Nakon što je u Wuhanu izbila epidemija novog koronavirusa (koji se sada često naziva KPK virusom po Komunističkoj partiji Kine), strah i panika su zahvatili grad. Radnik koji je prevozio leševe do krematorija je rekao da su on i njegovi saradnici radili svaki dan od 9:00 do 14:00 časova i u svakoj vožnji prevozili po osam tijela (dok su u prošlosti u svakoj vožnji imali za prevesti jedno tijelo).
Kad se epidemija pojačala, neki su ljudi na ulicama padali mrtvi; ili bi se jedna osoba razboljela, a onda zarazila čitavu porodicu; ili je pak po nekoliko ljudi u jednoj porodici umrlo od virusa u toku nekoliko dana.
Nakon što su se suočili s ovom teškom situacijom, mnogi su tvrdoglavi ljudi, koji su uporno vjerovali u „veličinanstvenost“ Komunističke partije Kine (KPK), promijenili svoje mišljenje. Jedan je čovjek u početku optuživao druge za "širenje glasina" putem Weiboa (popularne kineske web stranice za mikroblogere): "Ako ne vjerujete u našu naciju i Partiju, u šta možete vjerovati?!" Ubrzo se nakon toga i njegova porodica zarazila, ali nisu mogli dobiti krevet u bolnici. Njegovi su kasniji postovi bili ispunjeni pozivima u pomoć i psovanjem KPK.
Li Wenliang, ljekar kojeg su vlasti kaznile zbog podizanja alarma zbog epidemije, kasnije je i sam umro od ove bolesti. Dok su mnogi ljudi na internetu krivili KPK za smrt ovog mladog ljekara, jedan student je napisao: "Virus ga je ubio. Trebali bismo ostati mirni i slušati Partiju." Međutim, po povratku na svoj fakultet, student je ustanovio da mu je vlastita spavaonica prenamijenjena za smještaj pacijenata s koronavirusom, bez prethodne najave.
Relativno je lako stajati uz KPK i kriviti druge ako ste osoba koja sama nije pogođena; ali je posve drugačija priča kada neko i sam postane žrtva KPK.
Dok pandemija pustoši kroz više od 200 zemalja i do sada je zarazila više od milion ljudi širom svijeta, važno je analizirati situaciju kako bi stekli bolje razumijevanje ovog virusa.
Najteže pogođena područja
Područje jezera Shuiguo je jedno od najteže pogođenih područja u Wuhanu i u mnogim su domaćinstvima ondje bili zaraženi gotovo svi ukućani. Pored toga što se tu nalazi sjedište vlade provincije Hubei, ovo je područje također političko, ekonomsko i kulturno, kao i naučno-tehnološko središte provincije Hubei. Njegovo medicinsko osoblje, tehnologija i ustanove, poput bolnice Zhongnan, su superiorni u odnosu na druga područja. Kako se onda može objasniti visoka stopa zaraženih i smrtnosti na ovom području?
Kad pogledamo kako je to bilo u istoriji, vidimo da su epidemije kuge i u istočnim i u zapadnim zemljama često dolazile iznenada i nestajale jednako tajanstveno. Prethodni članci objavljeni na Minghui.org o drevnim proročanstvima ili kugama u drevnom Rimskom carstvu pokazali su da su takve bolesti često ciljale na određene ljude u određenom vremenu.
Rečeno je da stariji i djeca imaju slabiji imunološki sustav i da je taj dio populacije podložan zarazi. Međutim, na osnovu statističkih podataka iz Wuhana ili Kine je vidljivo da je među zaraženim ili umrlim bilo i mnogo sredovječnih ljudi.
Drugi aspekt koji ne podupire ovu tvrdnju je širenje virusa. Uvriježeno je mišljenje da fizički kontakt ili neposredna blizina sa zaraženim olakšavaju prenošenje zaraznih bolesti, čineći izolaciju, uz nošenje lične zaštitne opreme (poput rukavica i maski), ključnim za suzbijanje epidemije.
Ali stvari nisu tako jednostavne. Uzmimo za primjer dokumente Evagriusa Scholasticusa o Kugi u vrijeme vladavine Justinijana (541-542. AD) iz knjige Istorija crkve:
„Neki su umrli jer su samo živjeli sa zaraženima, drugi zato što su ih dodirnuli, neki zato što su ušli u sobu zaraženog, a neki jer su išli na javna mjesta. Neki su, pobjegli iz zaraženih gradova i sami se izbavili, ali su bolest zatim prenijeli zdravima.
„Neki su ostali potpuno nezaraženi, iako su bili s mnogim oboljelim ili su dodirnuli mnoge ne samo dok su bili bolesni, već i kada su umrli. Neki opet, koji su željeli smrt, zbog potpunog gubitka svoje djece i prijatelja, su nastavili svoje kontakte s oboljelima, a ipak sami nisu bili zaraženi; kao da se kuga borila protiv te njihove namjere."
Slične stvari su se događale i u Wuhanu: neki ljudi nisu bili zaraženi uprkos izloženosti virusu, dok neki nisu imali simptome ni nakon infekcije.
Kao lokacija sjedišta vlade provincije Hubei, jezero Shuiguo i grad Wuhan uopšte su igrali ključnu ulogu u progonu Falun Gonga, meditativnog sistema koji se temelji na principima Istinitosti, Dobrodušnosti i Tolerancije.
Kada je bivši vođa KPK Jiang Zemin u aprilu 1999. godine napravio plan za progon Falun Gonga, Zhao Zhizhen, u to vrijeme izvršni direktor gradskog radija i Televizijskog ureda i Wuhanske TV stanice, je preuzeo vodeću ulogu u provođenju Jiangove naredbe.
Krajem juna 1999. godine, televizija Wuhan je odredila tri svoja službenika da snime šestosatni klevetnički video pod nazivom „O Li Hongzhiju (osnivaču Falun Gonga].“ Ovaj video ne samo da je odigrao kritičnu ulogu u narušavanju reputacije Falun Gonga, već je bio emitovan i na brojnim medijskim kanalima kako bi pobudio javnu mržnju prema Falun Gongu. Nakon toga je snimano sve više klevetničkih videa.
Prema informacijama na websajtu kineske ambasade, u Wuhanu je u martu 2001. održana nacionalna konferencija u svrhu pojačavanja progona Falun Gonga. Nakon te konferencije progon se pogoršao kako u provinciji Hubei tako i u čitavoj Kini.
Prisilna žetva organa
Od 2006. godine su na vidjelo počeli izlaziti mnogi dokazi koji potvrđuju postojanje prisilne žetve organa od praktikanata Falun Gonga u Kini koja se vrši uz saglasnost kineskog režima. Među organizacijama koje su u to bile uključene je i bolnica Tongjing u Wuhanu koja je bila jedna od prvih bolnica u Kini koja je počela izvoditi transplantacije organa koji su dolazili iz upitnih izvora.
Samo u februaru 2005. godine u toj je ustanovi izvršeno više od 1.000 transplantacija bubrega. U to vrijeme je Institut za istraživanje transplantacije organa, koji je u okviru te bolnice, bio ključni centar pri Komisiji za javno zdravstvo. Osposobljen za transplantaciju 14 vrsta organa, on je ujedno u to vrijeme bio i najveći transplantacijski centar u Kini.
Lin Zhengbin, zamjenik direktora Instituta za istraživanje transplantacije organa, je bio hospitalizovan 27. januara 2020. godine, a od koronavirusa je umro 10. februara. U te dvije sedmice, čak ni najbolje medicinsko osoblje i životna podrška ga nisu uspjeli spasiti.
Lin je obavio približno 1.000 transplantacija bubrega, a njegova umiješanost u prisilnu žetvu organa još uvijek treba biti ispitana.
Progon kroz biro za religiju
Wang Xianliang (star 62 godine), bivši šef Biroa za religijska i etnička pitanja u Wuhanu, je umro u centralnoj bolnici u Wuhanu 26. januara 2020. godine. Bio je jedan od prvih visokih dužnosnika u Wuhanu koji je umro od KPK virusa.
Religijski su biroi širom Kine igrali važnu ulogu u progonu Falun Gonga. Nakon što je Jiang počeo suzbijati Falun Gong 20. jula 1999. godine, Ye Xiaowen, tada direktor Državne uprave za religijska pitanja (SARA), između 1995. i 2009., je održao četveročasovni govor na sastanku sa raznim agencijama centralne vlade, u kojem je blatio Falun Gong. Taj je govor kasnije objedinjen kao studijski materijal za vladine agencije u Pekingu.
Wang je postao šef Biroa za religiju u Wuhanu 2012. godine i vodio je mnoge akcije protiv Falun Gonga. On i Duan Dezhi sa Univerziteta Wuhan su 2014. godine sastavili knjigu u kojoj su blatili Falun Gong.
Wang je 2017. godine sa nekoliko drugih službenika bio pod istragom zbog korupcije. Zbog toga je bio smijenjen, ali je i dalje ostao u birou.
Tragedija ljekara
Li Wenliang je bio jedan od 8 ljekara iz Wuhana, koji su bili ukoreni 1. januara zbog podizanja svijesti o epidemiji, a koji je preminuo od ove bolesti 7. februara 2020. godine.
Otkako je, u drugoj godini studija, postao član KPK Li je pomno slijedio Partiju. Dok su stanovnici Hong Konga 2019. protestovali zbog zakona o izručivanju, Li je putem Interneta objavljivao KPK propagandu i izražavao svoju spremnost da bude uz Partiju. On je također zamolio i svoje prijatelje da učine isto.
Nakon što je 1. januara bio kažnjen zbog "širenja glasina", kako je o tome izvijestila državna novinska agencija Xinhua, CCTV je objavio da je Li potpisao dokumente kojim je pristao na šutnju.
Nakon što se, 8. januara, zarazio ovom bolešću, njemu je 1. februara dijagnosticirana infekcija, a umro je 6 dana kasnije.
Li je cijelim tokom svog života pažljivo slijedio Partiju, za vrijeme studija, tokom hongkonškog demokratskog pokreta, a i za vrijeme epidemije nije dizao svoj glas. To ga je na kraju koštalo života.
Prava tragedija je to što je Li slavljen kao heroj zbog toga što je govorio istinu – odnosno jedini put kada nije pomno slijedio KPK. "Tek kada više ljudi bude slijedilo svoju savjest umjesto KPK, biće nade za naše društvo", napisao je jedan Kinez u svome postu na društvenim medijima.
