U julu 2026. godine obilježava se 27. godina otkako je Komunistička partija Kine (KPK) 1999. godine počela potiskivati Falun Gong, praksu meditacije.
Nakon što je predstavljen javnosti u maju 1992. godine, Falun Gong je donio dobrobit praktikantima u preko 100 zemalja, pa zašto ga KPK progoni?
Što je KPK
Pogledajmo porijeklo KPK. Komunistička partija je nastala iz lumpenproletarijata Pariške komune u Francuskoj. Nakon što je donesena u Rusiju 1917. godine, formirala je Komunističku partiju Sovjetskog Saveza (KPSS); Komunistička internacionala (Treća internacionala) je ubrzo formirana i proširila se svijetom.
KPK osnovana 23. jula 1921. godine u Šangaju, je bila Staljinova dalekoistočna podružnica u Kini. Od svog formalnog osnivanja do svojih najranijih aktivnosti, KPK je bila direktno vođena, organizovana i potpomognuta od strane Dalekoistočnog biroa Kominterne. Takozvana Narodna Republika Kina je zapravo imala prethodnika zvanog Kineska Sovjetska Republika, koja je bila Staljinova posrednička država: Treća internacionala u Kini.
KPK je sovjetska organizacija, ali kineskom narodu govori da su potomci marksizma-lenjinizma. Ovo je uvreda njihovim precima, potkopava milenijume njihove kulture i dovela je do smrti 80 miliona Kineza. KPK je strana Kini i ne predstavlja kinesku naciju: KPK nije Kina.
U decenijama otkako je KPK uzurpirala vlast u Kini, istorija je pokazala da je njena suština prevara, zlo i borba. Kroz svoje brojne političke kampanje, koristi laži i borbu da sistematski potkopa tradicionalni moral, kulturu, ideje, ponašanje i međuljudske odnose Kine. Ovo je korijen velikog društvenog haosa u Kini danas.
Falun Gong promovira Istinitost-Dobrodušnost-Toleranciju
Gospodin Li Hongzhi je 13. maja 1992. godine predstavio Falun Gong, poznat i kao Falun Dafa. U društvu gdje moral rapidno opada, Falun Gong vodi ljude da se kultivišu na osnovu principa Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije. Praksa također uključuje pet nježnih vježbi i omogućava ljudima da se poboljšaju i moralno i fizički.
U prvih nekoliko godina nakon njegovog predstavljanja 1992. godine, Falun Gong je dobio široke pohvale od vladinih i civilnih organizacija. Na Pekinškom orijentalnom sajmu zdravlja 1993. godine, Učitelj Li Hongzhi je nagrađen najvišom nagradom, „Nagradom za napredak granične nauke“, kao i „Posebnom zlatnom nagradom“ i nagradom „Najpopularniji Qigong majstor“. 1996. godine, knjiga Zhuan Falun je više puta bila navedena kao bestseler od strane Beijing Youth Daily, Beijing Evening News i Beijing Daily.
Lokalne medicinske zajednice u Pekingu, Wuhanu, Dalianu i provinciji Guangdong su provele pet medicinskih istraživanja, u koja je bilo uključeno skoro 35.000 ljudi. Ovo je bilo najsistematičnije i najsveobuhvatnije medicinsko istraživanje do tada. Rezultati su pokazali da je ukupna efikasnost prakticiranja Falun Gonga u poboljšanju zdravlja i kondicije bila preko 98%; a i psihološko i mentalno stanje učesnika se također znatno poboljšalo.
U drugoj polovini 1998. godine, grupa veterana članova Nacionalnog narodnog kongresa, predvođena Qiao Shijem, je sprovela detaljnu istragu i zaključila da je „Falun Gong u potpunosti koristan za državu i narod“. Oni su krajem godine o tome podnijeli izvještaj Politbirou Komunističke partije Kine.
Zbog izvanrednih efekata Falun Gonga u rješavanju bolesti, poboljšanju zdravlja i podizanju morala, praktikanti su širili vijest, a njihovi prijatelji i porodica su počeli prakticirati. Za samo sedam godina, broj ljudi koji prakticiraju Falun Gong dostigao je broj od 70 do 100 miliona, prema istrazi kineskog Ministarstva javne bezbjednosti.
Jiang Zemin je progonio Falun Gong iz ljubomore i mržnje
Popularnost Falun Gonga se oštro kosila sa popularnošću tadašnjeg lidera KPK Jiang Zemina, čija je politička teorija „Tri predstavljanja“ privukla malo pažnje. Vođen ljubomorom i mržnjom, Jiang je objavio da će „Komunistička partija definitivno poraziti Falun Gong“. U julu 1999. godine, on je prisilio druge vrhunske lidere KPK da pokrenu mahniti progon Falun Gonga.
Procijenjeno je da su Jiang i njegovi sljedbenici posvetili četvrtinu resursa državne blagajne provođenju progona. Oni su mobilizovali cijeli državni aparat, uključujući medije, vojsku, javnu bezbjednost, pravosuđe i diplomate, kako bi sproveli sveobuhvatnu genocidnu politiku protiv praktikanata s ciljem da im „unište reputaciju, finansijski ih unište i fizički ih eliminišu“.
Jiang je koristio i politički pritisak i finansijske podsticaje da prisili cijelo društvo da učestvuje u progonu, uključujući vladine agencije, škole, preduzeća i naselja. Radna mjesta, porodice i djeca praktikanata Falun Gonga također su bili umiješani. Metode su bile opake, od insceniranja samospaljivanja na Tiananmenu kao dijela propagandne mržnje KPK, do otmice, zatvaranja i mučenja praktikanata, a zatim i žetve njihovih organa. Minghui.org je dokumentovao smrt preko pet hiljada praktikanata Falun Gonga kao rezultat progona.
KPK je u suštini transformisala Kinu u jedan veliki zatvor: ljudi su podvrgavani ispiranju mozga i indoktrinirani mržnjom, njihov govor je potisnut, uskraćena su im osnovna ljudska prava, istinite informacije su blokirane, a njihova duhovna uvjerenja su ugašena. U ovoj komunističkoj diktaturi, cijela populacija je od strane Partije transformisana u političke alate koji veličaju diktaturu, podržavaju korupciju i prikrivaju zločine. Ljudi su pretvoreni ili u socijalističke gradivne blokove ili u zupčanike komunističke mašinerije; nikome nije dozvoljeno da živi normalan život.
Budući da ljudi u Kini žive u ispranom i zatvorenom okruženju, oni su držani u neznanju a probleme Kine mogu vidjeti tek nakon što odu u inostranstvo. Kao rezultat toga, Kinezi se ne usuđuju uživati u svojim ljudskim pravima, ne usuđuju se imati vlastite misli, i žive zavezanih očiju i vođeni za nos od strane KPK.
Tako je progon Falun Gonga od strane KPK trajao 27 godina i nije prestao.
Transnacionalna represija je posljednji čin KPK i osuđena je na propast
Danas se Falun Gong prakticira u više od 100 zemalja širom svijeta; njegova glavna knjiga Zhuan Falun je prevedena na više od 50 jezika. Širom svijeta, praktikanti su dobili pohvale i potvrde od vlada, zajednica i javnih ličnosti u obliku pisama, proklamacija i nagrada.
Nesposobna da eliminiše Falun Gong, a ipak nevoljna da prihvati poraz, KPK je proširila svoj doseg u međunarodnu zajednicu. Na primjer, već u januaru 2000. godine, kineski konzulat u Čikagu je pokušao da se umiješa u odluku Upravnog odbora grada Kolumbije i Upravnog odbora okruga Bonnie da proglase Sedmicu Falun Dafe. Pokušaj je propao.
Od tada, KPK je koristila sva sredstva da ućutka Falun Gong u međunarodnoj zajednici, uključujući:
* Podmićivanje međunarodnih medija da kleveću Falun Gonga;
* Podsticanje agenata da šalju prijetnje bombom kako bi ometali predstave Shen Yuna;
* Vršenje pritiska na strane vladine zvaničnike da ne gledaju Shen Yun i tretiranje ovih vladinih agencija kao podređenih jedinica KPK;
* Sječenje guma na vozilima Shen Yun Arts, čime se ugrožavaju umjetnici;
* Uništavanje štandova i izložbenih ploča praktikanata Falun Gonga, kidanje njihovih transparenata i fizičko napadanje praktikanata dok razgovaraju s ljudima;
* Uključivanje u pravni rat u slobodnim društvima radi progona praktikanata Falun Gonga.
KPK je više puta demonstrirala svoju zlonamjernost svijetu, izazivajući osudu političkih lidera i zagovornika ljudskih prava. Transnacionalna represija je posljednji pokušaj KPK da izbriše Falun Gong, i ona će propasti.
Predstavnički dom SAD je, 5. maja 2025. godine, jednoglasno usvojio Zakon o zaštiti Falun Gonga. 17. juna 2026. godine, Odbor za vanjske poslove Senata SAD je podržao S.4009, Zakon o zaštiti Falun Gonga i žrtava prisilnog vađenja organa.
Progon Falun Gonga od strane KPK je u suštini progon Istinitosti-Dobrodušnosti-Tolerancije. Kako politički režim može progoniti takve univerzalne vrijednosti, a da ga istorija ne eliminiše?
