Nazvao me koordinator u našem gradu i obavijestio da prisustvujem sastanku u Changchunu 26. srpnja 1998., tjedan dana prije samog događaja. Radio sam kao vozač u svojoj firmi i imao sam već određen raspored te nisam bio siguran hoću li moći prisustvovati. Firma mi nije dodijelila nikakve zadatke za taj dan, pa sam rano ujutro otputovao autobusom s još dva praktikanta u Changchun.
Vidjeli smo ljude kako prakticiraju Falun Gong u grupama s transparentima i panoima koji promiču praksu na uglovima mnogih glavnih ulica dok je autobus ulazio u Changchun. Pridružili smo se grupnom vježbanju nakon što smo izašli na autobusnom terminalu. Zatim smo se pridružili grupi za učenje Fa. Glavni koordinator Changchuna nas je podijelio u nekoliko manjih grupa kako bismo se u skupinama prošetali do hotela Shangri-La.
Sala za sastanke u hotelu je bila svečano uređena. Podij je bio prekriven žutom tkaninom, a s obje strane je bilo postavljeno nekoliko velikih košara sa svježim cvijećem. Bio sam uzbuđen jer sam osjetio da će Učitelj doći na ovu Fa konferenciju. Svatko je sjeo u svoj red sukladno svojem dodijeljenom mjestu. Moje sjedalo se nalazilo uz prolaz u trećem redu s lijeve strane od glavnih vrata.
Ustao sam da izađem prije početka konferencije. Vidio sam Učitelja u hodniku. Nosio je odijelo i ulazio je iz predvorja mašući rukama (okrećući veliki kotač zakona). Glavni koordinator je rekao: “Svi, molim dobrodošlicu Učitelju!” Svi su ustali i zapljeskali. Učitelj nam je mahao ulazeći u konferencijsku salu. Energija Učitelja me zavrtjela u krug. Ne znam kako opisati taj osjećaj, jer su mi suze tekle. Dva praktikanta poklonila su Učitelju cvijeće.
Konferencijska sala je utihnula. Svi su pozorno slušali kada je Učitelj započeo Fa predavanje. Nedugo potom je netko od osoblja donio jednu višu stolicu za Učitelja maknuvši pritom onu nižu. Učitelj je skinuo sako i stavio ga na naslon stolice. Ova scena mi se pojavila u snu dva mjeseca kasnije.
Vidio sam nekoliko praktikanata kako pišu bilješke kada je Učitelj počeo govoriti. Pitao sam se je li na ovom sastanku dozvoljeno uzimati bilješke te sam i sam poželio isto postupiti izvadivši svoju olovku. Zapisao sam nekoliko riječi, ali sam onda vidio da su riječi bile Učiteljev lik i odmah sam prestao pisati. Nedugo nakon toga je praktikant Učitelju predao poruku govoreći da netko radi bilješke. Učitelj je poručio prisutnima da to ne čine. Pomislio sam: Učitelju, pogriješio sam. Nisam trebao pisati bilješke.
Za vrijeme pauze je Učitelj sišao s platforme i stao na stepenicama. Neki novi učenici su stajali u krugu oko njega i postavljali mu pitanja. Učitelj je držao bocu vode, ali nije popio ni gutljaj. Nastavio je odgovarati na pitanja učenika. Bio sam iza praktikanta koji je stajao ispred Učitelja. Učiteljeva visoka figura je zračila suosjećajem, spokojem i prijatnošću. Osjećao sam se sretnim i ponosnim što stojim ispred Učitelja.
Nakon 10-minutne pauze, Učitelj je nastavio predavati Fa i odgovarati na pitanja učenika. Pet sati je prošlo, a da toga nismo bili niti svjesni. Stajali smo i pljeskali dok je Učitelj napuštao konferencijsku salu. Učitelj se prolazeći rukovao s mnogim praktikantima.
Učitelj kaže:
“… jer danas ste najsrećnije biće u kosmosu. Vi ste učenik Dafe i zavide vam čak i bogovi na nebesima.” (Predavanje Fa na Fa-konferenciji u Australiji)
Da, imao sam sreće. To je bilo posljednje javno predavanje koje je Učitelj održao u Kini i bio sam počašćen što sam mogao prisustvovati. Učitelj mi jako nedostaje kad god se sjetim tog dana i čitam “Predavanje na Fa-konferenciji za asistente u Čangčunu.” Učitelj uvijek ohrabruje asistente da dobro uče Fa, vode kolege praktikante i ispune svoje odgovornosti kao asistenti.
