Pozdrav, Učitelju. Pozdrav, kolege praktikanti.
Imam 63 godine i Falun Dafa sam počela prakticirati 1997. Praktikanti s kojima često sarađujem kako bih spasila ljude su mlađi od mene, ali se ja nikad ne osjećam starom. Proljeće i ljeto, jesen i zima, kroz uspone i padove, radila sam s drugim praktikantima kako bih ljudima ponudila spas.
Jedna praktikantica i ja smo prošle jeseni odlazile u okolna sela da dijelimo materijale za objašnjavanje istine. Kako su sela bila udaljena, bojale smo se da će naši električni bicikli ostati bez struje, pa smo išle standardnim biciklima. Živimo na granici dvije provincije, a kada smo išle u drugu provinciju ona je bila udaljena nešto više od 10 kilometara (6,2 milje). Bilo je vjetrovito, pa je bilo teško pedalirati. Kada bi kamioni na cesti prošli pored nas, prašina koju su podizali otežavala nam je da držimo oči otvorene.
Kada smo išle preko mostova, morale smo gurati bicikle uzbrdo pa nizbrdo jer je padina bila toliko strma da je bilo preopasno osloniti se na naše kočnice. Ali čim bismo ugledale znakove za drugu provinciju, više nismo osjećale umor. Odlučile smo da počnemo u najbližem selu. Kada smo stigle do sjevernog kraja, druga praktikantica je rekla: “Ja ću ići sa juga na sjever, a ti idi sa sjevera na jug. Srest ćemo se usred sela.” Znala sam da je bila zabrinuta za mene i željela je da moram što manje voziti bicikl. Naš plan je bio da idemo od uličice do uličice i stavimo knjižice na vrata svakog domaćinstva.
Srele smo se nasred sela. Rekla je: „Moraš paziti kako stavljaš knjižicu. Ako je vjetrovito, knjižica bi mogla biti odpuhana sa kvake na vratima.” Između dvije rešetke na nekim velikim metalnim kapijama je bio velik razmak, pa sam ubacivala knjižice u dvorište. Druga me praktikantica naučila kako da umotam knjižicu i zakačim je za ukrasni prsten na vratima da ne bi otpala. Rekla je: “Ovo su dragocjeni materijali za objašnjavanje istine. Ne smiju se baciti.” Brzo sam se ispravila i pažljivo uglavljivala knjižice kako je ona predložila.
Bila je jesen, pa su seljani bili zauzeti žetvom svojih usjeva. Neki su prevozili kukuruz, drugi pirinač, a neki su sakupljali soju. Lica svih su bila ispunjena radošću zbog dobre ljetine. Rekle smo im istinu o progonu i savjetovali ih da se povuku iz Komunističke partije Kine (KPK) i s njom povezanih organizacija. Seljani su prihvatali ono što smo govorili i zahvaljivali nam se.
Nakon što smo napustile to selo, uputile smo se natrag i dijelile knjižice u svakom selu kroz koje prošle. Brzo smo podijelile više od 200 primjeraka. Bilo je još nekih sela za koja nam je nedostajalo materijala, pa je druga praktikantica kazala: „Hajde da zapamtimo gdje ih nismo podijelili, pa ćemo se tamo vratimo kasnije.“ Kući smo se vratile bez problema.
Sljedećeg dana, praktikantica i ja smo se uputile u sela na zapadu; trećeg dana smo otišli u sela na jugu; četvrtog dana smo planirale da idemo u sela na sjeveru, kako bismo tako mogle da pokrijemo okolna sela. Nas dvije nismo išle u kuću jedna drugoj, jer je bilo nesigurno i nezgodno ići gore-dolje stepenicama. Svakog dana nakon rastanka dogovarale smo se o ruti kojom ćemo ići sutradan. Sastajale smo se na dogovorenom mjestu i onda išle zajedno.
Kad sam narednog dana došla na dogovoreno mjesto, nisam je vidjela, pa sam se vratila i vidjela je kako ide prema meni. Rekla je: „Bicikl mi se pokvario i treba ga popraviti. Idemo sutra.” Na povratku sam razmišljala kako je sve spremno za podjelu, pa nisam otišla kući. Sama sam odabrala drugi pravac i otišla u sela gdje sam ostala bez knjižica kad sam ih zadnji put dijelila. Mislila sam da što prije seljani vide knjižice, prije će biti spašeni. Tog dana sam podijelila više od 100 primjeraka i otišla kući sretna.
Petog dana smo se srele na dogovorenoj lokaciji. Izgledala je uznemireno i rekla: "Mislim da me neko prati." Vidila sam da malo oklijeva, pa sam joj savjetovala: „Odvoji malo vremena i ispravi se.“ U prošlosti je ona bila proganjana i morala je bježati iz svoga doma više od šest mjeseci, tako da joj je na umu bila sjenka progona. Možda je imala psihičku borbu, ali je konačno odlučila poći sa mnom.
Nakon što smo završile sa podjelom materijala u dva sela, htjela je poći kući. Rekla sam joj: „Daj mi sav svoj preostali materijal i možeš ići. Ostalo nam je još samo jedno selo i ja ću završiti sa podjelom.” Nakon što mi je dala ono što je preostalo i spremala se da krene kući, nekoliko svraka je iznenada poletjelo sa pirinčanog polja pored nas. Svrake se često smatraju simbolom sreće. U tom trenutku sam zaista osjetila da je Učitelj bio uz mene. Bio je to osjećaj koji sam imala ne samo tog dana nego i svih dana.
Jedne godine usred ljeta, došla sam kući toliko umorna da sam samo htjela spavati. Plašila sam se da ću u podne propustiti vrijeme za slanje ispravnih misli, pa sam zamolila Učitelja da me probudi. Probudila me je buka električnog bicikla mog susjeda. Otvorila sam oči i vidjela da je vrijeme da pošaljem ispravne misli. Učitelj me je podsjetio.
Jedne zimske noći, molila sam Učitelja: „Nekoliko noći nisam ustajala da šaljem ispravne misli. Molim vas, probudite me.” Probudio me je zvuk leda koji je padao ispred prozora. Otvorila sam oči i vidjela da je vrijeme da šaljem ispravne misli. Učitelj mi je opet pomagao.
Razmišljajući o ovome, pitala sam je želi li još uvijek otići. Shvatila je da ju je Učitelj prosvjetljavao i kazala: "Ostaću i pomoći ću ti." Sa njenim ispravnim mislima lako smo podijelile preostale materijale. Nažalost, nestalo nam ih je kada je preostalo još dvadesetak kuća. Još jedna praktikantica i ja smo se kasnije vratile i ostavile materijale u tim domovima.
Zima je stigla veoma brzo. Napolju je bilo klizavo i svake godine su mnogi ljudi bili povrijeđeni okliznuvši se na ledu. Zbog toga je zimi puno manje ljudi izlazilo napolje. Mi smo Falun Dafa praktikanti i moramo izlaziti. Živa bića čekaju da ih spasimo. Više nismo mogle da vozimo bicikle, pa smo uzimale taksi kada smo išle daleko, iako nismo znali da li ćemo naći neki taksi da nas vrati. Drugi praktikanti koji su radili istu stvar su rekli da su uvijek sretali automobile na povratku i da su ih oni odvozili kući. Ove zime, nas četiri smo radile zajedno, išle smo od kuće do kuće u svakom selu, a onda smo se sastajale na mjestu za povratak.
Bilo je i trenutaka kada se nismo dobro koordinirale. Jednom smo se razdvojile u jednom relativno velikom selu. Vidjele smo da je druga grupa praktikanata ostavljala materijale pred vratima ljudi, ali ih nismo vidjele. Gledale smo unaokolo, ali nikoga nismo našle. Morale smo se vratiti uzimajući taksi, pa smo se osvrtale idući nazad dok smo hodale, nadajući se da će se one pojaviti. Upravo tada je prošao autobus koji je išao u našem smjeru, ali ga nismo sustigle, jer nismo vidjele druge praktikantice i jer smo još imale preko 20 primjeraka koje je trebalo podijeliti. Ispred nas u daljini je bilo malo selo koje smo mogle vidjeti. Kada smo tamo stigli taksijem, nismo mislile da je daleko, ali hodajući tamo, to selo je izgledalo veoma daleko.
Kad smo stigle u to selo, bilo je skoro podne. Već je otoplilo i mogle smo vidjeti ljude kako hodaju unaokolo. Dala sam knjižicu čovjeku koji ju je uzeo, pogledao je i rekao: „Ne želim je. Neko mi ju već je ranije dao. Kad sam naišla na seoskog starješinu, upitao me je odakle dolazim. Ispitivao me je dugo vremena.”
Upravo tada, brzo nam je prišao jedan mladić koji je izgledao kao vojnik. Mislila sam da je on možda glavna osoba u selu. Mladić je zatražio knjižicu i rekao: „Čega se tu treba bojati? Ako neko pita, samo reci: 'Pokupila sam ju'.” Uzeo je knjižicu i ušao u radnju. Nisam imala vremena da objasnim istinu, ali njegovi postupci su bili dovoljni da izabere bolju budućnost za sebe.
Brzo smo podijelile više od 20 knjižica, a zatim kući pješačile preko 10 kilometara. Čim smo se vratile kući, vratile su se i druge dvije praktikantica. Vidjele su materijale koje smo dijelile usput, baš kao putokaze, i znale su da je smjer kojim smo išli put do kuće, pa su zaustavile jedan auto i prevezle se do kraja puta.
Vrijedi napomenuti da, kad god smo dijelile materijale i tražile vozila za prevoz, neki od vozača su nam naplaćivali, a neki ne, ali smo im mi uvijek plaćale. Nije svima lako po ledenom i snježnom vremenu, a praktikanti ne bi trebali iskoristiti prednost i besplatno se voziti u tuđim automobilima.
Objašnjavanje istine ispravnim mislima
Jednog dana, druga praktikantica i ja smo razgovarale s ljudima o Dafa kada smo vidjele čovjeka kako sjedi u autu i izgledalo je kao da je čekao nekoga. Pitala sam ga da li je tamo da kupuje i on je rekao da jeste. Druga praktikantica je rekla: „Reći ću ti nešto dobro. Napuštanje KPK će te zaštititi. Zapamti 'Falun Dafa je dobar, Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobri.' Često recituj ove rečenice i bit ćeš blagoslovljen.” Čovjek je rekao: „Nemoj mi to reći. Ja ne vjerujem ni u šta.” Izašao je iz auta, ali nije izvadio ključ iz kontakt brave. Našalila sam se: „Vidim da ideš negdje. Ako odeš daleko, odvešću ti auto.” Rekao je: „Samo naprijed. Ionako ne vjerujem da bi mogla.” Djelovao je mnogo ljubaznije nego na početku.
Žena je izašla iz trgovine i krenula prema nama. Nasmiješila sam se i upitala je: "Jeste li vas dvoje zajedno?" Klimnula je glavom, pa sam se ponovo nasmiješila i rekla: „Mi prakticiramo Falun Dafa i rekle smo mu da zapamti da je 'Falun Dafa dobar, Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobri' i da će biti blagoslovljen. Ali on nije povjerovao i sad je otišao.” Žena nam se nasmiješila.
Rekla sam: “Sada je posvuda toliko katastrofa i moramo se zaštititi. Kada dođe do katastrofe, vjerujte da je Falun Dafa dobar i da će vas božansko zaštititi. Ako ste se pridružili Omladinskoj ligi ili Mladim pionirima dok ste još bili u školi, napustite ih. Nebo će dezintegrirati KPK, a oni u organizacijama KPK bit će upleteni u njene zločine.” Žena je pristala da napusti Mlade pionire i izabrala je dobru budućnost za sebe.
Da smo otišle na osnovu stava tog muškarca, žena bi propustila priliku da razgovara s nama. Onda se čovjek vratio, sjeo u auto i odvezao se. Žena nam je mahnula, a muškarac nam se nasmiješio. Pomislila sam: “Ako bude imao priliku da ponovo sretne druge praktikante, nadam se da će moći izabrati dobru budućnost za sebe.”
Dogodilo se još nešto zanimljivo. Još jedna praktikantica i ja smo ugledale čovjeka ispred nas i ubrzale korak da ga sustignemo. Nas troje smo hodali i razgovarali, a on je rekao da ide po neke narudžbe. Pitala sam ga da li još radi. Rekao je: "Ne, završavam za dva dana." Rekla sam: "Kada odete, zapamtite 'Falun Dafa je dobar, Istinitost-Dobrodušnost-Tolerancija su dobri'.' Bit ćete blagoslovljeni ako često recitirate ove rečenice."
On me je iznenada upitao: "Kako se prezivaš?" Bila sam zapanjena. Zašto me je to pitao? Ranije kada sam ljudima objašnjavala istinu, neki su mi govorili svoja prezimena, neki ne, a neki su me pitali moje. Izbjegavala sam im kazati govoreći: "Ljudi koji vam govore dobre stvari ne ostavljaju svoja imena." Neki ljudi su također rekli: "Ja sam ti već rekao svoje, zašto mi ne kažeš svoje?" Iako bi im im rekla svoje ime, ipak sam bila malo uplašena.
Kada mi je ta osoba tog dana postavila ovo pitanje, shvatila sam da mi pokušava pomoći da se riješim straha, pa sam mu rekla svoje prezime. Zatim je upitao: "Kako si me sada nazvala?" Mislila sam da nije pogrešno da ga u mojim godinama zovem „brate“, ali sam ga pažljivije pogledala i prepoznala ga! Bio je zet moje najstarije snahe. Upoznala sam ga sa drugim praktikantom, a nas troje smo se nasmijali.
Rekao je: „Nisam te prepoznao dok smo razgovarali. Nismo se vidjeli najmanje deset godina. Živite van grada i rijetko svraćate. Nisam često bio kod kuće posljednjih nekoliko godina. Toliko toga obučemo zimi, kako sam te mogao prepoznati? Zamolila si me da recitujem te dvije rečenice i kazala mi svoje prezime. Tada sam znao da si to ti.” Ujak mu je već objasnio činjenice [o progonu] i on je već napustio Omladinsku ligu i Mlade pionire. Rekao je: "Ali sam se Partiji pridružio kasnije na poslu." Nije bilo čudo što sam ga srela tog dana. To je bilo zato što sam morala da mu pomognem da napusti Partiju. Na sreću, tada sam imala ispravne misli.
Jedan od školskih drugova mog sina je došao kod mene po nešto, a ja sam mu pomogla da se povuče iz organizacija KPK. Tada sam pomislila: "Nadam se da neće mom sinu govoriti o ovome." Moje mišljenje je bilo pogrešno. Sin me je kasnije nazvao i rekao: „Mama, ne pričaj o takvim stvarima“. Znala sam da mu je njegov drug iz razreda rekao šta sam mu kazala. Nedugo zatim, došao je još jedan drug mog sina iz razreda da me nauči kako se nešto radi. Ovaj put se nisam usudila da mu kažem činjenice o Dafa, iz straha da će se vratiti i reći mom sinu.
Poslije sam požalila. Učitelj mi je poslao ove predodređene ljude, ali ja sam bila sebična i brinula se da će moj sin biti nesretan. Ovo je ljudska misao. Ja sam praktikantica i imam odgovornosti i misiju. Pomislila sam: „Ako ikad ponovo vidim kolegu svog sina, sigurno ću mu objasniti istinu.“
Čim sam izrekla ovu želju, Učitelj mi je sutradan priredio priliku. Išla sam kući nakon što sam ljudima govorila o progonu, a drug mog sina je upravo izlazio iz kuće i ja sam ga vidjela. Rekao mi je da vodi majku zubaru, ali ja je nisam vidjela. Rekla sam: „Jučer sam bila zabrinuta i nisam se usudila da ti kažem istinu o Dafa. Nemoj propustiti ovu priliku.” Jednostavno sam mu objasnila osnovne činjenice o Falun Dafa, i on je bio sretan što je napustio KPK.
Beskrajno sam zahvalna Učitelju na njegovom dobrodušnom aranžmanu. Zbog moje sebičnosti, jedno je živo biće skoro propustilo priliku da bude spašeno. Nakon što se sinov drug vratio u školu, sin me nije zvao – kao da se ništa nije dogodilo.
Učenje instaliranja računarskog operativnog sistema
Usredsređena sam kad učim Fa, i naučila sam napamet Zhuan Falun po peti put. Shvatila sam da samo kultiviranjem u Fa mogu dobiti sve što mi je potrebno. Kada sam učila da instaliram računarski operativni sistem, Učitelj mi je dao mudrost.
Pročitala sam članak na Minghui.org u kojem se kaže da je Windows 8 ukinut i da se moramo nadograditi na Windows 10. To je bilo za vrijeme pandemije COVID-19 i nisam mogla pronaći tehnički kompetentnog praktikanta. U prošlosti su drugi praktikanti održavali moj računar za upotrebu i kazali da može samo da podržava Windows 8. Mislila sam da bi me stariji praktikanti mogli naučiti da instaliram operativni sistem; Obrazovana sam, tako da ne bi trebalo biti problema.
Proučavala sam informacije na tehničkom forumu iznova i iznova i nakon skoro sedam dana uspješno sama instalirala Windows 10 sistem koristeći alatni okvir V1.2. Ne znam kako sam to mogla sama, pa zato znam da mi je Učitelj u tome pomogao.
Ove godine sam saznala na web stranici Minghui da je kutija s alatima nadograđena na V1.3. Jedan mi je praktikant rekao: "Tvoj stari računar radi i nema potrebe za nadogradnjom." Ali uvijek sam mislila da je ovo relativno nov računar i morala sam ga isprobati. Ovaj put sam dobila V1.3 alatni paket koji je jedan drugi praktikant preuzeo za mene, što mi je uštedjelo mnogo vremena. Praktikant me je strpljivo obučavao kako da ga instaliram.
Kada sam stigla kući, ponovo sam uspješno optimizirala kompjuterski sistem. Znam da je ovo Učitelj koji me ohrabruje da stalno napredujem i budem još bolja. Dokle god želim nešto da radim, Učitelj će mi pomoći, tako da mogu učiniti sve.
Kada se osvrnem na svoj put kultivacije, vidim da je svaki korak neodvojiv od Učiteljeve dobrodušne brige i osjećam se izuzetno srećnom. Od sada, moram naporno prakticirati, dobro raditi tri stvari, ispuniti očekivanja svih živih bića i pokazati svijetu čudesnost Falun Dafa.
Molimo vas da istaknete ako nešto nije u skladu sa Fa.
