
(Fa Predavanje na konferenciji u New Yorku 2008.)
Recitirala bih Fa i slala ispravne misli svakog dana kako bih uklonila zlo. Svi su stražari govorili da sam ja netko s kime se „teško nositi.“ Kolegica praktikantica je rekla: „Za zlo je doista veliki gubitakšto te je spremilo na ovo mjesto.“
Dva mjeseca prije isteka moje kazne, jedna od zatvorenica je u strahu kazala: „Što ćemo raditi kada ti odeš? Tko će onda pozivati na pravdu za nas?“
Zatvorski dužnosnici i dužnosnici lokalnog Ureda 610 su tajno planirali da me pošalju u centar za ispiranje mozga, a također su doveli i „predavačicu“ kako bi sa mnom obavila razgovor.
U trenutku kada je „predavačica“ stigla, osjetila sam kao da me je pogodio srčani udar.
Moji udovi su se počeli trzati i nisam mogla govoriti. Predavačica je bila toliko uplašena da je odmah pobjegla. U sobi je nastao metež. Predavačica se neko vrijeme zadržala u hodniku da vidi daljnji razvoj događaja. Nakon pola sata se tiho udaljila kad su se stvari vratile na normalu. Njihov pokušaj da me spreme u centar za ispiranje mozga je završio neslavno.
Dostojanstven izlazak iz zatvora
Kad sam otpuštena iz zatvora, lokalna policija je željela da me odvede u njihovu postaju da nešto nešto potpišem. Uz pomoć ispravnih misli kolega praktikanata, moja je obitelj došla, posjela me u auto i odvela doma. Prošla sam muke nakon što sam po drugi puta bila zatvorena.
Tijekom ovoga mučenja, ponekad bi mi doista bilo teško i u suzama bih često molila Učitelja: „Učitelju, neću još dugo biti u stanju ovo podnositi.“ Ali svaki puta kada bih se prisjetila što je sve Učitelj izdržao zbog nas, u srcu bih postala odlučna da ću izdržati.
U isto sam vrijeme znala, da dok sam u zatvoru, kolege praktikanti brižljivo paze na moju situaciju i potpomažu me ispravnim mislima. Znala sam da je Učitelj uvijek uz mene.
Četrnaest godina kultiviram Dafa. Od toga sam sedam godina provela u zatvoru.
Prošla sam kroz to s vjerom i koračala moj put Fa ispravljanja ispravno, a zlo se bojalo toga i to ga je uplašilo.
Sada sam došla u drugo okruženje. Nastavit ću pomagati Učitelju u Fa ispravljanju i spašavanju živih bića. Vratit ću se kući sa (svojim) Učiteljem!
