Epidemija se iznenada pojavila u sjajnom i prekrasnom gradu Ateni, prije više od 2000 godina. Ljudi koji su dobili tu čudnu bolest prvo su imali groznicu, zatim dijareju, crvene kvržice po cijelom tijelu i ranice na udovima; u ranicama su viđene trakavice. Ljudi koji su oboljeli od te bolesti, umrli su u roku od sedam ili osam dana.
Bolesni ljudi nisu imali šanse za preživljavanje. Povjesničar Thucydides napisao je detaljan prikaz tadašnje kuge: ljudi su samo znali da se broj umrlih naglo povećava, ali nisu mogli pronaći ni uzrok niti način da je zaustave.
Mnogi su leševi ostali nezakopani. Čak su i ptice mesožderi i divlje životinje uginule uslijed gozbe na leševima; ni psi niti domaće životinje nisu bili pošteđeni.
Neočekivano, međutim, krajem 426. godine prije Krista, kuga koja je bjesnila nekoliko godina, iznenada je nestala, kao da je dobila tihu uputu.
Velika kuga u Ateni, brzo je dovela do opadanja slavne grčke civilizacije. Uzrok bolesti do sada je nepotvrđen među znanstvenicima. Međutim, Atenjani su u to vrijeme imali vrlo loš moral. Neumjerenost, rodoskvrnuće, homoseksualnost, nasilje i ubojstva gotovo su postali norma.
Pad moralnosti, mogao bi biti temeljni uzrok propasti atenske civilizacije, o čemu vrijedi razmišljati i pamtiti kao upozorenje.
