Ukidanje sustava „Re-edukacije kroz rad“ (RKR) izgleda da je „kozmetička promjena“ da bi se spriječilo negodovanje javnosti zbog zlouporabe sustava RKR u kojem je mučenje svakodnevnica“ konstatira istraživač za Kinu Corinna-Barbara Francis iz Amnesty International.
„Re-edukacije kroz rad“ je termin koji je kineski režim skovao kako bi prikrio što se doista odvija u radnim logorima za prisilni rad – mučenja, prekomjerni rad, opasni uvjeti za rad i česta ispiranja mozga.
Amnesty International je 17. prosinca objavio novo izvješće o sustavu prisilnog rada. Izvješće završava konstatacijom da se: „ ideja kažnjavanja ljudi zbog njihovih političkih aktivnosti i vjerskih uvjerenja nije promijenila. Zlouporaba i mučenje su se nastavili, samo u drugom obliku.“
Izvješće Amnesty International samo potvrđuje ono o čemu je Minghui website izvještava od početka 2013. godine kada su kineske vlasti po prvi puta najavile zatvaranje sustava radnih logora.
Zlouporaba se nastavlja usprkos zatvaranja radnih logora
Prema izvješću Amnesty International Fangqiang Radni Logor u pokrajini Jiangsu je zatvoren uveljači 2013. godine. Međutim, praktikanti Falun Gonga su odmah nakon „oslobađanja“ premještani u drugi radni logor. Natpisi na kapiji su „Promjena kroz rad“ i „centar za odvikavanje od droge. To što je radni logor „zatvoren“, ne znači da je i centar za odvikavanje od droge na istoj lokaciji također zatvoren.
U istraživanju Amnesty International su uočena dva trenda. Mnogim od radnih logora je jednostavno promijenjeno ime nakon što je objavljeno njihovo „gašenje“. U mnogim slučajevima, oni su ostali ustanove za rehabilitaciju ovisnika o drogama i nastavili sa praksom bespravnog pritvaranja i mučenja.
Kineske su vlasti pojačano nastavile sa korištenjem, takozvanih, „Crnih zatvora“, ustanova za odvikavanje uzimanja droga i „ zakonskih odgojnih centara“ (eufemizam za „ centre za ispiranje mozga“) kao zamjenu za „ logore za preodgoj kroz rad“.
Amnesty izvješće konstatira da su se vlasti iz Ureda 610 kao i policijski dužnosnici rutinski pojavili u lokalnim radnim logorima na dan kada su puštani Falun Gong praktikanti kako bih ih premjestili izravno u centre za ispiranje mozga gdje se mučenje nastavlja..
Na primjer, Zhang Zhi, Falun Gong praktikantica i bivši predavač na srednjoj poljoprivrednoj školi u gradu Heilongjiangu, bila je oslobođena u lipnju 2013. godine iz Harbin Centra za odvikavanje od droge. Zaposlenici Ureda 610 su je čekali na ulaznoj kapiji i pokušali premjestiti u centar za ispiranje mozga. Zhang je uspjela to izbjeći samo zato što je intervenirala njena obitelj koja ju je tu čekala. Od tada je ona morala živjeti u ilegali plašeći se da će ju dužnosnici iz Ureda 610 odvesti iz kuće u centar za ispiranje mozga.
Postoje također slučajevi kada su Falun Gong praktikanti poslani u centre za ispiranje mozga uspostavljene u bivšim logorima za prisilni rad.
Informacije objavljene u izvješću Amnesty International se podudaraju a tvrdnjama Falun Dafa Informativnog centra (FDIC).
U ranijoj izjavi za tisak FDIC je konstatirao: „Ovakav trend stavlja Falun Dafa praktikante i druge pritvorenike u veliku opasnost zato što ustanove za ispiranje mozga posjeduju još manju pravnu utemeljenost od sustava Re-edukacije kroz rad (RKR). Budući da zvanično ne postoje, centri za ispiranje mozga su poznati po tomu što su uspostavljeni u raznim objektima poput škola, stanova ili čak budističkih hramova.“
Logori za prisilni rad igraju glavnu ulogu u progonu
Sustav logora za prisilni rad je odigrao ključnu ulogu u progonu Falun Gonga, prikupljajući godinama veliki broj praktikanata. Tisuće praktikanata je poslano u radne logore u godini od srpnja 1999. kada je progon počeo.
Kako izvješće navodi „Dokazi pokazuju da [praktikanti] čine u prosjeku od jedne trećine do stopostotnog dijela od ljudi zatvorenih u RKR logore.
Gospođa Zhang je kazala Amnesty International da ona osobno zna za 21 praktikanta koju su zbog mučenja preminuli u logorima.
Gospođa Zhang je kazala Amnesty International da ona osobno zna za 21 praktikanta koji su zbog mučenja preminuli u logorima. U zloglasnom radnom logoru Masanjia, ona je bila podvrgnuta mučenju „vješanjem" čak deset puta u roku od dva mjeseca između 14. srpnja i kolovoza 2008. godine, uz dodatak mučenjem uskraćivanjem sna, elektro šokovima i premlaćivanjem.
Objavljeno izvješće Amnesty donosi priču gospođe Zhang o Pekinškom ženskom radnom logoru:
„Prisjećanje koje mi najteže pada, i od koga se još uvijek naježim, je da su mi često prekrivali nos i usta, sve dok više ne bih bila u stanju disati. Tada bih izgubila kontrolu nad mokraćnim mjehurom i crijevima. Tijekom mjeseci i mjeseci sam opetovano bila podvrgavana ovakvoj vrsti mučenja. Oni bi prekrivali moj nos i usta mokrim ručnicima tako da nisam bila u stanju disati... Bol je bila tako okrutna da sam osjećala da ću eksplodirati, moje bi tijelo gubilo snagu i noge bi mi postale mlitave.“
Razni načini mučenja u „crnim zatvorima“: tigrova klupa, žestoko premlaćivanje, samrtna postelja (krevet za rastezanje, poznat i pod nazivom „pet konja rastrže tijelo“) elektro šokovi, Šamaranje uz vješanje, prisilno hranjenja, gvozdena stolica, ubrizgavanje nepoznatih supstanci.
Izvješće također ukazuje kako je „karijera“ posade radnih logora direktno bila uvjetovana njihovim „rezultatima“ u progonu praktikanata Falun Gonga. Ovakve kampanje progona su iskoristile desetine tisuća dužnosnika da kontroliraju mišljenje naroda te da muče ljude zbog njihovog vjerovanja radije nego da se posvete kontroli kriminala.
Amnesty upozorava: „Postoji vrlo realna opasnost da će kineske vlasti ukinuti jedan sustav proizvoljnog pritvaranja jedino da bi proširili korištenje drugog sustava.
