Falun Dafa Minghui.org

Priče iz kultivacije Bude Milarepe (8. dio)

(Minghui.org)

Tijekom povijesti, Himalaje su bile regija koja je bila dom brojnim kultivatorima. Tamošnji ljudi su živjeli jednostavnim, skromnim životom, ispunjenim glazbom i plesom. Oni su također štovali Buddha Fa. Prije tisuću godina, u toj regiji je postojao kultivator koji se zvao Milarepa. Dok je ranije brojnim Buddhama i Bodhisattvama trebalo više života i brojnih nedaća da bi uspjeli u kultivaciji postižući ispunjenje, Milarepa je uspio kultivirati jednak iznos moćne vrline u samo jednom životnom vijeku. Kasnije je postao poznat kao utemeljitelj Bijele sekte Tibetanskog budizma.

(Nastavak od 7. dijela)

Rechungpa je upitao „Kako ste se kultivirali u oskudici? Gdje ste prakticirali?

Milarepa reče: „Idućeg jutra mi je učiteljev sin pripremio vreću prženog ječmenog brašna i zavežljaj dobre hrane za dar. Rekao mi je: 'To je za tvoje potrebe dok budeš prakticirao. Molim te, obećaj da nećeš zaboraviti na nas.' Primio sam hranu i otišao meditirati u spilju koja se nalazila u planini iza moje kuće. Promiješao sam sasvim malo brašna s vodom. Tijelo mi je oslabilo nakon dužeg vremena, ali sam značajno napredovao u praksi. Tako sam se kultivirao nekoliko mjeseci dok nisam konzumirao svu preostalu hranu. Tijelo mi je postalo preslabo da bih mogao nastaviti tim tempom. Pomislih: 'Zamolit ću na farmi nešto jakovog maslaca i prženog ječmenog brašna. Ako želim nastaviti praksu ne smijem gladovati do smrti.'

„Spustivši se niz planinu, stigao sam do obližnjeg pašnjaka i šatora obloženog krznom jaka. Stao sam ispred šatora i rekao: 'Budite milosrdni i udijelite nešto maslaca jogiju?' Šator je pripadao mojoj tetki koja je prepoznala moj glas. U naletu bijesa zapovijedila je oštrom psu da me napadne. U samoobrani sam žurno bacio kamenje u njegovom smjeru. Psujući, potrčala je prema meni zgrabivši štap koji je podupirao šator: 'Rasipniče jedan! Neprijatelju rodbine! Demonu sela! Srami se! Što radiš ovdje? Nisam ni slutila da obitelj može imati sina poput tebe!' Psujući je zamahnula štapom s namjerom da me udari. Potrčao sam onako pothranjen, tijela slabašna. Zapeo sam za kamen te pao u mali potok. Tetka je i dalje vikala, udarajući me štapom. Mukotrpno sam uspio ustati. Oslonivši se na svoj štap za hodanje, zapjevao sam joj suznih očiju.“

„Djevojka koja je bila izašla s tetkom iz šatora nije mogla suzdržati svoje suze suosjećanja. Tetka se također osjećala posramljeno i vratila se u svoj šator. Rekla je djevojci da mi spremi maslac i sir u kožnom zavežljaju. Šepajući sam krenuo prema ostalim šatorima moleći za hranu. Nisam poznavao ljude u njima, no oni su poznavali mene. Svi su me pažljivo gledali, nudeći mi mnogo dobre hrane. Strahovao sam da će se i ujak ponijeti slično prema meni dok sam razmišljao o tetkinom ponašanju. Stoga sam odlučio potražiti hranu na drugom mjestu. Imao sam takvu misao na umu i krenuo sam prema idućem selu.“

„Tko bi mogao znati da se ujak prije mnogo godina preselio u ovo selo nakon mu se njegova stara kuća bila urušila. U neznanju sam prišao njegovim vratima. Poskočio je vidjevši me: „Kopile jedno! Rasipniče! Toliko sam star i preostalo mi je samo par kostiju. Ti si taj kojega čekam svoj cijeli život!' Zatim me počeo gađati kamenjem s poda. Udaljio sam se, trčeći u suprotnom smjeru. Ujak je hitro ušao u kuću kako bi zgrabio luk i strijelu. Izašao je vičući: „Beskrupulozni rasipniče! Nisi li već dovoljno naudio ovom selu?! Susjedi i rođaci, brzo dođite! Stigao je naš neprijatelj!' Čuvši ujakove povike, mnogo mladih ljudi je izašlo van iz svojih kuća kako bi mu se pridružili u bacanju kamenja na mene. Svi su oni u prošlosti propatili zbog mene. Uplašio sam se da ću izgubiti život kako je sve krenulo. Pretvarao sam se da u bijesu gestikuliram, uzviknuvši: 'Učitelju i božanstva! Ovaj kultivator se susreo s neprijateljima koji mu žele oduzeti život! Nebeski čuvari, nek se kamenje bačeno na mene vrati pošiljatelju u obliku crnih strijela! Sve i da umrem, nebeski čuvari će ostati živi!'“

„Čuvši ove riječi, svi su se bili prestrašili i smirili su ujaka. Neki su prišli bliže s namjerom da pomognu smiriti konflikt jer su suosjećali sa mnom. Oni što su bacali kamenje su se također približili, tražeći oprost. Svi su mi dali mnogo hrane, osim ujaka koji se odbio pomiriti ili mi dati milodar. Uzeo sam hranu i polako se vratio u pećinu. Pitao sam se trebam li uskoro napustiti to mjesto jer mi se činilo da bi moj boravak blizu sela u stanovnicima pobudilo nelagodu i gnjev.“

„Tu sam noć u snu dobio znak koji mi je naizgled poručio da u pećini ostanem još nekoliko dana. Tako sam i postupio.“

„Dzese je navratila nekoliko dana kasnije i donijela mi je dobre hrane i vina. Zagrlila me i počela glasno plakati. Opisala je ridajući kako je majka umrla i kako je sestra odlutala daleko od kuće. Nisam mogao da se ne rasplačem u boli, čuvši njihove tragične sudbine.“

„Nakon što sam malo suzdržao suze, upitao sam je: Još se nisi udala?“

„'Ljudi se boje nebeskih čuvara i nitko me se ne usuđuje oženiti. Zapravo, ne želim se udati čak i da me netko hoće! Ti prakticiraš ispravnu dharmu i to je toliko izvanredno.'“

„Dzese me upitala: 'Znaš li što namjeravaš učiniti sa svojom kućom i zemljištem?'“

„Znao sam što joj je na umu. Pomislih u sebi: Moje napuštanje ovog sekularnog svijeta i odbacivanje obitelji kako bi slijedio ispravnu dharmu je sve zahvaljujući Marpinoj dobrodušnosti. Dzese treba imati pozitivno shvaćanje budističke dharme. To bi za nju bilo najbolje. Ona sama za sebe treba odlučiti kako se uhvatiti u koštac s ovim zemaljskim stvarima. Trebam joj to jasno objasniti.“

„Rekoh joj: Molim te da daš kuću i svu zemlju mojoj sestri Peti ako je susretneš. Prije toga možeš ih koristiti. Sve ti to poklanjam ukoliko se utvrdi da Peta više nije živa.' „'Zar ih ne želiš za sebe?'“

„Odgovorih joj: Kultiviram se u asketskoj praksi, živeći poput ptice ili štakora. Stoga mi zemlja nije bitna. Sve i da posjedujem sva imanja ovog svijeta, ne bi ih mogao ponijeti sa sobom nakon što umrem. Bit ću sretan i sada i u budućnosti ako sve napustim ovog trenutka. Ovo što činim je u suprotnosti s onim što čine svjetovni ljudi. Stoga, molim te da me od sada na dalje više ne smatraš običnom osobom.“

„Rekla je: 'Znači li to da ne odobravaš ostale koji prakticiraju dharmu?'“

„Ako osoba uči dharmu radi slave, on će podučavati spisima i objašnjavati dharmu. On je sretan kad njegova škola pobijedi i prepun je radosti kad drugi izgube. Dakle, on teži samo slavi i osobnoj dobiti. Oni tvrde da uče dharmu, no jedino što zapravo rade je da nose žute odore pritom tvrdeći kako uče dharmu. Takve ljude ne priznajem. Ako je, s druge strane, motiv osobe čist i iskren, tada on ide prema Bodhiu bez obzira kojoj sekti pripadao i kao takvog ga svakako podržavam. To znači da se protivim onima čije su namjere u temelju nečiste.“

„Dzese je kazala: 'Nikada nisam srela ni čula za nekoga tko uči dharmu poput tebe i koji je toliko bijedan i siromašan. Koji ogranak Mahayane slijediš?'“

„Ovo je najsvetija moguća metoda koja uči kako odbaciti svih osam svjetovnih briga da bi se dostiglo budinstvo u jednom životu.“

„'Tvoje riječi i ponašanje su drugačiji od svih ostalih učitelja. Čini se da je netko od vas u krivu. Pretpostavimo da su sve dharma, ipak mi se više sviđa njihov put.'“

„Odgovorih: Ne volim učitelje koje vi svjetovni ljudi preferirate. Sadržaj njihove dharme je nalik mojoj. No beznačajno je ako netko nosi žutu odoru, ali ga osam svjetovnih briga i dalje motiviraju. Čak i ako ta osoba nije dirnuta s Osam svjetovnih vjetrova, vrijeme potrebno da ona dostigne budinstvo je nemjerljivo duže. Možda ne razumiješ. Ukratko, bilo bi najbolje da se potrudiš prakticirati dharmu ako možeš biti ustrajna. Ako ne možeš, vrati se običnom životu i naprosto vodi računa o imanju i kući.“

„Dzese je odgovorila: 'Ne želim tvoje imanje ni tvoju kuću. Jednostavno pokloni to svojoj sestri. Prakticirat ću dharmu, ali ne mogu prakticirati tvoju metodu kultivacije.' Tada je otišla.“

„Tetka je nekoliko dana kasnije čula da više ne želim imanje i kuću. Ostala je zapanjena: 'Premda tvrdi da slijedi učiteljeve riječi i ne želi imanje, želim se uvjeriti je li to stvarno istina.' Posjetila me noseći hranu i vino te rekla: 'Nećaće, nisam dobro postupila prije nekoliko dana. Molim te da kao praktikant dharme imaš strpljenja i oprostiš mi. Htjela bih obrađivati tvoje zemljište i svakog mjeseca ti platiti za korištenje zemljišta. Šteta bi bilo da ostane neobrađeno i zapušteno. Što misliš?'

'Sjajno!, rekao sam. Mjesečno mi je potrebno samo jedan khal (12-15 kg.) brašna u zrnu. Ostatak možeš zadržati.' Tetka je otišla sretna i zadovoljna.

„Dva mjeseca poslije, tetka se vratila da bi mi rekla: 'Svi ljudi kažu da ako netko obrađuje tvoju zemlju da će to naljutiti tvoje nebeske čuvare koji će onda baciti čini. Nemoj to uraditi, molim te!'

„Odgovorih joj: „Zašto bih to učinio? Ti imaš vrlinu, zato ne brini molim te. Samo nastavi obrađivati zemlju i donesi mi hranu.'“

„Kaže: 'Ako je tako, onda mi je lakše. Možeš li to obećati?'“

„Pomislih: 'Zašto želi da to učinim? Čak i da ima loše namjere, one kao takve neće imati po nju posljedica.' Radosno je napustila pećinu nakon što sam joj obećao kako je i tražila.“

„Nastavio sam prakticirati u pećini. Iako sam se maksimalno trudio, i dalje nisam uspijevao steći vrlinu unutarnje vrućine. Obuzet mislima kako postupiti dalje, iste noći sam usnuo san. U snu sam obrađivao zemlju, ali to mi je išlo iznimno teško. Bilo mi je teško kopati, bez obzira koliko sam se bio trudio. Upravo kad htjedoh odustati, na nebu se pojavio učitelj Marpa i rekao: „Sine! Nastavi naporno orati! Uspjet ćeš bez obzira koliko je teško, samo ako nastaviš hrabro hrliti naprijed.' S tim riječima, učitelj Marpa je počeo orati ispred mene, dok sam ga ja nastavio slijediti iza. Zemlja je uskoro bila prekrivena bogatim sjemenkama.“

„Bio sam sretan kad sam se probudio. No razmišljajući o tome više, shvatio sam da je san samo manifestacija mojih navika. Čak ni zemaljska osoba to ne bi shvatila ozbiljno. Toliko sam radostan zbog sna. Nije li to budalasto? Ipak, shvatio sam da je taj san bila neka vrsta znaka te da ću svakako zadobiti vrlinu nastavim li se truditi i hrliti naprijed.“

„Već tada sam imao namjeru nastaviti kultivaciju u pećini Drakar Taso (pećina Bijela stijena-Konjev zub). Tamo me i tetka došla posjetiti donoseći tri mjerice pržena ječmena brašna (mjerica sadrži desetak litara), iznošeni kaput, komad tkanine, lopticu maslaca i masnoće. Obratila mi se s prijezirom: „To si dobio za prodano imanje. Molim te uzmi to i nađi si mjesto gdje te više neću moći gledati ni slušati, jer svi seljani kažu: 'Topaga je toliko naudio našem selu, a ti ga zoveš da se vrati. Vjerojatno će ubiti sve nas u selu. Ne otjeraš li ga, ubit ćemo vas oboje!' Došla sam samo zato da ti ovo saopćim. Molim te, bilo bi najbolje kad bi otišao negdje daleko. Mene možda neće ubiti, ali tebe zasigurno hoće ako se odlučiš za ostanak.'“

„Znao sam da seljani ne bi takvo nešto izjavili. Da nisam bio istinski praktikant dharme, ne bih se zavjetovao i time joj dopustio da se domogne mojeg imanja. Premda sam obećao ne baciti čini, nisam pristao biti obmanut samo zato da bi se dokopala imanja. Promislio sam i rekao joj: 'Meni, kao kultivatoru, ključno je da budem sposoban izdržati poniženje. Kako bi se moglo nazvati izdržavanjem poniženja ako nisam u stanju tolerirati poteškoću? Ne samo ova zemlja, već i sve na svijetu bi mi bilo beskorisno kad bih večeras preminuo. Tetko, ti mi pomažeš kultivirati izdržljivost i poniznost, a to je najključnija stvar za jednog dharma kultivatora. Dugovi prema tebi i ujaku su također razlog zbog čega sam uspio dobiti ispravnu dharmu. Kako bih vam uzvratio, zavjetujem se u nadi kako ćete oboje u budućnosti dostići budinstvo. Ne samo da ne želim imanje, već ti poklanjam i kuću.' Potom sam zapjevao:“

Oslanjajući se na Učiteljevu milost

Obitavam na planini slobodan i nesputan;

Blagoslovi učenika i nesreće njegove,

U potpunosti su učitelju poznate.

Svjetovni ljudi su ometani karmom

Nesposobni izbjeći život i smrt;

Budem li pohlepan po pitanju svjetovnih stvari

Ne bi bilo nade i duša bi mi bila izgubljena.

Svjetovni ljudi zauzeti su sakupljanjem karme

To ih vodi do patnje u nižim sferama;

Pohlepa i zanesenost,

Odvest će ih ka plamenom ognju.

Tragajući za imovinom i bogatstvom

Konflikti često dolaze i neprijatelji stvaraju se;

Dobro vino nalikuje otrovu,

Onaj koji ga pije, teško do spasenja dolazi.

Moja tetka mnogo novac voli,

Neumorno sakuplja imovinu u lakomosti;

Škrtac u zemaljskim stvarima

Sasvim lako pretvara se u gladnog duha.

Tetkine riječi,

Obično širenje glasina;

Zboreći puno takvih riječi,

Nanosi sebi istinsko zlo…

Moju kuću i svu imovinu,

Podario sam tetki;

Učim dharmu srca čistog,

I dostignut ću budinstvo.

Spasenje nudim onima koji pate,

Dok tegobe stižu od karme koja ometa;

Hrlim naprijed kao praktikant,

Moja suptilna priroda ostaje nedirnuta.

Blagoslovljen suosjećanjem,

Za pomoć učitelja molim se;

Slobodan i nesputan,

Obitavam na planini ovoj.

„Čuvši moju pjesmu, tetka je samo dodala: 'Nećaće, ljudi poput tebe su pravi kultivatori!' Sretna i zadovoljna, sišla je niz planinu.“

„Moj prijezir prema ovom svijetu i želja da ga napustim samo su još više narasli nakon izlaganja takvim iritacijama. Stoga mi davanje zemlje i imanja drugima nije nimalo teško palo. Smjesta sam poželio zaputiti se i kultivirati u pećinu Drakar Taso. Tamo sam prakticirao sve do ispunjenja i svi su je kasnije prozvali pećinom 'Pećina ispunjenja na litici.'“

„Idućeg sam dana u zoru krenuo prema Drakar Taso prije no što su se svi probudili. Ponio sam sa sobom nešto osobnih stvari s kojima i inače putujemi stvari koje sam dobio od prodaje zemljišta. Drakar Taso, pećina na litici, bilo je prikladno mjesto za mene. Ispod male prostirke sam postavio tvrdi komad filca koji mi je poslužio kao mjesto za meditaciju. Pripremio sam sve što mi je bilo potrebno i otpjevao zavjet.

Prije dostizanja budinstva,

Zavjetujem da se neću micati odavde;

Unatoč hladnoći ili gladi,

Neću izaći u potrazi za hranom ili odjećom.

Snađe li me bolest,

Neću izaći da se liječim;

Radije ću riskirati gubitak svojeg života pateći,

Nego sići niz planinu da pronađem lijek.

Niti trenutka čak,

neće tijelo ovo iskusiti svjetovnu ugodu,

Samo putem tijela, govora, i uma,

Osoba može ići ka velikom ispunjenju

Iskreno se molim učitelju,

i svim Buddhama u deset smjerova;

Molim, podarite me velikom podrškom,

Da ne iznevjerim ovaj zavjet.

Iskreno se molim svim dakinima,

i svim nebeskim čuvarima;

Asistirajte mi u predodređenoj sklonosti;

Učinite ovaj zavjet mojom krajnjom sudbinom.

„Potom sam se zavjetovao riječima: 'Prije ispunjenja i konačnog uspjeha, neću sići niz planinu u potrazi za hranu, sve i da umrem od gladi; Neću sići niz planinu u potrazi za odjećom, sve i da umrem od hladnoće; Neću sići niz planinu u potrazi za lijekom, sve i da umrem od bolesti. Odlučno i u potpunosti odbacujem sve povezano s ovim životom i zemaljskim svijetom. Moje tijelo, govor, i um ostat će nepokolebljivi te potpuno posvećeni dostizanju budinstva. Nadam se da će mi u tome pomoći učitelji, dakini i nebeski čuvari. Prekršim li ovaj zavjet, radije biram smrt nego zadržavanje ljudskog tijela koje ne kultivira ispravnu dharmu. Stoga se nadam da će mi nebeski čuvari smjesta okončati život ako prekršim svoj zavjet; također se nadam da će mi učitelj u sljedećoj inkarnaciji pomoći da se rodim kao ljudsko biće koje će prakticirati ispravnu dharmu.“

„Pošto sam se zavjetovao nisam prekidao svoju asketsku praksu i bio sam jeo samo vrlo malu količinu prženog ječmenog brašna svakog dana.

„Čak i uz podršku Mahamudra meditacije, moja fizička snaga je uslijed nedostatka hrane bila nedovoljna, a snaga i disanje nisu bili u harmoniji. Zbog toga sam osjećao hladnoću te bio nesposoban zadobiti unutarnju toplinu. Molio sam se učitelju za pomoć. Učinilo mi se da sam tijekom jedne noći i uslijed blistavih senzacija vidio učitelja Marpu okruženog mnogim damama usred rituala obožavanja. Jedna osoba ga je upitala: 'Što treba učiniti Milarepa kako bi zadobio unutarnju toplinu?' Učitelj Marpa odgovori: 'Treba prakticirati na taj i taj način. Potom je demonstrirao posebni meditacijski položaj. Probudivši se, slijedio sam upute izvodeći šest pečata pećnice (oblik posebnog stila sjedenja). Um mi se opustio i zadobio sam unutarnju toplinu pošto sam podesio energiju, kontrolirao disanje te suzbio nasumične misli.“

„Prošla je godina dana i pomislio sam da izađem prošetati se i posjetiti selo. Spremao sam se izaći van, no prisjetio sam se ranijeg zavjeta.“

„Stoga sam se potaknuo i nastavio hrabro hrliti naprijed, danonoćno i bez odmora. Postupno sam napredovao sve više te su tako prošle još tri godine.“

„Premda sam konzumirao samo jedan khal prženog ječmenog brašna godišnje, ono je nestalo u roku nekoliko godina. Shvatio sam da ću umrijeti od gladi ako nastavim ovim tempom, budući da više nisam imao što za jesti. Pomislih da ljudi neumorno teže za novcem koristeći ovo dragocjeno ljudsko tijelo. Presretni su zbog malo dobitka i očajni zbog malo gubitka. Oni su toliko jadni. Čak i sve zlato širom tri tisuće svjetova predstavlja ništa u usporedbi s dostizanjem budinstva. Uistinu bi bilo za žaljenje ako ne uspijem u kultivaciji i izgubim ovo ljudsko tijelo. Trebam li onda izaći van potražiti malo hrane kako bih mogao nastaviti svoj život? Potom se sjetih zavjeta danog ranije. Trebam li sići niz planinu ili ne? Nakon malo više razmišljanja sam spoznao da ne izlazim radi zabave nego da bih došao do hrane potrebne za kultivaciju. Stoga se to ne računa kao kršenje zavjeta već kao nešto što trebam učiniti. Izašao sam iz Drakar Taso kako bih došao do hrane da nastavim praksu dharme.“

„Stigao sam do široke livade s koje sam mogao vidjeti do velike udaljenosti. Sunčeve zrake su grijale, bistar potok je bio blizu i sve je bilo prekriveno bujnom travom i zelenkastom koprivom. Bio sam veoma sretan kad sam to vidio i pomislio 'Sad mogu preživjeti jedući koprivu i ne trebam se više spuštati niz planinu u potrazi za hranom.' Tako sam, zahvaljujući koprivi, nastavio kultivaciju u egzistencijalnoj oskudici.“

„Odjeća koju sam nosio se nakon nekog vremena potpuno istrošila i nestala s mene. Tijelo mi je bilo pothranjeno budući da sam jeo samo koprivu, a kosa je zajedno s tjelesnim porama poprimila zelenu boju.“

„Razmišljajući o učiteljevom pismu, stavio sam ga na glavu, osjećajući se veoma sretno. Iako nije bilo ničega za jesti, osjećao sam zadovoljstvo i sreću, kao da sam upravo pojeo nešto veoma ukusno. Osjećao sam se veoma ugodno i zadovoljno. Pomislih da otvorim pismo, ali mi je znak pomogao shvatiti da još nije vrijeme pa nisam to učinio. Tako da je prošla još jedna godina.“

„Jednog je dana grupa lovaca ušla u pećinu s lovačkim psima. Nisu ulovili nijedan plijen i nekako su ušli u moju pećinu. Vidjevši me, uzviknuli su uplašeno: 'Jesi li čovjek ili duh?'“

„Odgovorih: 'Čovjek. Čovjek koji prakticira kultivaciju.'

„'Zašto izgledaš tako? Zašto ti je tijelo prekriveno zelenom bojom?' jedan upitaše.

„'Postao sam takav jer vrlo dugo jedem koprive.'

„'Gdje ti je hrana za prakticiranje kultivacije? Daj nam tvoju hranu, a platit ćemo ti kasnije. Ubit ćemo te ako odbiješ to učiniti!' Gledali su posvuda po pećini, opako mi prijeteći.“

„Imam samo koprivu. Čak i da imam hranu, ne bih ju skrivao jer vjerujem da ljudi daju hranu kultivatorima kao dar i svakako ne žele od njih krasti.'“

„Jedan lovac je upitao: 'Koji je smisao darivanja hrane kultivatorima?'“

„'Darivanje hrane kultivatorima osobi može donijeti blagoslove', odgovorih.“

„Samo se osmjehnuo rekavši: 'U redu. Sjajno! Dolazim da ti dam dar!' Dignuo me s mjesta na kojem sam sjedio i bacio me na zemlju. Zatim me ponovo podignuo i otpustio, iznova me bacivši. Moje tanko i slabo tijelo to naravno nije moglo podnijeti i takve su mi torture bile izuzetno bolne. Suosjećanje se pojavilo u mojem srcu, unatoč takvom ponižavanju. Osjetih da su bili nevjerojatno jadni i nisam mogao suzdržati suze.“

„Jedan lovac je sjedio po strani i nije htio sudjelovati, ali je naposljetku povikao: 'Hej! Ne radi to! On je uistinu asketski praktikant. Sve i da nije, maltretiranje tako pothranjene osobe te neće učiniti herojem. Želudac nam nije prazan zbog njega. Prestani se ponašati tako nerazumno!' Onda mi se obratio: 'Jogi, uistinu ti se divim i nisam te htio uznemiravati. Zaštiti me i blagoslovi, molim te.' Lovac koji me maltretirao je rekao: 'Već sam ti dao lijepe darove. I mene trebaš blagosloviti, također!' Rekavši to, napustio je pećinu uz smijeh.“

„Nisam bacio čini na njih. Čuo sam da je sudac osudio tog lovca na smrt nedugo nakon tog događaja. To je možda bila kazna od Tri dragulja [Buddha, dharma i budistički redovnički red], ili odmazda za zla djela koja je počinio. Svi, osim lovca koji je istupio da me zaštiti, bili su ozbiljno kažnjeni.“

(Nastavit će se)