U starim vremenima sposobnost da se prepoznaju i uklone vlastite pogreške, smatrala se vrlinom plemenitih ljudi. Naširoko su hvaljeni oni koji su imali hrabrosti da se suoče sa vlastitom nesavršenošću i da je uklone kako bi se sami poboljšali. Kako kaže izreka: „Tko (od nas) ne pravi greške? Počast pripada onima koji su u stanju priznati vlastite greške i napraviti preokret u vlastitom životu.“
Ono što slijedi je nekoliko priča o tome kako su povijesne ličnosti okrenule novu stranicu (u svojim životima) i dostigli visoka postignuća.
1. Huangfu Mi: Priznati učenjak
Huangfu Mi (215.-282.) je bio učenjak iz drevnih vremena, poznat po svojim dostignućima i utjecaju u književnoj povijesti i medicini. Kao plodan pisac, njegov je rad pokrio široki spektar tema, uključivši povijest, etiku, i medicinu. Posebice, njegovo djelo pod naslovom „Učenje o akupunkturi“ je prva istraživačka monografija koja se bavi teorijom i praksom akupunkture.
Petnaestogodišnjak koji besposličari
Život Huangfu Mia se protezao kroz tri dinastije. Rođen je za vrijeme Istočne Han dinastije (25.- 220.), odrastao je u periodu Tri Kraljevstva (220. - 265.), a umro u vrijeme Zapadne Jin dinastije (265.- 317.)
Budući je njegova majka umrla dok je on bio još veoma mali, posvojili su ga ujak i ujna.
Kad je napunio petnaest godina, njegovi su se usvojitelji preselili iz Lingtaia u provinciji Gansu, u Yingchi u Henan provinciji.
Kao tinejdžer, Huangfu Mi je najviše vremena provodio besposličareći s društvom iz susjedstva. Kad je navršio dvadeset godina još uvijek je bio neznalica po pitanju povijesti, filozofije, književnosti, etike i religije, dakle su svim područjima znanosti za koje se smatralo da bi trebale biti poznate mladim ljudima njegovih godina.
Jednoga je dana donio jednu slatku dinju na poklon svojoj pomajci. Na to je njegova majka uzviknula: „ Pa ti si već napunio 20 godina, a ipak si tako slabo obrazovan.“ Doista me boli to što vidim da tratiš toliko dragocjenog vremena. Ako dosita želiš biti dobar sin, moraš ozbiljno učiti i postati dobro učiti predmete koje mladi čovjek tvojih godina mora poznavati. U stara vremena, Mencijeva majka se tri puta selila ne bi li našla dobro susjedstvo za svog sina. Možda sam ja propustila da odaberem dobro mjesto za život s dobrim susjedima koji bi na tebe imali dobar utjecaj? Zbog čega još ne pokazuješ zanimanje za čitanje i kultiviranje tvojih moralnih vrijednosti?“
Huangfu Mi je briznuo u plač i obećao majci da će početi sve od početka te da više nikad neće gubiti vrijeme. Od toga trenutka je počeo čitati knjige, ne gubeći ni jedan dan. Čak i kad bi radio u polju, koristio bi svaki trenutak odmora čitanje. Što je više čitao to je postajala jača snaga njegove volje i dublji njegov mir.
Plodni pisac koji se trudi ima pozitivan utjecaj na društvo
Kad je Huangfu Mi napunio 26 godina, odlučio je postati pisac, želeći da njegovo pisanje ima pozitivan utjecaj na društvo.
Zbog širokog polja njegovih interesa, djela Huangfu Mi-a pokrivaju mnogo različitih tema.
Jedna od tema na koju je usredotočio svoje pisanje je bila društvena hijerarhija. Za tu se temu smatralo kako ima veliku odgojnu vrijednost.
Druga tema njegovih književnih djela je bila povijest. Kad je primijetio kako postoji malo knjiga koje se odnose na događaje prije Han Dinastije, preuzeo je da kompilaciju„Imperijalnog Stoljeća“, opsežnu knjigu koja pokriva povijesne događaje protežući se od najranije ere „Tri Cara“ do novijih dinastija. Uz to je napisao još dosta knjiga od drugim povijesnim razdobljima.
Na kraju je pisao knjige hvalospjeva o plemenitim ljudima starine, koji su čvrsto držali do svoga sustava vrijednosti i nikada se nisu povijali pred silom niti bili pohlepni za slavom i bogatstvom. Biografije o 91 pustinjaku, Biografije o isposnicima, i Biografije žena koje su ostala vjerne svojim muževima su samo neke od njegovih dijela.
Budući je Huangfu Mi živio u vrijeme kad su se snage izmjenjivale i nove dinastije se oblikovale, on je imao priliku vidjeti mnoge ljude zavedene snagom vlasti koji su bili u potrazi za slavom i bogatstvom. On je prezirao prevrtljivce koji su prilagođavali svoje moralne vrijednosti kako bi se dopali onima na vlasti, a imao je veliko divljenje prema onima koji nisu tražili bogatstvo, nisu marili za siromaštvo, oskudicu ili za moć. Pisao je knjige o ovakvim temama u namjeri da ohrabri svoje sunarodnjake da ustraju u svojim moralnim vrijednostima i prikupe više moralnih vrlina.
Još jedna tema o kojoj je pisao je bila medicina. Kad se razbolio, Huangfu Mi je i sam spoznao vrijednost medicine. Kako je sam kazao: „ Bez obzira koliko smo mi sami lojalni caru ili koliko smo dobra djeca našim roditeljima, od nas nema koristi ako se razbolimo. Zbog toga je važno da se upoznamo s medicinom.“
Sastavio je knjigu naslova „Učenje o akupunkturi“ u kojoj je nabrojio i poredao 349 akupunkturnih točaka i dao detaljne opise njihovog položaja i njihove veze s energetskim kanalima u našim tijelima. Također, pisao je o tome kako glazba i ljudsko duhovno zdravlje imaju utjecaja na funkcioniranje unutarnjih organa. Ova je knjige bila obavezna literatura drevnih studenata medicine, te je tako on dobio titulu „Oca akupunkture.“
Huangfu Mi naglašava da pisci moraju osigurati da njihov rad ima pozitivan utjecaj na ljude i društvo. Bio je protiv pretjerivanja u pisanju i protiv napuhanih, praznih riječi.
Plemenit čovjek koji je ostao vjeran samome sebi
Iako je postao veoma poznat, Huangfi Mi je ostao skroman i nije pokazivao interes za slavu.
Kad su ga pozivali da proširi krug prijatelja i popravi svoj ugled, on je izrazio želju da umjesto toga živi jednostavnim životom.
Poznato je da je odbio puno poziva da služi na kraljevskom dvoru. Kad ga je car Wudi pozvao želeći mu dodijeliti titulu „Kraljevskog Učenjaka“, odbio je tu čast i zatražio da bude izuzet. U svom pismu caru, on piše; „Čuo sam kako će mudri car biti okružen službenicima koji su dovoljno hrabri da kažu istinu te da će (njegova) uviđavna politika ohrabrivati ljude da izraze svoje brige. Moja malenkost moli Vas, mudrog vladara, dopuštenje da se usredotočim na pisanje i prakticiranje medicine.“ Car Wudi je poštovao tu njegovu želju i još mu je darovao čitava kola knjiga na čitanje.
Zbog toga što je stalno čitao i pisao, drugi su ljudi govorili Huangfu Miju da je vrlo vrijedan. Kad su mu govorili kako naporan rad može skratiti njegov život, on bi odgovarao: „Ako ujutro pronađem Tao, neće mi biti žao ako tu večer umrem. Tijek nečijeg života je uređen od strane Neba.“
Također je ukazivao da samo onda ako se prema slavi i vlastitim interesima odnosimo bez da im pridajemo važnost možemo produžiti vlastiti život, i samo kad se klonimo bogatstva i moći, možemo zadobiti pravi Tao (Istinu Univerzuma.) On je također napisao članak u kojem izražava želju da živi običan život bez tereta materijalnih interesa i slave. Umjesto toga on je poštovao sklad neba i zemlje. (Iz Knjige dinastije Jin)
(Nastavit će se…)
