Učitelj je u poglavlju „Pitanje ubijanja“ rekao:
“Mi smo postavili stroge zahtjeve za praktikante i oni ne smiju ubijati.”
“Ubijanje ne samo da stvara ogromnu karmu, nego također uključuje pitanje suosjećanja.” (7. Lekcija, Zhuan Falun)
U članku na Minghui „18 razina pakla“ govori se o ljudima koji po volji ili iz zabave kolju životinje. Nakon smrti, njihove duše će dospjeti u „Pakao goveđe jame“ gdje će ih stada divljih volova gaziti i probadati. Ovaj članak me podsjetio na praktikante koji su patili nakon oduzimanja života.
Kći mi je preko interneta naručila voće, povrće i vrećicu škampa. Škampi su težili oko pola kilograma i stigli su u zatvorenoj plastičnoj vrećici s vodom i zrakom. Većina škampa je bila živa. Nisam bio siguran što s njima učiniti: nisam ih mogao vratiti, a nisam znao kamo da ih pustim. Stavio sam ih u posudu i rekao: „Žao mi je, nisam ja ovo kupio. Možda imamo sudbinsku vezu i želim vam svima divnu budućnost.“ Ostavio sam ih tamo, misleći da ću ih skuhati nakon što uginu.
Zaboravio sam na škampe do jutra trećeg dana. Do tada su svi uginuli, pa sam ih brzo skuhao. Sjetio sam se da su me prethodne noći, u vrijeme kada su škampi uginuli, leđa tako jako boljela da sam se jedva mogao okrenuti – što se nikada prije nije dogodilo. Gledao sam unutar sebe tražeći vezanosti i pronašao jednu duboko skrivenu: žudnju za osvetom, snažnu želju da oni koji progone praktikante budu kažnjeni. To je pokazalo da mi nedostaje dobrodušnosti. Nakon što sam pronašao vezanost, bol se znatno smanjila. Također sam shvatio da je drugi razlog boli u leđima bio taj što sam morao podnijeti karmu od smrti škampa. Iako ih nisam ubio, ipak sam trebao preuzeti dio karme.
Moja majka je slušala predavanja Falun Dafa, ali nije bila stroga prema sebi u pogledu pitanja ubijanja – iako sam je više puta podsjetio. Živimo u obalnom području i otac joj je ponekad kupovao rakove koje je voljela jesti. Ove godine joj je dva puta kupio žive rakove. Leđa su je užasno boljela odmah nakon što ih je skuhala i pojela. Nakon što se ista stvar ponovila dva puta, rekla je da više nikada neće jesti rakove i počela je ozbiljno shvaćati pitanje ubijanja.
Jedna lokalna praktikantica je kupovala i kuhala žive školjke, čak i nakon što je prije mnogo godina počela prakticirati Falun Dafa. Rekla je da je, čim bi došla do štanda sa školjkama na tržnici plodova mora, čula školjke kako viču: „Spasi me, spasi me“. Više nije kupovala školjke i počela je obraćati pažnju na pitanje ubijanja.
Znam da neki praktikanti u mom području nisu svjesni ozbiljnosti ubijanja. Njihove obitelji kupuju žive plodove mora i kuhaju ih, a oni ih jedu. Tek kada praktikant uistinu prepozna ozbiljnost ubijanja i količinu karme koju ono stvara, potaknut će obitelj da prestane to raditi. Jedna starija praktikantica koja je vrlo marljiva, posljednjih je godina nekoliko puta patila od teških bolesti. To bi moglo imati veze s tim što nije ispravno postupala s pitanjem ubijanja. Djeca su je često posjećivala i ponekad bi joj donosila žive plodove mora te ih kuhala za nju. Ne želeći ih uvrijediti, pojela bi malo.
Živimo među običnim ljudima i ponekad je ovakvim situacijama teško upravljati. Tijekom blagdana, kada se obitelji ili prijatelji okupljaju u restoranima, neizbježno je da netko naruči jelo od živih plodova mora. Kako bi praktikant trebao postupiti u toj situaciji? U prošlosti nisam bio strog prema sebi i jeo sam to, misleći da ih nisam ja ubio. Počeo sam ozbiljno shvaćati ovo pitanje i izbjegavam jesti ta jela – jedem samo drugu hranu. Kad sam pomislio na bol koju je Učitelj podnio za nas, bilo mi je lako preskočiti tu navodno ukusnu hranu i otpustiti tu žudnju.
Prije nekog vremena boljele su me ruke i nisam mogao podizati teške predmete. To je dugo trajalo. Gledao sam unutar sebe i otkrio da imam zamjeranje, ljubomoru i mentalitet natjecanja. Bol je donekle popustila, ali nije nestala. Jednog dana sam slušao Učiteljevo predavanje i zvučao je vrlo ozbiljno dok je govorio o pitanju ubijanja. Počeo sam učiti napamet odgovarajući dio u Zhuan Falun-u. Što sam više učio napamet, to sam više osjećao da ubijanje stvara golemu karmu. Razmišljao sam o tome jesam li pogriješio u tom pogledu. Onog trenutka kada sam se sjetio dva incidenta ubijanja posljednjih godina, ruke su mi bile puno bolje.
Prije nekoliko godina sam tijekom vožnje pregazio psa na ulici. Iznenada je istrčao i nisam stigao naglo zakočiti. Otprilike u to vrijeme, kolegica je prebačena u drugi ured. Inzistirala je da se brinem za njezin božićni kaktus jer je njezin novi ured bio premali i nitko ga nije htio. Nisam imao izbora nego joj pomoći – pa sam ga povremeno zalijevao. Prošlog ljeta sam ga premjestio u sjenu i svaki dan mu davao vodu ili čaj koji nisam popio. Čuo sam da je to dobro za biljku, a bio sam previše lijen ići skroz do kupaonice da to prolijem. Nakon nekog vremena lišće je počelo opadati. Imao sam loš osjećaj i premjestio sam ga na sunčano mjesto. Biljka je na kraju uginula.
Kaktus i pas su uginuli zbog mene, praktikanta. To nije bila moja namjera, ali sam ipak bio odgovoran i trebao sam preuzeti dio karme. Iz učenja znamo da su u očima božanskog organski i neorganski subjekti živa bića i moramo biti vrlo oprezni.
Tradicionalna kineska kultura drži da je ljudski život od najveće važnosti. Falun Dafa praktikanti nisu toliko plašljivi da bi se bojali zgaziti mrava, ali moramo poštovati principe svemira i biti strogi prema sebi u pogledu pitanja ubijanja.
Ovo je moje trenutno razumijevanje. Molim vas, ljubazno ukažite na sve što nije u skladu s Fa.
