Falun Dafa Minghui.org

Jw_banner_hr

Europska Fahui | Konačno sam eliminirala svoju dugogodišnju vezanost za gubitak i dobitak

(Minghui.org)

Moj otac je prošle godine poginuo u prometnoj nesreći i to je bila prekretnica u mom životu. Imala sam jako dobar odnos s njim i financijski sam se oslanjala na njega. Kad je njegova oporuka objavljena, naslijedila sam 50% obiteljske kuće. Moja majka je već posjedovala 50%. Majka mi je odbila financijski pomoći i nije mi dopustila da se preselim kod nje. Bila sam ljuta i uznemirena, misleći da je moj otac učinio pravu stvar tim što mi je pomogao, ali sada sam bila sama i nisam se imala kome obratiti. Čak sam se žalila svojim prijateljima koji su optuživali moju majku da je okrutna i sitničava jer mi odbija dati bilo kakvu financijsku potporu.

Znala sam da se to dogodilo jer sam bila jako vezana za osobnu korist. Nisam mogla otpustiti svoj osobni interes i nisam na situaciju gledala kao kultivator. Prestala sam se žaliti na njezino nepravedno postupanje, ali u svom srcu nisam se potpuno oslobodila ideje o „dobivanju pomoći od drugih."

Jednog sam dana slušala Učiteljevo četvrto predavanje i razmišljala sam o svom ponašanju : imam 45 godina i imam stabilan posao više od 20 godina. Zašto bih trebala uopće očekivati da mi majka pomogne? Učitelj kaže da se trebamo odužiti roditeljima na tome što su nas odgojili, pa zašto sam onda čekala da ona financijski pomogne meni? Nije li ovo suprotno od onoga što Učitelj traži? Također nisam bila dobronamjerna ni suosjećajna. Umjesto da joj pokušam pomoći, inzistirao sam da ona pomogne meni.

Postupno sam počela brinuti o njoj. Počela sam je zvati da vidim kako je i treba li joj pomoć oko kućnih poslova ili kupovine. Shvatila sam da sam toliko zadubljena u vlastite probleme da nisam mislila na nju. Ona ima 75 godina i potrebna joj je pomoć. Umjesto da se fokusiram na to kako bi ona meni mogla financijski pomoći, trebala sam je pitati što joj treba. Shvatila sam da sam se svih ovih godina ponašala kao razmaženo dijete, a ne kao odgovorna odrasla žena.

Godinama sam vršila pritisak na roditelje da zadovolje moje potrebe kao da sam još dijete. Bila sam egocentrična — uvijek se radilo o meni i mojim potrebama, nisam istinski marila za druge. Shvatila sam da sam s tim novim načinom razmišljanja, bez oslanjanja na roditelje, postala jača, odgovornija i obzirnija. Duhovno sam rasla i postala bolja osoba.

Promijenio se i odnos sa mojom sestrom. Nakon objave nasljedstva, udaljila se od mene. Kad sam je pitala zašto, rekla je da ne želi imati nikakav kontakt sa mnom. Smatrala sam da je pravi problem to što sam ja naslijedila pola obiteljske kuće. Shvativši da je pravi problem uzrokovan nasljedstvom, osjećala sam da bih trebala pokazati otvorenost koju Učitelj spominje u Devetom predavanju u Zhuan Falunu o qigong majstoru koji je rekao: „Onda ga jedan od vas treba dobiti.“

Međutim, iako sam osjetila da ne bih trebala prihvatiti očevo nasljedstvo i dati sestri kuću, smatrala sam da nije moguće biti tako nesebičan.

Daljnjim procesom kultiviranja i gledanja u sebe , počela sam osjećati da nije nemoguće i da to mogu učiniti. Ako moja sestra bude zatražila kuću, rado ću joj je dati. Shvatila sam da je ovaj život kao život u hotelu. Posjedovanje kuće bila je moja duboka, dugogodišnja želja i vezanost koja me više puta unesrećila. Sada mi se ideja o posjedovanju doma čini šaljivom — moj pravi dom je na nebu, ne mogu sa sobom ponijeti ništa osim gonga koji sam dobila u procesu kultivacije.

Također sam bila jako vezan za novac. Prije nego što sam postala majka, nisam štedjela novac, ali to se promijenilo nakon rođenja djeteta. Počela sam štedjeti novac do te mjere da nisam bila voljna ponuditi pomoć ili darove ili bilo što povezano s trošenjem novca. Bojala sam se da ću potrošiti svoju ušteđevinu. Ovakav stav pokazao je da sam pohlepna i očito je bila vezanost. Znala sam to, ali nisam se mogla osloboditi te vezanosti. Svoje ponašanje sam opravdavala time da sam samohrana majka koja sama odgaja dijete, pa moram biti oprezna s novcem.

Jednog dana netko je hakirao moj bankovni račun i sav moj novac je nestao. Međutim, čim sam vidjela da mi je račun prazan, osjetila sam duboko olakšanje. Budući da nisam imala novca, više nisam bila vezana za štednju. Više me nije kontrolirala ta vezanost.

Shvatila sam da je ravnoteža između velikodušnosti i pažljive štednje novca ključna za izbjegavanje razvijanja pohlepe i vezanosti za imetak. Sretna sam s ovim novim načinom razmišljanja i zahvalna sam za ono što imam. Osjećam da imam sve što mi treba i ako se dogodi neka nezgoda, siguran sam da se mogu suočiti s njom. Sa svojim starim mentalitetom štednje, bojala sam se gubitka novca i bojala sam se nezgoda. Sada sam dublje shvatila da je snaga u meni, da je presudan moj mentalni stav, a ne koliko novca posjedujem.

Otpuštam svoje komunističke predodžbe

Kako se bližila godišnjica očeve smrti, počela sam sanjati svog bivšeg dečka. Isprva nisam obraćala pozornost na to. Međutim, san se ponavljao. Nakon što sam ga ponovno sanjala, pomislila sam: u proteklih 10 godina moje kultivacije, nijedna osoba nije bila toliko šokirana progonom Falun Dafa kao on. Nije spavao cijelu noć, rekao je da nikad neće poslovati s Kinom i da se žalim UN-u te da će mi pomoći. Također je rekao nešto što ja sada govorim kad objašnjavam istinu: „Učitelj Li Hongzhi uči ljude da budu Istiniti, Dobrodušni i Tolerantni, a oni ga zbog toga progone? To je užasno!”

Pala mi je na pamet i druga misao: bez obzira koliko sam se loše ponašala prema njemu, uvijek je bio ljubazan i nije mi zamjerao. Pomislila sam da bih ga trebala kontaktirati. Nismo razgovarali osam godina. Odlučila sam poslati SMS umjesto poziva. Rekla sam mu da me može kontaktirati kad god bude u prilici. Tri minute kasnije nazvao me i rekao da mu je jako drago što sam se javila. Pitala sam ga kako je. Rekao je da su supruga i on prebrodili obiteljsku krizu, a nakon toga se odlučio više posvetiti supruzi i djeci. Spontano sam pomislila sljedeće: „Ispričavam se. Pogrešno sam te procijenila svih onih godina koje smo proveli zajedno.”

Majka mi je govorila da je on bio „razmaženo bogato dijete." Iako smo bili zajedno više od tri godine, u svom srcu nikada se nisam oslobodila te ideje o njemu kao „razmaženom bogatom djetetu”. Moj prijatelj iz djetinjstva istaknuo je da su za one koji su bogati posjedovanje skupih automobila, jahti i bazena samo stil života te da ne bih trebala tome pridavati važnost.

Međutim, smatrala sam da su te stvari vrlo važne i osjećala sam da nas različiti stilovi života razdvajaju te da među nama postoji „klasna razlika.” Ovaj dojam o „klasnoj razlici” bio je pojačan ljevičarskim obrazovanjem koje sam stekla na sveučilištu. Čvrsto sam vjerovala da je svaki bogataš „narodni neprijatelj”. Mislila sam da mora dati novac siromašnima i ne obazirati se na svoje bogatstvo, jer ipak taj novac nije bio njegov, pripadao je narodu. Smatrala sam da je njegova obitelj stekla bogatstvo izrabljujući ljude.

Ideja da „bogati izrabljuju siromašne" proizašla je iz mog razgovora s prijateljima komunistima. Tada nisam u potpunosti shvaćala da su karmički razlozi ti zbog kojih su ljudi bili bogati. Tu sam ideju uključio u svoj sustav vrijednosti koji je sadržavao kršćanske vrijednosti, ali i „klasnu borbu” Karla Marxa. Taj princip „klasne borbe” bio je pojačan mojim natjecateljskim načinom razmišljanja i tendencijom da odlazim u ekstreme. Učili su me: „Bogati ljudi su loši, a siromašni su dobri i bogati su oni koji ih zlostavljaju."

Učitelj je rekao:

„U stvari, sve u životu, treba li netko nešto dobiti ili ne, rezultat je karmičkih posljedica dobrih i loših stvari učinjenih u prethodnom životu. Količina blagoslova i količina vrline skupljene u prethodnim životima određuju stupanj sreće u ovom ili narednom životu. S više blagoslova i vrline, u narednom životu čovjek to može zamijeniti za visoki položaj ili zaradu, ili za razne oblike bogatstva i blagoslova, a od istog zavisi i to ima li netko sretnu obitelj i koliko će dobro biti njegovoj djeci. Ovo je osnovni razlog zašto su neki ljudi bogati, a neki siromašni, neki imaju visoki položaj, a neki nemaju dom u koji bi se vratili; nije onako kako se tvrdi demonskom retorikom jednakosti, koju propagira zla Komunistička partija.“ („Zbog čega postoji čovječanstvo“)

Nakon što sam počela prakticirati Falun Dafa, doista sam shvatila koliko je pogrešno misliti da bogati ljudi potiskuju siromašne. Shvatila sam da je to što je moj bivši dečko bio rođen u bogatoj obitelji bio rezultat njegovih dobrih djela u prethodnom životu i da to nije bila puka „sreća" ili zato što je „njegova obitelj maltretirala siromašne kako bi došli na vrh."

Iako sam shvaćala da je to pogrešno, pojam „klasne borbe" bio je toliko jak u meni, da kad sam postala praktikant, neprijatelj u mom umu više nije bila viša klasa, već oni koji su zalutali uz komunističku partiju. Vršila sam pritisak na svoje prijatelje da osude komunizam i oklijevala sam razjašnjavati istinu ljudima koji su bili članovi komunističke partije jer sam osjećala da je komunizam prijetnja.

U svakom sam razgovoru kritizirala komunizam i nisam njegovala smirenost u srcu ili umjerenost kad me napadala komunistička propaganda. Kad bih čula ljude kako brane komunizam, uzrujala bih se i brzo psovala komunizam, komentirajući da su oni koji se slažu s komunizmom bili prevareni ili da su „budale." Zbog toga su neki ljudi bili uvrijeđeni mojim oštrim tonom i distancirali su se od mene.

Iskreno sam požalila što sam svog prijatelja osudila s mojim pojmovima o „klasnoj borbi". Shvatila sam da su moje predodžbe oštetile naš odnos i napravile razdor. Nikad nisam razmišljala o tome da mu se ispričam. Mislila sam da je dovoljno što sam iskreno požalila zbog svog lošeg ponašanja shvativši da su te predodžbe bile pogrešne i daleke od Falun Dafa principa, Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije.

Ispričala sam mu se i rekla da mi je žao što sam ga pogrešno procijenila dok smo bili zajedno. Rekao je: „Nikad te nisam krivo procijenio. Vidio sam da su te sve te ideje zarobile.” Shvatila sam da razumije da predodžbe mogu udaljiti ljude od njihovog istinskog ja. Ove predodžbe su „zamka" i „zatvor" mog istinskog ja. Osjetila sam da je uz tu ispriku dio crne tvari napustio moje tijelo, a srce mi je postalo lakše.

Razmišljala sam o sebi. Čak i među praktikantima, ako netko ima drugačije mišljenje od mog, ja se uzrujam i potajno gledam s prijezirom na tog praktikanta. Mislim da mu ne treba vjerovati, čak i ako on ili ona posjeduje mnogo dobrih osobina. Shvatila sam da je to natjecateljsko stanje uma, koje je bilo dio mene toliko dugo i koje je ojačao komunistički pojam „borbe", velika praznina u mojoj kultivaciji i ogromna vezanost koju moram eliminirati. Ta vezanost je ponos. Imam visoko mišljenje o sebi i natjecateljski sam nastrojena kad se netko ne slaže s mojim načinom razmišljanja.

S ovim novim spoznajama sada sam više fokusirana na izgradnju mostova prema drugim ljudima, umjesto na ono što nas dijeli ili na to da sam ja u pravu, a da su drugi u krivu, kao što sam činila u prošlosti. Pokušavam koristiti logično razmišljanje da ispitam svoje misli i provjerim jesu li suosjećajne, razdorne ili sebične. Izražavam svoje ideje na temelju razumijevanja druge osobe. Nastojim izbjeći reći bilo što što bi moglo povrijediti moje kolege ili prijatelje. Ako izgovorim riječi koje izazivaju podjelu, iskreno se ispričam i odmah ispravljam svoje ponašanje. Ako postoji bilo kakvo trvenje s kolegom, rođakom ili prijateljem, iskreno se trudim razumjeti njihovo gledište.

Također sam shvatila da su riječi „Žao mi je" vrlo moćne. Te riječi imaju mnogo razina. To je stav koji pokazuje volju za mirom unutar i izvan sebe. Da budem dovoljno skromna da veze s drugima stavim na prvo mjesto, a svoj ego na drugo. Shvatila sam duboko u sebi da nemam neprijatelja i da je svaka osoba koju sretnem ovdje da bude spašena. Sve s čime se susrećem u kultivaciji pomaže mi da se oslobodim svojih vezanosti i poboljšam se.

Ovo su moja shvaćanja na mojoj vrlo ograničenoj razini u procesu kultivacije.

Hvala Vam, Učitelju!

Hvala, kolege praktikanti!

(Iskustvo podneseno za Europsku Fa konferenciju 2023.)