Odrastajući na selu u Kini, gdje su ljudi bili jednostavni i pošteni, i ja sam bio isti takav. Bio sam razuman, ljubazan, dobar sin i pristojan. Bio sam poznat kao dobro dijete u našem velikom obiteljskom krugu. Naravno, uz to je postojao još jedan aspekt - toliko sam se navikao čuti pohvale da sam se vezao za slavu i natjecanje, i uvijek sam želio dobiti najbolju ocjenu kada smo imali ispite.
Napustio sam školu kada sam imao 16 godina, jer moj otac više nije htio plaćati moje školovanje. Otišao sam raditi povremene poslove u uspješnu poslovnu četvrt grada. Grad je bio vrlo različit i kompliciran. Vidio sam poslovne ljude kako spletkare da bi dobili prednost, bili su lažljivi i licemjerni, čak su pribjegavali napadima zbog sitne osobne koristi.
Ljudi su mogli zaključiti da sam sa sela po otvorenom i iskrenom izrazu mog lica, a zbog toga su me često maltretirali. Mnogi ljudi koje sam upoznao bili su licemjerni. Društvene norme bile su sasvim drugačije od onih odakle sam ja došao. U gradu su zavidjeli onima koji su se smatrali inteligentnima i sofisticiranima i za koje se pretpostavljalo da razumiju što se događa. Ljudi nisu bili otvoreni jedni prema drugima - mogli bi vam reći nešto lijepo o vama u lice, ali bi vas proklinjali iznutra. Možda rado čavrljate u maloj grupi, slušate laskave komentare, ali čim jedna osoba ode, ostali bi je ogovarali i govorili svakakve skandalozne stvari o njoj.
Način na koji su se ljudi ponašali u gradu srušio je moj prijašnji pogled na život i natjerao me da preispitam vrijednosti s kojima sam odrastao — tiho razmišjati o sebi i nikad ne ogovarati druge iza njihovih leđa. Čak ni u svom rodnom gradu nikad nisam volio čuti ogovaranje žena.
U početku mi je bilo vrlo teško prilagoditi se ovoj novoj okolini i uvijek sam bio u sukobu s drugima. Bio sam među njima, a opet, osjećao sam da sam u isto vrijeme daleko od njih.
Počeo sam prakticirati Falun Dafa krajem 1998., nedugo nakon što sam došao u grad. Učio sam Fa i radio vježbe svaki dan i osjećao sam se vrlo sretnim iznutra, bez obzira na nezdravu atmosferu oko mene. Međutim, sve se to promijenilo nakon 20. srpnja 1999., kada je Komunistička partija Kine pokrenula nacionalnu represiju ove prakse. Stvari su se u trenu okrenule naglavačke i izgubio sam kultivacijsko okruženje koje sam toliko cijenio.
Počeo sam zarađivati dovoljno da nastavim školovanje u svoje slobodno vrijeme, tako da sam bio jako zaposlen. Postupno sam počeo popuštati u svojoj kultivaciji i razvio sam više vezanosti.
Nisam više želio da me se maltretira i gleda s visoka, pa je moja želja da budem uspješniji od drugih počela jačati. Također sam počeo učiti kako biti taktičan u ophođenju s ljudima koji su se činili tako kompliciranima i teškima za razumijevanje. Činilo se da su svi postali oprezni i svi su djelovali nesigurno - život je težak i naporan za sve. Dopustio sam i prljave stvari u svoj život jer nisam želio biti poražen.
Nekoliko godina kasnije, pokrenuo sam vlastiti posao i svakodnevno sam bio u poslovnom sektoru. Um mi je cijelo vrijeme bio ispunjen složenim stvarima. Naučio sam poslovati kao i svi ostali i dobro mi je to išlo, ali me pekla savjest i jako mi je nedostajao moj jednostavan život na selu.
Učitelj je rekao:
“Kako Učitelj vidi, svaka vaša pojedina misao, i svaki vaš postupak, otkriva mi kakvo je vaše srce. Ono što najmanje volim su oni koji puno pričaju, a ništa ne poduzimaju. Niti mi se sviđaju oni koji su lukavi. Sviđaju mi se oni koji su pošteni i jednostavni, iskreni, i stoje sa objema nogama na zemlji. Također se nadam da svi možete, nakon toliko mnogo godina kultiviranja, pozitivno rasti u mudrosti, a ne rasti toliko u smislu znanja i rješavanja svjetovnih stvari ili kako se ponašati kao ljudsko biće koje vodi svjetovni život.“ (“Predavanje Fa na Fa-konferenciji u New Yorku 2010.“, Sabrana predavanja širom svijeta XI)
Osjećao sam da Učitelj govori o meni. Nisam uspio “pozitivno rasti u mudrosti”, ali sam naučio mnogo o tome kako biti lukav u “svjetovnim stvarima”. Ipak, želio sam biti onakav Dafa učenik kojeg Učitelj voli, onaj koji je “pošten i jednostavan, iskren i stoji s objema nogama na zemlji”. Ali to je bilo lakše reći nego učiniti. Kao što izreke kažu: “Lako je prijeći iz siromaštva u luksuz, ali teško iz luksuza u siromaštvo” i “Lakše je činiti loše stvari nego dobre stvari.” Međutim, bio sam odlučan biti jednostavan i s objema nogama na zemlji, učenik Dafa kakav Učitelj očekuje da budemo.
Nakon nekog vremena primijetio sam da mi mozak nije tako vješt kao prije i da sam sporije reagirao, kao da mi je dio mozga zaključan i ne funkcionira.
Učitelj je rekao:
“Reći ću vam. Čovekov mozak među običnim ljudima funkcioniše zaista podmuklo. Da ne bi trpeo gubitak, čovekovo razmišljanje je u ovom smislu zaista hitro, a pamćenje mu je dobro. Ono što ja kažem je da nije dobro uvek koristiti mozak na taj način, jer ćete generisati karmu. Kad ti je mozak previše razvijen u ovom smislu, to ometa tvoju kultivaciju. I, šta da se radi? Mi koristimo pristup gde najpre sputamo taj deo tvog mozga. Drugim rečima, mi ga najpre zaključamo, podesimo, zamenimo onim delom tvojih misli koje mogu da misle na način kultivatora, i učinimo da vam se razvije taj deo vašeg mišljenja. Onda se onaj lukavi deo podešava, a mi postepeno popuštamo kontrolu. Tada ćeš biti u stanju da se vladaš kao treba.“ (Fa predavanje na konferenciji u Švajcarskoj)
Shvatio sam da mi Učitelj pomaže obuzdavanjem i podešavanjem nezdravog dijela mog mozga.
Tijekom tog razdoblja također sam postao vrlo osjetljiv i znao sam tuđe emocije čim bi mi se približili. To je stvarno ometalo moju kultivaciju, jer sam često bio dirnut emocijama drugih ljudi, i bilo je jako teško ostati nedirnut. Stoga sam zamolio Učitelja da me zaštiti od tih stvari. Nakon toga više nisam mogao osjetiti što je u mislima drugih ljudi, a moje stanje kultiviranja postalo je mnogo mirnije.
Sjećanja mogu biti teret
Jednom sam se vidio kako letim u nebo, ali na nogama su mi bila vezana dva velika svežnja koji su me vukli dolje. Pažljivo sam pogledao i vidio da su svežnjevi puni uspomena. Shvatio sam da sjećanja mogu biti teret i da nas mogu spriječiti u usponu na više razine. Tako sam izgubio interes za fotografiranje i spremio sve fotografije koje sam prije snimio na disk i izbrisao ih sa svog mobitela. Pristupam im samo kad mi je potrebno. Prestao sam gledati stare fotografije ili se prisjećati prošlih iskustava i osjetio sam da je moje dimenzionalno polje puno čišće.
Dimenzija mog mozga također je postala puno čišća. Postavio sam zid iza sebe da me odvoji od onoga što se dogodilo u prošlosti, i kao rezultat toga, moj mozak je često u stanju praznine, bez ičega u njemu. Zaista uživam u toj čistoći uma. Ne želim ništa staviti u njega, samo izbaciti ono što je već tamo.
Jedino što mi je pamćenje prilično oslabilo, jer ništa se ne pohranjuje, ništa se ne čuva. Provjerio sam mjesto gdje su bila pohranjena moja sjećanja i vidio da nije ostalo ništa, samo prazna tvornička radionica. Nekad su moja sjećanja bila pohranjena putem filmskih ekrana, koji su sada također prazni.
Učitelj je također rekao:
“Kako ja to vidim, u obliku ove fizičke dimenzije, ljudski mozak je sam po sebi tvornica za obradu.” (9. Lekcija, Zhuan Falun)
Mozak koji sam vidio doista je tvornica za obradu, s mnogo radionica koje proizvode različite stvari. Kad sirovine stignu, trebaju ići u različite radionice. Ali ljudi danas imaju tendenciju bacati sve sirovine u prvu radionicu, koja je najsloženija i najprljavija od svih. Kao rezultat toga, čak i najbolje sirovine koje završe u ovoj radionici pokazat će se kao nešto vrlo složeno, vrlo prljavo i vrlo lukavo. Shvatio sam da je razlog zašto je moj mozak postao prazan i miran taj što je Učitelj zapečatio tu lošu radionicu za prilagodbu.
Na primjer, pretpostavimo da postoji deset radionica, poredanih od najgorih, najmračnijih i najprljavijih do onih boljih i još boljih. Posljednja od deset bit će najjednostavnija, najčišća, najracionalnija i najsposobnija za asimilaciju s Fa. Razlog zašto su poredane ovim redom je taj što je najgora radionica u mozgu današnjih ljudi najveća i najrazvijenija, a sirovine idu ravno u tu radionicu kada stignu.
Učitelj je rekao u “Fa predavanje u prestonici SAD-a”:
“Ali koliko god jedna osoba bila lukava i promućurna, na kraju je sve isto. Hajde da uzmemo slučaj nekog ko je vrlo glup. Možeš smatrati da je neko glup i naivan, dok je neko drugi vrlo lukav. Ali bez obzira kako živeo svoj život, rezultat će biti isti. Definitivno se ništa neće promeniti time što je osoba lukava, niti će se promeniti ako je naivna. To što si lukav samo te može pretvoriti u još goru osobu, i dok stvaraš karmu ti ćeš kliziti na dole. Dok tvoje okruženje, i ti sam, postajete napeti, umovi onih oko tebe će s druge strane bivati sve komplikovaniji, a onda će te njihovo komplikovano razmišljanje za uzvrat učiniti da postaneš još gori.“ (“Fa predavanje u prestonici SAD-a”, prijevod na srpski, Sabrana predavanja širom svijeta VIII)
Studirajući učenja, svi razumijemo Fa princip da, ako te jednom udarim nogom, dat ću ti dio de (vrlina); ako me udariš natrag, dio tvog de bit će mi vraćen, tako da nitko od nas nije ništa dobio niti izgubio. Ipak, oboje smo jednom dobili udarac nogom i bilo je prilično bolno. Koja je svrha toga? Nije li to glupo? Dakle, kada ljudi rade loše stvari, oni su glupi i neće dobiti ništa osim još više karme.
Želim se vratiti svojoj urođenoj nevinosti, ali kako to izgleda? Ja stvarno ne znam. Kad gledam malu djecu od tek nekoliko godina, gledaju me čistim i nevinim velikim očima. Smatram ih vrlo jednostavnima, vrlo iskrenima i vrlo izravnima, bez onih kompliciranih razmišljanja i ponašanja koje imaju odrasli, a opet, često ih smatramo blesavima.
Ljudi bi mogli reći: “Niste li i sami blesavi što ovako razmišljate? Ti čak i ne razumiješ što drugi misle.” Možda imaju pravo na temelju svog načina razmišljanja, ali ja odlučujem ne razmišljati s kompliciranim mislima. Za mene, kako se ja ponašam prema tebi nema nikakve veze s tim kako se ti ponašaš prema meni. Kako se ponašaš prema meni odražava tvoj xinxing, a kako se ja odnosim prema tebi odraz je mog xinxing-a. Suosjećanje bogova i Buddha je nepromjenjivo i oni neće promijeniti način na koji postupaju s ljudima, bez obzira na to kako se ljudi ponašaju prema njima.
Bez obzira na to koliko se ljudska bića degeneriraju ili koliko nas zlobno neki ljudi napadaju, Učitelj nam je rekao kako da se ponašamo u svom nedavnom članku “Probudite se”:
“Prosječna osoba zaista ne može ostvariti stanje suosjećanja i ljubavi prema svim ljudima. Još je teže imati osjećaj suosjećanja prema svim živim bićima u svemu što radite. Ali to je nešto što Dafa praktikanti moraju biti u stanju učiniti!“ (“Probudite se“)
Učitelj nam govori da se, u današnjem kompliciranom okruženju, moramo ponašati na temelju naše Buddha prirode, a ne ljudskog uma; mi se ponašamo kao bogovi i Buddhe u Fa-ispravljanju ljudskog svijeta.
Gore navedeno je samo moje osobno razumijevanje na mojoj trenutnoj razini. Molim vas da istaknete sve što je neprikladno. Hvala vam.
