Falun Dafa Minghui.org

Preživjela tešku bolest zahvaljujući Falun Dafa

(Minghui.org)

Moja starija sestra je već prije pročitala Zhuan Falun i imala pozitivan stav prema Dafa. Jednom me je prilikom čak i zamolila da joj pokažem kako se izvode vježbe.

Dva stručka Udumbara cvjetova, koji po predaji cvjetaju jednom svake tri tisuće godina i o kojima se govori u budističkim sutrama, procvjetali su na prozorskom krilu i zidu njene kuće 2008. godine. Ipak, zbog njene strasti za igranje mah jonga, ona tada nije počela prakticirati Falun Dafa.

Dijagnoza: rak želuca

U travnju 2009. godine, u Hebei bolnici za kinesku medicinu, mojoj sestri je ustanovljena dijagnoza: uznapredovali rak želuca. Liječnici su sugerirali da je potrebno što prije operativnim zahvatom odstraniti želudac. Ove loše vijesti su uznemirile cijelu obitelj.

Te sam noći sam je posjetila i rekla joj : „Draga sestro, ovoga puta moraš vjerovati u Fa. Samo Fa može spasiti tvoj život, inače ovo nećeš preživjeti.“

Ona mi je odmah uzvratila: „Ovoga trena počinjem učiti Fa. Sutra neću ići liječniku.“ Zatim je otvorila Zhuan Falun i počele smo skupa učiti Fa.

Narednog dana, obitelj ju je odvela na pregled u Hebei bolnicu za kinesku medicinu. Ona nije zaboravila ponijeti svoj primjerak knjige Zhuan Falun sa sobom u bolnicu.

Dogodilo se da je njena operacija bila odgođena čitava tri dana jer liječnici nisu radili preko vikenda. Sestra mi je rekla: „Budući da nema doktora, ja ću ova tri dana nesmetano čitati knjigu. Dok čekam na operaciju, iskreno ću recitirati „Falun Dafa je dobar“ i „Istinitost-Suosjećanje-Tolerancija su dobri“.

Nakon operacije

Budući da su joj operacijom uklonjene četiri petine želuca, moja je sestra bila stavljena na cjelodnevnu infuziju. Za većinu pacijenata je potrebna količina od 2000 cc tekućine, no njoj je bilo muka već i od 500 cc.

Već nakon četiri dana, ona je sama sebi uklonila cijevi za uvođenje hrane kroz nosnu šupljinu kao i cijev za uriniranje, jer su joj stvarali mučninu i povišenje tjelesne temperature. Njen liječnik je rekao da neki pacijenti trebaju pomoć ovih cijevi i do 40 dana nakon operativnog zahvata.

Sedmoga dana je već mogla samostalno ići u WC, a devetog dana je moja sestra otpuštena iz bolnice.

Prvo je boravila u kući naše najstarije sestre. Kako joj najstarija sestra i njena obitelj nisu dopuštali uzimanje ničega osim njene tekućine, sestra je neprestano osjećala glad. Kako je moguće da pacijent kojem je uklonjen najveći dio želuca stalno bude gladan?

Nakon sedam dana, ja sam je dovela da boravi kod mene. Svakog dana smo zajedno učile Fa i ona je postala praktikanticom.

Moja sestra počinje kultiviranje

Sestra mi je na početku bila slaba i sićušna, a lice joj je imalo voštanu boju. No, čitala je Fa jasno i točno i uvijek je tražila svaku priliku da još više čita Fa. Po cijele dane smo sjedile u lotos položaju i zajedno učile Fa.

Tako je po prvi puta ona bila u stanju sjediti u lotos poziciji dok bi radila petu vježbu.
Nakon vježbe, ruke su joj bile znojne. Petog dana nakon početka kultiviranja, ruke i lice su joj dobili ružičastu boju. Kako su njene ruke i noge godinama bile suhe i hladne, ona je imala naviku da ih prije odlaska na spavanje drži u toploj vodi, a potom obuje čarape.Ova značajna promjena joj je veoma podigla samopouzdanje.

Prije operacije, njen suprug je potrošio nekoliko tisuća yuana da bi za nju kupio krepku hranu.
Ali ona tu hranu nije mogla jesti jer bi svakog puta i od samo jednog zalogaja dobivala visoku temperaturu. Prijala joj je jedino domaća hrana.

Za svoj prvi pravi obrok, uzela je pola peciva, zdjelicu kaše od prosa, pola zdjelice svinjskih rebara i juhu od repe. Nakon dva dana je poželjela da joj pripremim palačinke od mješavine pšeničnog i kukuruznog brašna.

Za vrijeme tih prvih mjesec dana za svaki obrok je jela palačinke, zdjelicu riže i pola zdjelice juhe od repe. Zbilja je bilo čudesno da netko tko je samo prije kratkog vremena imao tešku operaciju na želucu, ima tako dobar apetit.

Kemoterapija

Po uputama liječnika, od nje se očekivalo da se vrati u bolnicu na nove pretrage te da se podvrgne kemoterapiji u trajanju od 21 dana. Mi smo smatrali kako se tu radi o testu kako bi se vidjelo da li doista mi vjerujemo u Fa. Zato smo čvrsto odlučili da sestra ne ide u bolnicu.

Svi su rođaci s obje strane obitelji na nju vršili pritisak da ode u bolnicu. Stalno su nas pozivali i posjećivali plačući i vičući kako moramo slijediti njihove savjete. Oni su čak unaprijed platili troškove kemoterapije.

Ja sam rekla da je to previše rano. Ona je sada previše slaba i treba se odmarati. Kada malo ojača može ići na terapiju. Moja najstarija sestra je upitala: „Da slušamo tvoje ili liječničke savjete? Jesi li ti postala stručnjak?“ Ja sam samo odgovorila da je ona sada postala praktikant. „Naš je Učitelj sad preuzeo brigu o njoj i ona više ne treba kemoterapiju.“ Oni su kazali da ona može nastaviti prakticiranje nakon što prođe tretman kemoterapijom. Rekli su: „Na kraju krajeva, moramo imati povjerenja u znanost. Budući da je ona pacijent, mora ići u posjetu liječniku. Hoćeš li preuzeti odgovornost ako joj se kasnije nešto loše dogodi?“

Ja sam odlučno odgovorila da ona sada nije u stanju prihvatiti taj tretman. Znala sam da će ona biti izliječena ako se dalje bude postojano kultivirala. Znala sam da joj se neće dogoditi ništa loše. Tko je uostalom mogao garantirati da će ona biti dobro ako se podvrgne kemoterapiji? Nitko od rođaka nije imao ništa za dodati.

Moja sestra im je kazala: „Nemojte ju previše osuđivati! To nije njena odluka. Ja sam sama odlučila postati praktikantom. Svoju sam sudbinu stavila u Učiteljeve ruke i od tada više nisam zabrinuta. Zar nitko od vas nije zamijetio velike promjene koje su mi se dogodile? Znate li kako je slabašno bilo moje tijelo? Zar ne vidite kako je moje tijelo sada zdravo? Bojim se da ću umrijeti ako poslušam vaš savjet.“

Na kraju smo uspješno prošli test, jer smo čvrsto vjerovali u Učitelja i u Fa.

Šest tjedana nakon toga su u bolnici napravljene pretrage i rezultati su bili dobri.Nakon toga svi su je podržavali da nastavi prakticirati Falun Dafa.

U našem kraju, pacijenti s dijagnozom ovakve vrste raka žive najduže još jednu godinu, čak i onda ako se podvrgnu tretmanom kemoterapijom i uzimaju druge skupe preparate.

Od tada je prošlo pet godina i moja sestra se dobro osjeća, premda ne uzima nikakve lijekove niti primjenjuje neku posebnu metodu prehrane. Dobro se kreće, a njeno tijelo postaje sve jače i jače. Kada je sestra napunila 57 godina počela je istovremeno raditi dva posla.

Tokom dan ona naporno radi. Navečer se pridružuje grupi gdje uče Fa, rade vježbe i rade druge aktivnosti za spasenje ljudi.

Njoj je naš Učitelj podario novi život.

Hvala Učitelju!