Dok se više od 160 zemalja i teritorija u svijetu bori s pandemijom koronavirusa, zvaničnici Komunističke partije Kine (KPK) su zauzeti širenjem dezinformacija i pjevanjem pohvala KPK.
Prema izjavama ljudi unutar državnog aparata u Kini, propaganda KPK sada je svoju strategiju fokusirala na sljedeće ciljeve: 1) skrenuti pažnju kineskih građana na koronavirus koji se širi izvan Kine; 2) pohvale sposobnosti KPK za kontrolu epidemije; i 3) prebaciti krivicu na SAD širenjem teorija zavjere o tome da je virus zapravo nastao u SAD.
Nakon što je KPK zataškavala izbijanje epidemije koronavirusa, sve više i više Kineza ustaje protiv totalitarnog režima KPK i pronalaze načine da iznesu svoje mišljenje.
Prekrivanje istine se i danas nastavlja
Neki kineski novinari i medicinski stručnjaci su nedavno otkrili kako su informacije o koronavirusu bile prikrivane od strane zvaničnika na različitim nivoima nakon izbijanja epidemije u Wuhanu. Nakon što je testiranje DNK pokazalo da su dva pacijenta testirana pozitivno na koronavirus, Ai Fen, direktorica Službe hitne pomoći u Centralnoj bolnici u Wuhanu, je ovu informaciju otkrila svojim prijateljima ljekarima. Ona i ostali saradnici, uključujući i doktora Li Wenliang, koji je kasnije umro od virusa, gotovo su odmah bili ušutkani zbog „širenja glasina“.
Kao rezultat sistematske karantene informacija o koronavirusu od strane KPK, više je od 3.000 zdravstvenih radnika u provinciji Hubei bilo inficirano do 6. marta 2020. godine. Među njima je 40% bilo zaraženo u bolnicama, a 60% u njihovim zajednicama. Gotovo su svi oni bili obični zdravstveni radnici, a ne specijalisti epidemiolozi.
Jedan od ključnih faktora koji je pridonio tako velikom broju infekcija i smrtnih slučajeva je bilo kontinuirano zataškavanje epidemije od strane KPK. Dok su kineski zvaničnici, do 24. januara 2020. godine, priznali postojanje 830 slučaja koronavirusa, Hu Dianbo, ljekar iz Aeronautičke bolnice Hubei u gradu Xiaoganu u provinciji Hubei, je otkrio da su on i njegovi kolege ljekari procijenili da je samo u Wuhanu tog dana bilo preko 100.000 zaraženih.
„Da bi prikrila ove činjenice, provincija Hubei je rekla da ima dovoljno potrepština i odbila stranu pomoć. Bolnice su bile poput pakla, a ljudi su trčali naokolo, u nadi da će preživjeti”, napisao je. „Znam da bi me ovo (pisanje posta) moglo dovesti u probleme. Ali mene nije briga - spašavanje života je važnije."
Prema Chinese Human Rights Defenders, neprofitnoj organizaciji sa sjedištem u Washingtonu, D.C., kineski zvaničnici su, u periodu između 22. i 28. januara, uhapsili najmanje 325 stanovnika. Većina njih je optužena za „širenje glasina“, „stvaranje panike“ ili „pokušaj narušavanja društvenog uređenja“.
Ovo se prekrivanje nastavilo sve do danas. Jedan izvještaj koji je zaprimio Minghui.org opisuje situaciju u gradu Harbin u provinciji Heilongjiang, gdje je ljekar na osnovu rendgenskih snimaka utvrdio nekoliko slučajeva koronavirusa, ali nijedan slučaj nije uključen u službenu statistiku. Pokazalo se da je tih nekoliko pacijenata tretirano kao obična upala pluća zbog uštede novaca bolnici (koja mora pokriti troškove liječenja koronavirusom, ali ne i drugih oblika medicinske njege) i da bi se smanjio broj potvrđenih slučajeva kako bi se uskladili sa službeno objavljenim brojevima.
Ali ovo nije bilo najgore. Još jedan izvještaj dostavljen iz provincije Shandong, donosi svjedočenje jedne žene koja ima rođake u Wuhanu. Rođaci su joj rekli da su gotovo svi stanovnici obližnjeg sela bili zaraženi. Umjesto da im omoguće liječenje, zvaničnici su blokirali čitavo selo. Onda je bilo poslano osoblje da svakih nekoliko dana provjerava stanje domaćinstava u selu. Ako bi im neko otvorio vrata, agenti su znali da su vlasnici kuća još živi i onda bi prešli na sljedeću kuću. Ako niko ne bi otvorio vrata oni bi provalili u kuću i odnijeli tijela u veliku jamu, prethodno već iskopanu za ukop. Za jamu je rečeno da joj je kapacitet bio za nekoliko stotina ljudi.
Kreativnošću protiv cenzure
Ai Fen je nedavno dala intervju za časopis Renwu (Ljudi), tokom kojeg se podsjetila kako su je, zajedno s drugim ljekarima u Centralnoj bolnici Wuhan, zaustavili u podizanju svijesti o epidemiji. Članak je objavljen 10. marta, na dan kada je kineski predsjednik Xi Jinping, prvi put otkako je izbila epidemija, posjetio Wuhan. Nekoliko sati kasnije, članak je uklonjen iz časopisa, kao i sa čitavog kineskog interneta.
"U pokušajima da se izbjegne cenzura proširile su se nove verzije članka, jedna koja je djelomično bila napisana emotikonima i druga u kojoj je tekst napisan morzeovim pismom i pinyin sistemom romanizacije Mandarinskog kineskog jezika", izvijestio je The Guardian 11. marta 2020. godine, u izvještaju pod naslovom „Koronavirus: Ljekari iz Wuhana govore protiv vlasti“.
"Gledajući ove dvije različite verzije, nisam mogao a da se nasmijem", napisao je korisnik na WeChatu, "A onda sam se rasplakao [zbog tragedije]."
Hsin-chung Liao, pisac s Tajvana, je takvu kreativnost nazvao mračnom dramom. On se raduje dolasku nove ere kada će ljudi „moći slobodno pisati kineski“.
„Koronavirus je pogodio Kini u živac jer je na neki način pogodio na gotovo sve ljude u zemlji“, rekao je King-wa Fu, stručnjak za cenzuru na Univerzitetu u Hong Kongu, prema izvještaju Wall Street Journala pod nazivom „Korisnici Kineskog interneta nadmudruju cenzore kako bi razgovor sa ljekarima u Wuhanu mogao ostati na internetu."
Uzvratne vatra za 'obrazovanje za zahvalnost'
Partijski sekretar iz Wuhana, Wang Zhonglin, je nedavno pozvao lokalne stanovnike da se zahvale kineskom vođi Xi Jinpingu i KPK za borbu protiv koronavirusa u kampanji nazvanoj "obrazovanje za zahvalnost". Njegove su riječi naišle na oštar otpor.
Kineska novinarka Chu Zhaoxin je na WeChatu napisala sugerišući Wangu da se "obrazuje", "Vi ste javni službenik, i vaš je posao da služite ljudima. Sada su ljudi kojima služite slomljeni, mrtvi su još uvijek hladni, a suze živih se još nisu osušile", piše u izvještaju The Guardiana pod naslovom "'Obrazovanje za zahvalnost': šef iz Wuhana suočen sa snažnim protivljenjem nakon poziva na zahvalnost vođama."
Da Guo Zhan Yi („Bitka protiv epidemije: Kina u borbi protiv Covid-19 u 2020. godini“), je knjiga koju je napravio Odjeljenje za publicitet KPK i Informativni ured Državnog vijeća, i objavljena u februaru 2020. godine, koja prikazuje funkcionere KPK kao heroje koji su porazili zarazu koronavirusom. Knjiga je naglo uklonjena iz knjižara širom Kine 1. marta 2020. godine.
Mnogi su ljudi na internetu kritikovali ovu knjigu. "Ona bi mogla poslužiti kao svjedočanstvo ove apsurdne ere u historiji", sarkastično je napisano u jednom postu, "U njoj se opisuje kako KPK maltretira ljude."
I novinari se pridružuju
Mnogi su novinari u Kini također počeli podizati svoje glasove. Tu se uključio i Jacob Wang, novinar jednog državnog lista u Kini. Dok je KPK tvrdila da se život u Wuhanu vraća u normalu, on je „znao da je Wuhan i dalje u krizi – i tamo je otputovao da iz prve ruke bilježi neuspjehe vlasti. Krenuo je da direktno na društvene medije stavlja svoje postove. Napisao je optužujući post u kome govori o bolesnim građanima koji se bore da dobiju medicinsku njegu usred nefunkcionalne birokratije“, izvijestio je 14. marta 2020. godine New York Times u članku pod naslovom „Dok Kina strogo kažnjava izvještavanje o epidemiji koronavirusa, novinari uzvraćaju vatru.“
"Ljudi su ostavljeni da umru, i ja sam jako ljut zbog toga", rekao je gospodin Wang u svome intervjuu." Ja sam novinar, ali sam također i obično ljudsko biće." On i drugi novinari su napisali članke u kojima su razotkrili zataškavanja kineske vlade i pozvali na slobodu štampe putem društvenih medija.
U tako rijetkom izazovu vladajućoj Komunističkoj partiji, ti su novinari ponekad bili zagušeni pritiskom cenzure, kao i smrću i očajem izazvanim pandemijom. "Stvarno noću nisi mogao spavati gledajući sve ove grozne priče", rekao je Wang, govoreći o svom izvještaju o blokadi Wuhana, "Bilo je stvarno uznemirujuće."
Tenney Huang, novinar jedne publikacije koju izdaje država, je također proveo nekoliko sedmica u Wuhanu. „Svi su bili u stanju osjećanja obuzdanosti i nepravde“, rekao je. "Slobodno izražavanje je način da se borimo protiv toga."
Huang je rekao da su se on i drugi novinari okrenuli društvenim medijima kad se cenzura pojačala. "Činjenice su poput ogrjevnog drveta", primijetio je. "Što ih više nagomilate, to će žešći biti plamen kada ga konačno varnica upali."
Mladi novinar: Moja je misija govoriti o mrtvima
Mladi su ljudi također otkrili da im je stvarnost razrušila snove. Tu Long, star 26 godina, je odrastao u Wuhanu i diplomirao na vrhunskoj školi novinarstva u Kini. Shvatio je da se njegov san ne može ostvariti u Kini. „Moja je škola imala za cilj da odgoji one koji će pomagati u kontroli javnog mišljenja“, rekao je, „Više sam puta čuo kako se moji profesori hvale kako su uspeli nametnuti kontrolu javnog mišljenja“, navodi se u članku objavljenom u New York Timesu, 14. marta 2020. godine, pod naslovom „Imam obavezu da govorim u ime mrtvih“.
„Kad su prognali „stanovništvo niže klase“ [radnike, migrante] u Pekingu, rekao sam sebi, vrlo sam naporno radio. Nisam dio 'populacije niže klase', neću biti prognan.“
„Kada su gradili koncentracione logore u Xinjiangu [za ujgursku muslimansku manjinu], pomislio sam: ja nisam etnička manjina, nemam nikakvo vjersko uvjerenje, neću imati problema.“
„Osjećao sam patnju ljudi u Hong Kongu, ali, pomislio sam, ja neću izaći na ulicu da protestujem [za demokratiju], tako da to nema nikakve veze sa mnom.“
„Ovaj put je pogođen moj rodni grad. Mnogi su se ljudi oko mene već razboljeli, neki su umrli, tako da više nisam mogao da izdržim“ - rekao je Tu.
„Većina Kineza, uključujući i mene, nisu nedužni. Mi omogućujemo [vodstvu KPK] da čini zlo, neki su im čak pomogli da čine zlo", kazao je.
Jedan je prijatelj Tuu jednom rekao je za život u Kini potrebno učiniti jednu ili dvije stvari, ako ne i obje: Broj jedan, zanemariti racionalnost; Broj dva, zanemariti savjest.
Tu je otkrio da ne može uraditi ni jedno ni drugo. "Kao neko ko je preživio epidemiju u Wuhanu, imam obavezu da cijeli život govorim u ime mrtvih", kazao je.
