Kada je 1. svibnja 1986. godine u Ukrajini poput kiše padala nevidljiva radioaktivna prašina, djeca su prolazila pored svečane bine, na kojoj su obično sjedili sovjetski čelnici, ali sada su tamo bili samo redovi praznih stolica.
Samo nekoliko dana ranije, 26. travnja, nuklearna elektrana u Černobilu, u Ukrajini, je eksplodirala, ispuštajući nuklearno zračenje 400 puta veće od atomske bombe bačene na Hirošimu, tijekom Drugog svjetskog rata. Bila je to jedna od najtežih katastrofa u ljudskoj povijesti. Deseci tisuća ljudi dugo su bili kontaminirani radioaktivnim tvarima, a zemlja je bila jednako kontaminirana. Černobil je preko noći postao napušteni grad.
Umjesto spašavanja života, prvo što su sovjetski dužnosnici učinili bilo je prikrivanje informacija. Najranije vijesti o katastrofi bile su iz inozemnih medija. Ipak, Sovjetski Savez je odbio priznati da postoji nuklearna radijacija, zbog straha od nemira među stanovništvom. Nisu podijeljene zaštitne maske, a knjige o zračenju uklonjene su iz knjižnica. Sve telefonske veze s Černobilom su prekinute.
Lokalni dužnosnici preselili su svoje obitelji iz Ukrajine i brzo evakuirali svoju djecu, zadržavajući širu javnost u mraku bez ikakvih zaštitnih mjera.
Parada u Ukrajini odvijala se prema naredbama odozgo. Ljudima je rečeno da uklanjaju lopatama travnjak kontaminiran zračenjem, bez ikakvih zaštitne opreme i nije im rečeno zašto to trebaju učiniti.
Liječnicima nije bilo dopušteno pisati „sindrom akutnog zračenja“ u medicinskim izvještajima. Voda i zrak proglašeni su sigurnim u tom području.
Nakon raspada Sovjetskog saveza, izvješće s ukrajinske konferencije opisalo je lažne informacije kao „zamalo zle“. Činjenica je, da je u to vrijeme, eksplodirani nuklearni reaktor bio otvoren i neprestano ispuštao radioaktivne tvari, a ipak, osoblju na licu mjesta nije bilo dopušteno evakuirati se, bez naredbi odozgo.
U to vrijeme je direktor Sovjetskog instituta za nuklearnu energiju rekao: „Ovo (Sovjetski Savez) je autoritarna država, a ne država naroda. Država je uvijek bila na prvom mjestu, a život ljudi smatrao se nevažnim poput perja, gotovo bezvrijednim. Strah ljudi od svojih nadređenih vođa, mnogo je veći od straha od atoma (zračenja).“
Černobilska katastrofa imala je ogroman utjecaj na Sovjetski Savez. Ljudi su počeli shvaćati temeljne probleme sustava koji ništa nije mogao riješiti. Vladini dužnosnici pokušali su umanjiti svoje odgovornosti ili krivicu prenijeti na druge, ali nitko nije htio biti prikovan za povijesni stup srama.
Bivši tajnik Komunističke partije Sovjetskog Saveza Gorbačov, kasnije je rekao da je Černobilska katastrofa bila veliki čavao koji je zabijen u divovski lijes Sovjetskog Saveza. Nekoliko godina kasnije, na Badnjak 1991. godine, Sovjetski Savez se raspao.
Neki su komentari tvrdili, da su laži postale materinji jezik u Sovjetskom Savezu, čak i način života, pod velikim pritiskom Komunističke partije Sovjetskog Saveza (KPSS).
Od godišnje „rekordne“ proizvodnje žita do pokolja u Katynu, od koncentracijskih logora Gulag do Velike Čistke, sustav je bio crna rupa, a otrovnost laži bila je suparnik radioaktivnim tvarima.
Sovjetski Savez bio je jedan od najrepresivnijih režima u ljudskoj povijesti. Iako se je KPSS raspala, njezini komunistički otrovi nastavili su fermentirati u Komunističkoj partiji Kine (KPK).
Koliko su slične laži koje je rekla KPK, lažima KPSS? Proizvodnja žitarica bila je pretjerana u izvještajima, od preko 5000 kg po ralu. Vlada je tvrdila da „nije ispaljen nijedan metak“ 4. lipnja 1989. Izbijanje SARS-a bilo je zataškano. KPK je koristila preko stotinu metoda mučenja u svom progonu Falun Gong praktikanata, a brutalnost progona mnogo je gora od sovjetskih koncentracijskih logora Gulag.
Sadašnji Wuhan coronavirus razvio se iz „kontroliranog“ u „opasnog po javno zdravlje“ za cijeli svijet, od „bez prenošenja s čovjeka na čovjeka“ do desetaka tisuća potvrđenih slučajeva. Kad se cijela zemlja mobilizirala da se odupre „epidemiji“, hitne potrepštine nisu se mogle na vrijeme distribuirati, zbog loše koordinacije.
Devedesetogodišnja majka u Wuhanu, čekala je sama u bolnici pet dana i noći pokušavajući doći do svog 65-godišnjeg sina, potvrđenog bolesnika s coronavirusom, primljenog u bolnicu na liječenje. Hranila se je samo instant rezancima.
Bilo je mnogo bolnih scena i mnogo je ljudi umrlo, zbog nedostatka odgovarajuće njege i liječenja. Ljudi sada pitaju: Je li ovo prirodna katastrofa ili tragedija koju je izazvao čovjek? Kako nacionalni sustav može imati toliko puno rupa, koje se ne mogu pokrpati? Zašto KPK stalno skriva istinu?
Nakon Drugog svjetskog rata, njemački je narod počeo otvarati oči; u doba Hruščova, Sovjeti su se također osvijestili od slijepog obožavanja Staljina.
Krajnje je vrijeme da se Kinezi probude iz laži koje je izgovorila KPK, a također je i krajnje vrijeme da međunarodna zajednica prozre zlu prirodu KPK, jer je toliko nevinih života već izgubljeno.
