Nakon pompozne izjave u kojoj je kineski magnat Chen Guangbiao najavio da će kupiti New York Times, održana je konferencija za novinstvo tijekom koje je Chen naglasio kako će donirati novac majci i kćeri koje su navodno bile žrtve samo-zapaljenja na trgu Tiananmen 2001. Kineska vlada je za taj incident okrivila Falun Gong praktikante.
Dvije gospođe su na konferenciji ponavljale partijsku propagandu protiv Falun Gonga, dok su pitanja prisutnih medija bila usredotočena na Chenovu najavljenu kupovinu New York Timesa. Međutim, izgleda da je Chenova najava o kupovini New York Timesa bila samo učinkovit trik da se popune sjedišta, a mediji su uhodali u zamku.
Nekoliko vodećih medija je posljednjih dana objavilo članke o konferenicji, a mnogi su ponovili partijsku retoriku koja okrivljava Falun Gong praktikante za samo-zapaljenje 2001. Neki članci su prenijeli pekinšku ključnu propagandnu laž, nazivajući Falun Gong opasnom marginalnom grupom, a na taj način podupirući legitimnost potlačenosti i zlostavljanja kojima je grupa izložena unutar Kine. Zapravo, Falun Gong je miroljubiva meditativna praksa Buddha škole, koja je duboko ukorijenjena u tradicionalnu kinesku kulturu te ju je kao takvu sam kineski režim podupirao i promovirao sve do 1999. godine kada je nekoliko lidera pokrenulo kampanju da uništi Falun Gong.
Način organizacije ove konferencije kao i daljnje medijsko pokriće dovodi do ozbiljnih pitanja novinarima i urednicima na Zapadu. Prvenstveno sljedeće: je li dovoljno samo prenositi izjave tijekom takvih događaja, bez značajne istrage, posebno kada uključeni pojedinci pokazuju jasnu namjeru da iskoriste zapadnjačke medije da daju publicitet lažima koje propagira komunistički režim, a koji te iste laži koristi kao opravdanje za ubijanje nevinih?
Incident sa samo-zapaljenjem koji je bio fokus ove press konferencije nije, kako su mnogi medijski izvještaji naveli, nešto za što Falun Gong „ne preuzima odgovornost“. Taj incident je detaljno opovrgnut, sa dokazima koji demonstriraju da su značajni dijelovi službene priče potpuno falsificirani. Zapravo, postoji puno više dokaza koji ukazuju na činjenicu da je samo – zapaljenje zapravo inscenirala sama kineska vlast, nego da su u njemu zapravo sudjelovali pravi Falun Gong praktikanti. „Lažna Vatra: Novi tragični standard državne obmane u Kini“
Tragična činjenica u cijeloj situaciji je da je propaganda koju su formulirale kineske vlasti vezano za samo – zapaljenje 2001. godine bila jako moćna. Ubrzo nakon lavine televizijskih programa i novinskih članaka koji cirkulirali u Kini optužujući Falun Gong praktikante da su se zapalili na Tiananmenu, eskaliralo je sustavno, nasilno i protuzakonito uhićivanje Falun Gong praktikanata. Nakon zatvaranja, diljem Kine je uslijedila lavina smrtnih slučajeva zbog mučenja i zlostavljanja za vrijeme boravka u zatvoru. Članak objavljen u Washington Postu iz 2001., nadovezuje se na pitanje sustavnog nasilja da se „istrijebi“ Falun Gong.
Da je Chenu uistinu stalo do žrtava u Kini, zašto onda ne pomogne Tibetancima, žrtvama samo-zapaljenja koji protestiraju zbog zlostavljanja i korupcije na Tibetu? Zbog čega ne podmiri zdravstvene troškove Falun Gong praktikantima koji su ostali invalidi nakon zvjerskih mučenja za vrijeme policijskog pritvora?
Možda je još važnije postaviti pitanje, zašto novinari nisu postavili takva pitanja i detaljnije istražili činjenice prije objave članaka? Za vrijeme same press konferencije, mediji su većinom postavljali pitanja vezana za kupovinu New York Timesa (čak i dok je većina kineskih analista percipirala kupovinu samo kao reklamni trik). Zašto?
Želimo jasno naglasiti da postoji vrlo dobro medijsko pokriće o temama iz Kine te je takva vrsta novinarstva hvale vrijedan trud i neprocjenjiva usluga javnosti. Međutim, medijsko pokriće Chenove press konferencije odudara od navedenog.
Mi smo svjesni činjenice da su ulozi veliki te da situacija ne ide u korist medijskim organizacijama .... budžeti se smanjuju, radna snaga je limitirana, a materija postaje sve kompleksnija, posebno kada se potrebno suočiti sa agentima komunističkog režima – režima čiji je uspon i održavanje na mjestu moći oslanja na kontrolu medija. Međutim, ne možemo dopustiti da se Komunistička partija Kine na takav način poigrava sa zapadnjačkim medijima jer ti isti mediji tada podržavaju, da ne kažemo pomažu, tiraniji.
Falun Dafa Informativni Centar
