Počela sam prakticirati Falun Dafu 1997. godine. Godinama je moja rutina bila jutarnje učenje Fa, obavljanje kućanskih poslova i izlazak van kako bih objašnjavala istinu nakon ručka. Vraćala bih se kući prije povratka mojih unuka iz škole. Osim povremenih grupnih aktivnosti, to je bio moj svakodnevni život. Željela bih podijeliti kako sam kultivirala svoj karakter brinući se za svog najmlađeg unuka.
Živim sa svojim starijim sinom zajedno s više članova obitelji. Imam dva unuka i unuku. Moj najmlađi unuk (dijete mog mlađeg sina, koji ima 11 godina i živi s obitelji mog starijeg sina) nestašan je, neposlušan i sklon laganju. Zanemarivao je učenje, volio je igrati videoigre, ignorirao je moje pozive prilikom jutarnjeg buđenja te ponekad žurio u školu bez umivanja. To me duboko frustriralo i često sam kritizirala njegove mane. Toliko me ljutilo da sam ga željela fizički disciplinirati. Međutim, kao Dafa praktikantica, znala sam da se moram obuzdati, no mučila me je ogorčenost
Učitelj je rekao:
“Neki ljudi izgube strpljenje odgajajući svoju djecu, i eksplodiraju. No tako ne mora biti. Ne trebate se ljutiti. Da biste na pravi način odgojili djecu, trebate biti mirni i racionalni. Mislite li da možete razviti višu energiju ako vas čak i male stvari dotiču i navode da izgubite strpljenje? (P R E D A VA N J E 9, Zhuan Falun)
To me je natjeralo da shvatim da je unukovo ponašanje prilika za poboljšanje mog karaktera. Umjesto da se usredotočujem na njegove mane, trebala sam pogledati unutar sebe, osloboditi se vezanosti za kontrolu te promijeniti svoj autoritarni pristup.
Frustracija je proizlazila iz moje sebičnosti i želje da mi ne stvara probleme. Kad se ne bi ponašao pristojno, postajala bih tjeskobna i ogorčena, što je ometalo moju kultivaciju. Učeći Fa, shvatila sam da se prema njemu trebam odnositi sa suosjećanjem, smatrajući ga živim bićem koje treba spasiti.
Unuk mog mlađeg sina imao je teško djetinjstvo. Njegovi su se roditelji razveli kad je bio malen i odrastao je u domu mog starijeg sina. Iako su se prema njemu odnosili kao prema vlastitom sinu, ostao je prkosan. Pitala sam se zašto se toliko mučim s njim, dok se s drugom djecom nosim sasvim dobro. Zavidjela sam obiteljima bez unučadi, smatrajući kako bih u takvim okolnostima imala više vremena za kultivaciju. No shvatila sam da gledam prema van, a ne unutar sebe.
Gledajući unutar sebe, otkrila sam ukorijenjenu ogorčenost koja je hranila moju lošu narav. Rođena sam 1940-ih u siromašnoj obitelji sa sedmero braće i sestara, suočavala se s glađu i teškoćama, a ipak sam bila poslušna prema roditeljima. Nadala sam se da će brak donijeti bolji život, no muž je lagao o svojim godinama, što je u meni stvorilo dugogodišnju ogorčenost. Ta su iskustva potaknula lošu narav koju sam sada morala nadvladati kultivacijom.
Unatoč godinama kultivacije, moje ogorčenje nije nestajalo, posebice u teškom okruženju današnje Kine. Osjetila sam sram shvativši kako moja želja za savršenom obitelji hrani tu manu. To se potom manifestiralo kroz iracionalno ponašanje u interakciji s unukom. Kako moral društva opada, shvatila sam da ću samo vlastitim poboljšanjem moći usmjeriti unuka i pomoći drugim članovima obitelji.
Moj unuk je dobrog srca i zna da je Dafa dobar. Donosio bi kući odbačene knjižice sa sadržajem koji objašnjava istinu, moleći me da ih podijelim drugima. Počela sam ga doživljavati kao biće koje je ovdje zbog Fa. Iako je bio zaveden propagandom Komunističke partije Kine, poticala sam ga da ignorira laži KPK i sagleda Falun Dafa kao put koji vodi ka dobroti.
Ta je promjena donijela rezultate. Počeo se klanjati pred Učiteljevim portretom i slušati Učiteljeva Fa predavanja prije spavanja, iako bi pritom često zaspao. U početku sam bila frustrirana i obraćala bih mu se oštrim tonom. On je odgovorio: „Ako se ti poboljšaš, poboljšat ću se i ja.“ To me osvijestilo. Učitelj mi je dao natuknicu kroz njegova usta. Moja je odgovornost dobro se kultivirati, a ne kriviti druge. Moj kritički, ogorčeni stav sputavao je suosjećanje i toleranciju, potrebne kako bih sama utjelovila moćnu vrlinu Dafa.
Počela sam mu puštati Učiteljeva predavanja ne očekujući da ih dugo sluša. Na pitanje je li mali Dafa učenik, čvrsto je odgovorio: „Da!“ Više uči i poboljšao se u školi. Dafa ga je preobrazio, a time se poboljšao i moj karakter. Sin i snaha su također uočili tu promjenu te pripisali zasluge Učitelju i Dafa.
Ranije sam ljutnjom pokušavala potisnuti loše ponašanje svog unuka, no to mi se vraćalo poput bumeranga. Učitelj je iskoristio te okolnosti kako bi mi pomogao obuzdati moju narav. Tek kad sam se sama uskladila s Dafa principima, mogla sam ga istinski promijeniti. Uklanjanjem ogorčenosti i kultiviranjem tolerancije također sam razriješila obiteljske napetosti, što nam je donijelo skladno okruženje. To mi je, zauzvrat, omogućilo više vremena za učenje Fa i pomaganje Učitelju da probudi druge ljude.
