Falun Dafa sam počeo prakticirati 1996. godine i brzo sam se poboljšao u svom okruženju grupne kultivacije. Svaki dan sam učestvovao u grupnim vježbama i grupnom učenju i moj život je bio ispunjen. Prisjećajući se tih dana, uvijek se osjećam veoma radosno.
Čudesna iskustva eliminacije karme u ranoj fazi moje kultivacije ostaju urezana u moje srce. Duboko su me dirnula i nikada ih ne mogu zaboraviti. Oni služe kao svjedočanstvo o tome koliko je Dafa veliki i uvijek me motiviraju da budem bolji u svojoj praksi kultivacije. Učitelj je jednom opisao koliko je teško da osoba pronađe Dafa i počne ga prakticirati. Može se pojaviti kao slučajnost u ovom životu. Ali u stvarnosti, neko se možda pripremao za ovo kroz mnoge životne cikluse i trpio mnoge nevolje. Zato bi zaista to trebali cijeniti.
Kada sam prvi put pročitao Falun Gong, moje uzbuđenje se nije dalo iskazati riječima. Osim što sam ozbiljno čitao Dafa knjige, također sam proveo mnogo vremena učeći Dafa učenja napamet. Osim toga, pridružio sam se drugim praktikantima u grupnom učenju i grupnom vježbanju svaki dan. Međutim, ljudskom biću se nije lako kultivirati s obzirom na ogroman karmički dug koji svi nosimo.
Jedne noći 1997. godine, dok sam spavao, učinilo mi se da ležim na podu. Oko mene je vladala mrtva tišina; u daljini je neko pričao, provjeravao mi puls, mjerio pritisak... Osoba u bijelom mantilu je tiho rekla: „U redu je, ovo je epilepsija; uskoro će biti dobro.” Opet me napustio nejasan osjećaj svijesti.
Već je bilo došlo sljedeće jutro kada sam se probudio. I dalje sam ležao na podu prekriven pokrivačem. Gledajući u plafon, nisam mogao da se sjetim šta se desilo prethodne noći. Moja porodica mi je rekla da sam se, nakon što sam došao s posla, iznenada onesvijestio i pao na pod bez ikakvog upozorenja. Pozvali su hitnu pomoć i doktor je konstatovao da imam epilepsiju. Šta? Epilepsija? Ove su me novosti slomile.
Šta je epilepsija? Razmišljajući o onome što sam vidio kao dijete: neko leži na zemlji, prekriven prljavštinom; cijelo mu se tijelo trza i trese sklupčano u loptu. Jad ovog stanja je bilo nešto od čega mi se digla kosa na glavi, a jeza prostrujala mojom kičmom. Nisam ni u najluđim snovima pomišljao da mogu imati takvu karmu bolesti.
Surova realnost situacije odjednom me podsjetila na neke fizičke abnormalnosti koje sam primijetio. Kada su povezani zajedno, formirali su jasno objašnjenje. Nekoliko godina prije toga, moja lijeva ruka je počela neobjašnjivo da se trese i nisam je mogao kontrolisati. Čak sam je desnom rukom držao snažno, pokušavajući spriječiti da se pomiče, ali bezuspješno. Jednostavno nisam mogao to kontrolisati. Ali nakon nekoliko sekundi, stanje bi se vratilo u normalu kao da se ništa nije dogodilo.
Nisam razumio šta se dešava i bilo mi je veoma čudno. Pošto bi kasnije sve izgledalo normalno, jednostavno sam to odbacio. To se nastavilo događati samo jednom u nekoliko mjeseci. Navikao sam na to i nisam to shvatao ozbiljno kako je vrijeme prolazilo. Na kraju sam shvatio da je ovo znak epilepsije!
Suočavajući se sa brutalnom stvarnošću, nisam imao gdje da se sakrijem i jednostavno sam to morao podnositi. Počeo sam više puta učiti Učiteljeva Dafa učenja o karmi bolesti. Kada neko živi u ovozemaljskom svijetu bez ograničavanja svog srca zarad slave, profita i sentimentalnosti, mogao bi se početi natjecati, varati, štetiti i povrijediti druge. Pa kako da onda neko ne stvara karmu?
Ništa se ne dešava slučajno; Nisam imao koga kriviti. Morao sam da platim bilo koju karmu koju sam stvorio u prošlim životima. Mogućnost prakticiranja Falun Dafa u ovom životu je zaista blagoslov uprkos tim nesrećama. Moj jedini izlaz je bio da iskoristim svaki trenutak da učim Dafa učenja i radim vježbe.
Postoji nekoliko vrsta epilepsije, što je stanje mozga s mnogo različitih uzroka, simptoma i tretmana. Budući da uzrok bolesti nastaje u mozgu, teško ga je izliječiti. Većinu vremena, to ostaje osobi do kraja njenog života.
Prvo podrhtavanje udova me nije previše uznemirilo. Međutim, kako je bolest napredovala, drhtanje udova se pojačavalo. Tremor je postajao snažniji i trajanje se znatno produžilo.
Čak i tako, kako se moje proučavanje Dafa učenja produbljivalo i moja vjera u Dafa rasla, epilepsija nije opterećivala moj um. Tokom tih godina eliminacije karme, to nije uticalo na moj svakodnevni rad, grupno učenje ili vježbanje. Drugi praktikanti nisu primijetili da imam takvu karmu bolesti.
Začudo, kad god bi se napad desio, to se uvijek dešavalo nakon posla, usred noći ili tokom vikenda. Sjećam se da sam jednom, baš kad sam trebao držati čas tehnologije, odjednom osjetio da će me moja karma bolesti napasti. Brzo sam se sakrio u ćošak gdje nikoga nije bilo. Nakon minut-dva vratio sam se na predavanje kao i obično.
Ponekad, kada bih kasno uveče osjetio da ću dobiti napad, brzo bih se sakrio u kupatilo da ne bih uznemiravao članove porodice – trudeći se da me ne vide u tako jadnom stanju. Ali karma bolesti je imala svoj tok; jaki ritmični grčevi su izazivali veliku bol. Ali najgora bol je mentalna nevolja koju osoba doživljava kao rezultat gubitka kontrole nad svojim tijelom.
Jasno se sjećam najgore i posljednje epizode napada koju sam ikada doživio. Bilo je to kasno jedne noći 2002. godine, kada sam se osjetio loše i osjetio da se spremao novi napad. Požurio sam da se zaključam u kupatilo da ne uznemiravam porodicu. Kada je napad počeo, desna strana mog tijela je počela ritmično da se grči što se postepeno proširila na gornji dio tijela. Svaki put je postajao sve snažniji i nasilniji i ubrzo se proširio cijelim mojim tijelom.
Podsvjesno sam očajnički pokušavao da održim svoje tijelo u ravnoteži kako ne bih pao. Snažni grčevi u gornjem dijelu tijela su mi poremetili disanje; Hvatao sam vazduh, osjećao sam se kao da se gušim i da sam blizu smrti. Jedina preostala misao je bila da ovaj napad eliminira karmu bolesti i da ću biti u redu.
Upravo u tom trenutku dogodilo se nešto neočekivano: odmah nakon te pomisli, sav drhtaj u cijelom mom tijelu naglo je stao i karma bolesti je iznenada nestala, ostavljajući osjećaj opuštenosti u cijelom tijelu. Moje napeto tijelo se polako opustilo poput ispuhanog balona i konačno sam mogao duboko udahnuti.
Obuzeo me neviđeni osjećaj uzbuđenja kao da se vraćam iz mrtvih. Jedva sam mogao vjerovati: je li ovo bio kraj? Kraj karme bolesti? Tako iznenađujuće! Odmah je radost prevazilaženja karme i zahvalnost Učitelju ispunila cijelo moje biće.
Moje razumijevanje je bilo ispravno i prošao sam nevolju! Prošlo je 20 godina i nisam više imao epileptičnih napada. Kad god se sjetim svojih iskustava to me dirne u srce jer je tako zadivljujuće i nevjerovatno!
Falun Dafa me je prosvijetlio o karmi bolesti i dao mi hrabrost da je pobijedim, dozvoljavajući mi da eliminišem svoj strah ispravnim mislima tokom procesa. Moja zahvalnost Učitelju je neopisiva.
Hvala, Učitelju Li!
