Pozdrav, cijenjeni Učitelju i kolege praktikanti!
Nedavno sam shvatio neke Fa principe i moje se razumijevanje produbilo, ali to je bio dug proces.
Dopustite mi da počnem objašnjavajući svoju pozadinu. Odrastao sam u religioznoj obitelji i svake smo nedjelje išli u crkvu. Mnogo sam godina pratio rituale, ali imao sam mnogo neodgovorenih pitanja. Nisam imao hrabrosti nikome postaviti mnoga pitanja koja sam imao o životu i duhovnosti.
Ponekad sam pokušavao zamisliti koliko je svemir velik, a osjećao sam se malim poput pribadače. Možda je svemir bio velik poput grada, zemlje ili kontinenta, ili je čak bio veći od Zemlje? Je li postojao samo jedan svemir?
Činilo mi se da je ta zamisao tako beskrajno izvan mene da me je jako uplašila. Bojao sam se da bih mogao biti beznačajan i bezvrijedan u očima Stvoritelja i da Stvoritelj ne bi pomislio da je stvorenje veličine pribadače poput mene vrijedno bilo kakve dobrote. Ta se misao kasnije proširila i osjetio sam da nisam dovoljno važan da bih bio voljen.
Godinama kasnije, 2010., kada sam počeo prakticirati Falun Dafa, shvatio sam koliko je egoistična bila moja izvorna misao. Učiteljevo posljednje učenje „Zbog čega postoji čovječanstvo“ probudilo me i vidio sam svoju aroganciju.
Suočavanje sa svojim egom
Učitelj kaže:
„U procesu formiranja, stabilnosti, degeneracije i uništenja, ljudski svijet upravo sada prolazi kroz krajnju fazu „uništenja“. Sve se iskvarilo na kraju vremena, što je sudbina, pa je uništenje blizu. To je razlog zašto je ljudsko društvo danas u ovakvom kaosu. Ljudi nemaju dobrodušne misli, seksualno su promiskuitetni, perverzne psihe, postoji velika zlouporaba droga i nevjerovanje u Boga – kaotične pojave su masovno rasprostranjene. Ovo je neizbježno u krajnjim vremenima kozmičke domene i govori o vremenu u koje smo stigli!“ (Zbog čega postoji čovječanstvo)
Prije nego što sam počeo vježbati, moj ego je rastao i postajao jači, ali ja to nisam vidio. Bio sam uvjeren da sam u pravu. Moja svjesna strana bila je sve više potisnuta. Udaljavao sam se od dobrote, umjesto toga, težio sam samopotvrđivanju, slavi, slobodi i zabavi.
Kad sam počeo prakticirati Dafa, shvatio sam koliko je moj život bio sumoran, usamljen, izgubljen i sebičan. Shvatio sam da sam tijekom tih godina stvarao sve više i više karme. Razvio sam čvrsta mišljenja o ljudima, situacijama i sebi. Samo Dafa ima moć istinski razotkriti te stvari i samo Učitelj može eliminirati karmu.
Sukob razotkriva moje nedostatke u kultiviranju
Nedavno iskustvo pomoglo mi je da jasno vidim ono što nije moje pravo ja i vidim Fa principe na svojoj razini.
Prije tri godine imao sam sukob s drugim praktikantom. Godinama sam bio uključen u jedan projekt. Nakon nekog vremena moja se pozicija promijenila i radio sam izravno s koordinatorom. Prošle godine sam izgubio položaj. Naizgled, izgubio sam ga zbog sukoba i zamijenio me sposobniji. Ljutnja, frustracija, zavist, nesigurnost i sumnja u sebe samo su neke od vezanosti koje su obuzele moje misli. Izgubio sam povjerenje u Učiteljev najvažniji projekt. Nisam sumnjao u sam projekt, nego u izvedbu na ljudskoj razini i u koordinatora. Ono što se dogodilo toliko je dramatično utjecalo na mene da nisam znao želim li nastaviti sudjelovati u bilo kojem dijelu ovog projekta.
Kad sam razmišljao o tome što se dogodilo, primijetio sam komunistički način razmišljanja i djelovanja. Prije nego što mi je funkcija službeno opozvana, spomenuo sam taj „komunistički mentalitet“ vodstvu projekta. U prošlosti sam želio dati više podrške, ali uvijek sam osjećao da je moja uloga potisnuta. Nisam puno govorio i shvatio sam da suradnja znači tiho raditi ono što mi je rečeno. Međutim, moje se shvaćanje postupno promijenilo i želio sam biti aktivniji.
Međutim, kada sam razgovarao s koordinatorom, moje polazište nije bilo temeljeno u Dafa i principima Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije, bilo je temeljeno na frustraciji, ljutnji i stavu da drugima govorim što da rade. Bio sam razočaran što nisam bio uključen u ranije procese. S mog stajališta, komunistički način razmišljanja bio je očit i odražavao se u stavovima praktikanata i njihovom ponašanju.
Nakon ovog sukoba bio sam ispunjen ogorčenjem i razočaranjem. Bilo mi je gotovo nemoguće napraviti korak unatrag i sagledati stvari racionalno. Osjećao sam se rezignirano i beznadno. Pitao sam se hoću li ikada biti voljan sudjelovati u ovom projektu.
Moji ljudski osjećaji i pogledi stajali su na putu. Iako je sve ukazivalo na to da je situacija prilika za kultiviranje, bilo mi je teško smiriti se. Stare su sile ciljale na moje najdublje, najranjivije misli.
Stalno sam se pitao: „Zašto sam zapravo došao na ovaj svijet? Jesam li želio potvrditi sebe ili Fa? Jesam li bio voljan otpustiti svoj ego i staviti Dafa na prvo mjesto?“
U procesu gledanja prema unutra i ispitivanja onoga što se dogodilo, počeo sam se ispravljati i staviti Dafa na prvo mjesto. Razinu po razinu, opažao sam kako se uzdižem. U nekim trenucima negativne, egoistične supstance bile su toliko jake da sam se samo htio povući i prestati sudjelovati u grupnim aktivnostima. Moja svjesna strana morala je više puta eliminirati moje ljudske misli. Bolan je proces prepoznavanja vlastite ogorčenosti, neadekvatnosti i zavisti. Morao sam se pomiriti s onim što nisam uspio kultivirati.
Ja sam bio taj koji je izgradio ovu karmu, pa sam ja bio taj koji sam se sa njom morao suočiti i eliminirati je. Vezanost samoj zaštiti bila je vrlo intenzivna i imao sam potrebu izbjegavati druge praktikante.
Sjetio sam se Učiteljevih učenja i pomislio: „Kad je moj stav tako negativan, prilagođavam li se Istinitosti, Dobrodušnosti, Toleranciji?“
Na kraju sam stekao dublje razumijevanje o tome što je moje pravo ja, a što nije moje pravo ja i što znači potvrditi Dafa, a ne sebe, dok se ispravljam u skladu s Fa principima koje sam prepoznao na svojoj razini. Odatle sam mogao nastaviti dalje.
Slijedeći Učiteljeve savjete
U tjednima koji su uslijedili, Učitelj mi je dao nekoliko savjeta. Jedan je bio u obliku priče o kultiviranju koja mi je vrlo jasno pokazala duboko skriveni korijen moje vezanosti.
Priča govori o tome kako se učeniku zapadnog božanskog bića pokazuju njegove vezanosti, kao što su ogorčenost, frustracija, sumnja i natjecanje.
Za vrijeme oluje, božansko biće hoda po vodi. Njegovi učenici sjede u čamcu i boje se da se ne utope jer u to vrijeme rijetko tko je znao plivati. U svojoj ljutnji i frustraciji, učenik provocira božanstvo, govoreći da će istinski vjerovati da je božansko biće božanstvo samo ako učenik može hodati po vodi. Božansko biće pristaje pustiti čovjeka da hoda po vodi, pod jednim uvjetom, da ne smije gledati ni desno ni lijevo i mora zanemariti valove i oluju.
Učenik izlazi iz čamca unatoč visokim valovima i hoda preko vode. No, u trenutku dvojbe pogleda lijevo i desno i ugleda valove. Obuzima ga strah, znajući da ne zna plivati i da bi mogao umrijeti.
U tom trenutku počinje tonuti pod valove. Ali božansko biće ne napušta svog učenika, On pruža ruku i izvlači ga iz vode. Drži ga za ruku, vraća ga u čamac i tješi.
Nakon mog iskustva shvatio sam zašto sam zapamtio ovu priču. Shvatio sam koliko je dobrote i ljubavi božansko biće imalo za svog učenika, čak i kada je čovjek sumnjao u njega. Božansko biće je bilo svjesno koliko je ovaj proces važan za njegovog učenika i nije ga ostavilo samog ni u trenutku kada više nije vjerovao svom učitelju. Božansko biće je uvijek bilo tu i pomagalo mu.
Odjednom sam shvatio korijen svoje vezanosti koja se formirala u mom djetinjstvu.
Baš kao što je Učitelj rekao:
„Međutim, usred teškoća, neki ljudi su tražili Božju pomoć i nisu dobili to što su tražili, pa su se počeli ljutiti na Bogove. Odatle su otišli još dalje i usprotivili se Bogovima, a neki čak slijede demonski put i navukli su na sebe novu karmu.“ (Zbog čega postoji čovječanstvo)
Nisam mogao u potpunosti razumjeti ili obraditi što se dogodilo dok nisam pročitao Učiteljev članak. Bio sam poput tog učenika, još uvijek sam gajio sumnju i duboku ogorčenost.
Zbog negativnog gledišta koje sam stvorio kao dijete, smatrao sam da su sve poteškoće na koje sam nailazio nepravedne. Budući da je to bila moja početna točka, sve se pogoršalo, a moje negativno stajalište postalo je druga priroda.
Kad god su drugi bili tretirani bolje ili su dobili poziciju za koju sam bio zainteresiran, ali nisam imao „sposobnosti“, ili sam morao raditi duplo više, osjećao sam da se prema meni postupa nepravedno. Nisam razumio zašto su drugi imali lakši život od mene ili imali više znanja i sposobnosti. U meni su se pojavili osjećaji ogorčenosti i zavisti i osjećao sam se neuravnoteženim u srcu. Iako sam poznavao Fa i principe, nisam gledao unutra, niti sam gledao na to što se dogodilo iz perspektive kultivatora i koristio to kao priliku da podignem svoju razinu.
Polazio sam od toga da sam sve doživljavao kao kaznu, a ne kao posljedicu svog stava i ponašanja. Tek kad sam prepoznao ovu duboku ogorčenost, iskreno se ispričao Učitelju i odbacio ovaj aranžman starih sila, doživio sam temeljnu promjenu iznutra.
Napokon mi je sinulo da ne mogu postići mnoge stvari koje sam želio, koliko god se trudio. Shvatio sam da oni nisu dio moje sudbine, i zato što nisam imao dovoljno de (vrline) da je ispunim.
Pogled naprijed
Shvatio sam mnoga ključna pitanja. Na mom putu ne smije biti važno ima li netko vezanosti ili stavove koji me uznemiravaju, prepoznaje li u sebi elemente komunizma, želi li ih ukloniti ili ne te kako se prema meni odnosi. Ovisi samo o tome kako se nosim s tim i kakve to veze ima sa mnom, kao i o tome koje vezanosti moram eliminirati.
Na drugoj razini shvatio sam zašto kultivator ili osoba možda neće biti voljna promijeniti se, čak iako su mu dati savjeti, sve dok sam ne prepozna problem. Teško je razumom ili emocijama eliminirati komunističke misli, ponašanje, vezanosti i poglede, a još manje naredbe mogu promijeniti praktikanta ili običnu osobu.
Temeljna promjena može započeti samo priznavanjem Fa principa s početnom točkom suosjećanja. Kroz dijeljenje iskustava temeljenih na Fa principima, ako imamo otvoreno srce, možemo prepoznati svoje probleme, a Učitelj će nam pomoći da ih otklonimo.
Kada je milosrđe polazište, dotiče se istinska bit živog bića. Čak i ako moj stav još nije milosrdan i ljubazan, mogu zanijekati sve što još nije u skladu s Istinitosti, Dobrodušnosti, Tolerancijom i prestati hraniti svoju negativnu stranu. Kad se prepustim negativnim tvarima, nesvjesno idem demonskim putem i stvaram još više karme.
Vježbanje ne znači živjeti dobar život na ljudskoj razini ili biti zdrav. Radi se o povjerenju u Učitelja i Fa i usklađivanju s Fa principima i potvrđivanju njih, unatoč nevoljama.
Možda neću uvijek u potpunosti razumjeti čast što znači biti Dafa učenik u ovo povijesno vrijeme, ali znam da više ne želim da me ometaju smetnje. Moje oči trebaju biti uprte u moju misiju i zadatak. U tom procesu mogu se odreći sve više i više svojih pogleda o sebi i drugima.
Želio bih zaključiti sljedećim citatom i najvećom zahvalnošću Učitelju.
Učitelj kaže:
„Njegova ljubav je krajnja sveta milost za živa bića! Za ljude svijeta najveća je čast da ih On voli!“ (Zbog čega spasiti živa bića)
Hvala Vam, suosjećajni Učitelju, što ne ispuštate moju ruku i što ne ispuštate ruke mojih kolega praktikanata!
(Predstavljeno na njemačkoj Fa konferenciji 2023.)
