Žena u dobi od 60 godina je bila podvrgnuta brojnim iskušenjima i neizrecivim patnjama jer je odbila odustati od svoje vjere u Falun Gong, duhovnu disciplinu i praksu meditacije koja se u Kini progoni od srpnja 1999. godine.
U proteklih 25 godina, gđa Duan Xueqin, iz Bairin lijevog okruga, grada Chifenga u Unutrašnjoj Mongolija, uhićena je i pritvarana osam puta i zatočena u Prvom ženskom zatvoru u Unutrašnjoj Mongoliji i prisilnom radnom logoru Tumuji na period od 12,5 godina. Vlasti su je mučile ozlijedivši njezinu trtičnu kost, zbog čega je ostala paralizirana od struka prema dolje.
Ni njezina obitelj nije bila pošteđena progona. Njezina mlađa kći je uhićena i držana u pritvoru dva tjedna u dobi od 15 godina jer je progovorila u korist svoje majke. Mladoj djevojci je kasnije prijećeno oružjem i obolila je na srcu.
Policija je također uhitila i pretukla sina gđe Duan pošto ju nisu mogli pronaći. Njezin muž, koji nije prakticirao Falun Gong, također je uhićen i pritvoren. Zbog strahovitog straha i pritiska nije se usudio dopustiti gđi Duan da dođe kući za kinesku Novu godinu 2003. nakon što se vratila nakon višemjesečnog skrivanja od policije.
Unakažena mučenjem u radnom logoru
Prije nego što je gđa Duan počela prakticirati Falun Gong, patila je od upale crijeva, žučnog mjehura, želuca, jetre i bolesti srca. Borila se s bolovima i na kraju je završila prikovana za krevet. Nakon što je 1998. naučila Falun Gong, sve tegobe su nestale za mjesec dana. Više nije trebala liječničku pomoć te je počela raditi i brinuti se za svoju obitelj.
Njezin se život okrenuo za 180 stupnjeva nakon što je Jiang Zemin, bivši kineski vođa, pokrenuo progon Falun Gonga u srpnju 1999. Zbog izvođenja Falun Gong vježbi u parku, uhićena je 28. siječnja 2000. i pritvorena 15 dana.
Ponovno su je uhitili 5. siječnja 2001. službenici Ureda za domaću sigurnost Bairin lijevog okruga i pritvorili u istoimenom pritvorskom centru. Policija ju je pustila uz liječničku jamčevinu nakon što je zbog štrajka glađu jako oslabila. Policija je također od nje iznudila 1.600 yuana.
Trojica policajaca su pretražila kuću gđe Duan 13. lipnja 2001. nakon što je skupa sa suprugom otišla u kupovinu namirnica. Zaplijenili su sve njezine Falun Gong knjige. Jedan je policajac ošamario njezinu tada 15-godišnju kćer jer je rekla da je Falun Gong dobar i da je izliječio majčinu bolest.
Tri dana kasnije, 16. lipnja, policajci su ponovno provalili u njezin dom i uhitili gđu Duan i njezinu kćer. Zatočili su kći na 15 dana i kasnije joj je dodijeljeno tri godine prisilnog rada.
Gđa Duan je uslijed mučenja u prisilnom radnom logoru Tumuji, zadobila ozbiljne želučane probleme. Službenici radnog logora su ju oslobodili ubrzo nakon zaprimanja. Bila je toliko oslabljena i izmučena da su je obitelj i susjedi jedva prepoznali.
Ponovnim prakticiranjem Falun Gong vježbi i učenjem Fa, gđa Duan se postupno oporavila, no ipak je bila izložena čestim uznemiravanjem od strane lokalne policije i gradskih službenika.
Prisiljen na beskućništvo nakon neprekidnog maltretiranja
Nakon što je starija kći gđe Duan rodila u rujnu 2002., ova se preselila kako bi se o njoj brinula. Kad je policija ustanovila da nije kod kuće, maltretirali su njezinu mlađu kćer (16) i prijetili joj pištoljem. Bila je toliko prestravljena da je zadobila srčano oboljenje. Policija je također uhitila supruga gđe Duan i zadržala ga dva dana. Policija je zatim otišla u dom njezine starije kćeri i odvela gđu Duan kući kako bi je mogli nadzirati.
Policija iz Ureda za unutarnju sigurnost iz Bairin lijevog okruga se vratila u dom gđe Duan 14. listopada 2002. i pokušala ju odvesti u centar za ispiranje mozga iz kojeg je uspjela pobjeći. Policija se vratila oko ponoći, uhitila njezina sina, odvela u policijsku postaju i ošamarila više desetaka puta.
Gđa Duan je sljedećih nekoliko mjeseci bila prisiljena živjeti daleko od kuće kako bi izbjegla policiji. Kad se vratila 29. siječnja 2003., tri dana prije dočeka kineske Nove godine, njezin je suprug bio izložen tolikom pritisku da ju je zamolio da ode. Kao beskućnica se zaputila u obližnji Chifeng. Preživljavala je moleći za hranu.
Umalo umro uslijed mučenja u pritvoru
Dana 11. veljače 2003. gđu Duan uhitili su službenici Ureda za domaću sigurnost Chifeng. Bila je zatočena u pritvorskom centru grada Chifeng, ispitivana i mučena.
Policajci su je tukli i ozlijedili joj rame i nogu jer nije htjela odati svoje ime i adresu. U znak protesta protiv progona je štrajkala glađu, a svaki su je dan prisilno hranili. Nekoliko zatvorenica joj je otvorilo usta i pritom slomilo zube. Čuvar ju je jednom nahranio vrećom soli koja joj je ozlijedila želudac i prouzročila iskašljavanje krvi. Zatvorenica joj je umalo slomila nogu bacivši je na krevet nakon prisilnog hranjenja.
Nakon 18 dana mučenja je bila na rubu smrti, a obitelj je dobila obavijest da je odvedu kući.
Prije nego što se gđa Duan uspjela oporaviti, službenici iz policijske uprave grada Chifenga su je odveli u pritvorski centar okruga Hongshan. Čuvar je odmah naredio zatvorenicima da ju prisilno hrane, iako je još uvijek povraćala krv. Sutradan ju je čuvar udario električnom palicom jer je odbijala jesti. Stražari su je kasnije odveli u bolnicu gdje su joj više puta stavili cjevčicu za hranjenje niz grlo u želudac i prisilno je hranili. Svaki put je povratila puno krvi.
Nakon što je vraćena u pritvorski centar, čuvari su je privezali na Samrtničku postelju tijekom dva tjedna. Za to vrijeme joj nije bilo dopušteno ustati kako bi koristila zahod. Zatvorenica ju je skinula do gola i pljuvala kako bi je ponizila. Udarali su joj dojke i ruke kako bi intenzivirali mučenje.
Nakon oslobađanja sa Samrtničke postelje, mišići su joj se ukočili te nije mogla hodati niti koristiti toalet. Morala je kleknuti na tlo, ali je ipak bila preslaba da bi obavila nuždu. Bila je malaksala i na rubu smrti. Čuvari su je hitno odvezli u bolnicu, gdje su joj dijagnosticirali krvarenje u želucu. Vlasti su je oslobodili kako izbjegli preuzeti odgovornost za njezinu smrt.
Agenti iz ureda 610 Bairin lijevog okruga i lokalni dužnosnici općine Sifangcheng su ju često maltretirali kod kuće između 2003. i 2005. godine.
Prva zatvorska kazna od četiri godine
Policija je ponovno uhitila gđu Duan 17. listopada 2005. tijekom pogreba svog svekra. Smještena je u Daban pritvorni centar gdje je brutalno pretučena. Kasnije je prebačena u Prvi ženski zatvor u Unutrašnjoj Mongoliji da odsluži četverogodišnju kaznu.
Paralizirana nakon odsluženja druge zatvorske kazne od 5,5 godina
Ponovno je uhićena krajem 2012. i osuđena na pet i pol godina u Prvom ženskom zatvoru Unutarnje Mongolije.
Kako bi je prisilili da se odrekne Falun Gonga, čuvari su joj uskraćivali san i pokušali isprati mozak. Kada je stražarima i zatvorenicima pokušala objasniti istinu, pretukli su je u izoliranoj prostoriji. Obitelj ju nije smjela posjećivati u zatvoru jer je odbijala surađivati sa čuvarima.
Uslijed mučenja joj ozlijeđena trtična kost, nakon čega više se nije mogla brinuti sama za sebe. Puštena je u siječnju 2018. i nastanila se sa sinom u gradu Daban, Bairin lijevom okrugu.
Treća zatvorska kazna zbog distribucije Falun Gong literature
U manje od godinu dana nakon oslobađanja, četiri službenika iz policijske postaje Bairin desnog okruga su je uhitili 6. prosinca 2018. zbog distribucije Falun Gong literature. Uzeli su joj ključeve i pretražili njen dom, zaplijenivši njezine Falun Gong knjige, fotografije i literaturu. Materijali su kasnije korišteni na sudu kao dokaz prakticiranja Falun Gonga.
Nakon što je odvedena u zatočenički centar Bairin desnog okruga, gđa Duan je odbila da ju se fotografira. Trojica stražara su je naizmjenično mučili električnim palicama. Zatvorski liječnik ju je držao za uši i fotografirao. Tukli su je i privezali lisicama iza leđa jer je radila Falun Gong vježbe i odbila obući zatvorsku uniformu. Mučenje je uzrokovalo visoki krvni tlak i ubrzani rad srca. Odbila je uzeti nepoznate lijekove koje su joj dali čuvari, a ovi su je iz osvete pretukli.
Zbog ozlijeđene trtice joj je bilo teško sjediti. Svaki tjedan su je stražari dvaput pretraživali skidajući je i prevrćući dok je ležala.
Policija u Bairin desnom okrugu predala je slučaj gđe Duan tužiteljstvu Bairin desnog okruga tjedan dana nakon njezina uhićenja. Tužitelj je nekoliko tjedana kasnije proslijedio njezin slučaj Tužiteljstvu grada Chifenga, koje je tjedan kasnije podiglo optužnicu.
Gđi Duan je početkom 2019. suđeno na sudu Bairin desnog okruga i ponovno je osuđena na tri godine zatvora u Prvom ženskom zatvoru Unutrašnje Mongolije te kažnjena sa 5,000 yuana u svibnju 2019.
Mučena u zatvoru nadomak smrti
Budući da se gđa Duan odbila odreći svoje vjere, stavljena je pod strogi nadzor u zatvoru. Nije joj bilo dopušteno kupovati dnevne potrepštine, a nadzornik je naredio Liu Hongu, dilerici droge, da je muči kako poželi.
Liu ju je tukla i zavrnuvši joj ruku jer je odbila nositi pločicu s imenom. Jednom joj je Liu stavila nepoznatu drogu u vodu i rekla četvorici drugih zatvorenica da joj natoče vodu u nosnice. Budući da je uporno odbijala uzeti drogu, Liu ju je davila te na silu zavrnula vrat povlačeći joj kosu, zbog čega se onesvijestila.
Znajući da joj je trtična kost ozlijeđena i ne može sjesti, Liu joj nije dopustila leći. Nakon što je jedva došla do načelnikovog ureda kako bi mu objasnila svoju situaciju, ovaj ju je optužio da je pretukla Liu.
Jednom je Liu pokrila glavu gđe Duan njezinom košuljom dok su je drugi zatvorenici držali na krevetu. Liu je udarila laktom grudi gđe Duan i više puta je udarila šakom po glavi i licu. Lice i usta su joj bili prekriveni krvlju. Dok je teškom mukom pokušavala ispuzati iz sobe, Liu ju je vukla naprijed-natrag po tlu.
Zdravlje gđe Duan se brzo pogoršalo. Više nije mogla puzati i ostala je prikovana za krevet.
Nakon oslobađanja je bila podvrgnuta dvjema teškim operacijama te je umalo umrla. Policija i lokalni dužnosnici iz Bairin desnog okruga su nastavili maltretirati gđu Duan i njezinu obitelj i bezrazložno su ih snimali u javnosti.
