Dok je Shen Yun imao svoju predstavu 2024. godine u Velikoj Britaniji, vidjela sam neke scene u drugim dimenzijama koje želim ovdje podijeliti dok su mi još misli svježe.
Tokom predstave, mnoga su bića izašla iz tijela gledalaca, isplivala, dostigla ispunjenje i vratila se u svoje nebeske domove. Bilo je trenutaka u predstavi kada bi izašlo više bića, posebno u drugom dijelu predstave. Tokom plesova "The Restaurant (Restoran)", "Kindness Rewarded (Nagrađena ljubaznost)" i "Monk Ji Gong (Monah Ji Gong)“ (ne mogu sada da se sjetim kojeg od njih tačno) vidjela sam mnogo malih beba kerubina kako izlaze. Držali su se za ruke, smijali se, pravili krugove i pomagali jedni drugima da se popnu.
Tokom drugih plesova izlazilo je mnogo različitih vrsta bogova i boginja, izranjajući iz ljudskih koža. Neki su imali krila, a neki nosili harfe ili lukove. Neki su imali grčki izgled, a neki kineski. Više bića je izašlo iz tijela gledalaca tokom pjesama.
U drugom dijelu predstave, bilo je relativno više bića koja su izašla, posebno čim je počeo solo nastup erhu-a.
Kada bi neko iz publike ili osoblja napravio buku koja bi poremetila fokus publike, neka bića koja su izašla postala su tvrdoglava i nisu htjela da skoče na nebo. Sjela bi na rame člana publike i gledala dolje s tvrdoglavim izrazom lica. Neki kerubini koji su izašli iz drugih gledalaca su zatim pokušali da ih s naporom podignu ili poguraju s leđa kako bi mogli da se popnu. Ako bi praktikant pravio buku koja je ometala glavnu svijest osobe koja je gledala predstavu, oni bi postajali još uznemireniji i tvrdoglaviji.
Ova bića su bila zbunjena, jer nisu znala zašto su izašla iz tijela, i bila su neposlušna, kao dijete koje pokazuje bijes. Druga bića koja su pokušavala izaći su bila blokirana pod kožom osobe, očajnički udarajući i moleći da izađu. Ali ometena osoba nije gledala predstavu i na trenutak je izašla iz stanja spasenja, vrativši se ljudskom razmišljanju i brigama. Rezultat je bio da su određena bića, predodređena da izađu tokom tog dijela predstave, bila blokirana, što je izazvalo veliki gubitak mogućnosti za spas tih bića.
Tokom posljednje pjesme, iz svakog je gledaoca izašlo više bića, koja su brže polijetala. Kada je vokal otpjevao „Otvara se nebeski put“, otvorio se zlatni točak s mnogo boja koji je obuhvatio čitavu publiku, sa stubovima zlatne svjetlosti koji su se uzdizali u nebo. U tom trenutku, hiljade bića je izašlo iz svakog gledaoca, ušlo u stubove i naglo jurnula uvis kroz svjetlosne prolaze. Brzo su izlazili u gomilama, očajnički skačući i koristeći glave i ramena ljudi kao odskočne daske da bi se brže uspeli, kao da je u pitanju trka.
Tokom posljednjeg dijela predstave, dok je Buda okretao točak, milioni bića su poletjeli uvis brzinom svjetlosti, bez ikakvih prepreka, poput nevjerovatno moćne slavine za vodu. Bilo je gotovo nemoguće izbrojati mnoga bića koja su polijetala uvis. Ova zlatna kapija ostala je otvorena do kraja, čak i za vrijeme dizanja i spuštanja zavjese, i zadržala se nakon predstave.
